Za koga zapravo navija HNB?

Teško je procijeniti je li na djelu uigrani scenarij prema kojemu HNB namjerno napada Vladu kako bi ona ubrala još više bodova na braniku siromašnih ili guverner samo pleše između države, banaka i buduće vlasti skupljajući bodove za sebe.

Na sâm dan rasprave o Vladinu prijedlogu konverzije švicaraca u eure u Saboru HNB se sjeto pustiti u javnost još jedan prijedlog. Zapravo, dva. Naime, prema analizi Banke od konverzije u euro bolje i manje štetno za banke i proračun bilo bi daljnje smanjenje kamatne stope na jedan posto (sa sadašnjeg limita od 3,23 posto) – dužnici bi prošli jednako kao da su digli kredit u eurima. Kažu i da bi porez na bankarsku aktivu bio bolji od konverzije jer bi imao i socijalnu komponentu (ministar Lalovac u ljutnji je spominjao jedan posto, ako treba i više).

No, za usporedbu, u HNB-ovu prijedlogu iz siječnja ove godine stajalo je da bi ‘prosječna rata kredita vezanog uz CHF ostala otprilike jednaka, pri trenutačnom tečaju CHF bilo bi potrebno smanjiti kamatnu stopu na 0,7 posto. Kamatna stopa ne bi se više mogla znatnije spuštati u slučaju daljnje aprecijacije franka. Pitanje je što bi se događalo u slučaju deprecijacije, kolika bi deprecijacija prouzročila korekciju kamatnih stopa naviješću. Uzimajući u obzir tu stručnu analizu iste institucije, pitanje je kakav bi tijekom vremena otplate bio konačni učinak te ‘mjere’ i koliko bi ona doista ublažila problem. Dakle, u najmanju ruku nedostaje dublja analiza. Koja se nikako nije smjela pojaviti na dan saborske rasprave.

Takvo vruće-hladno ponašanje najzbiljivije institucije u državi ne prestaje zburivati javnost i analitičare. Osim što se većinu vremena držao po strani, iskačući s analizama tek kad se čaša preliha, i najnovije je HNB-ove poteze teško čitati. Najprije je guverner Boris Vujčić pismom žestoko napao Vladu, točnije ministra Borisa Lalovca, ustvrdivši kako je Vladino rješenje upitne ustavnosti, što može izazvati pad kreditnog rejtinga, rast kamatnih stopa, pritiske na tečaj te nepovjerenje investitora/kreditora u financijski sustav. Nekoliko dana poslije viceguverner Vedran Šošić u TV nastupu demantira svoja šefa ustvrdjujući kako je HNB dovoljno jako da amortizira takve moguće udare. U međuvremenu je stiglo i službeno priopćenje u kojemu, među ostalim, stoji: ‘Kad je riječ o mogućim učincima koji se odnose na područje djelovanja HNB-a, a to su stabilnost tečaja i bankovnog sustava, u mjeri u kojoj bi se prepoznati rizici mogli materijalizirati, HNB ima i odlučnosti i instrumente da u održi stabilnost tečaja i bankovnog sustava.’ Tvrde i da će kapitalna adekvatnost sustava ostati visoka i ako se provedu Vladine mjere, i to bez potreba za dokapitalizacijom zbog gubitka koji bi mogla izazvati primjena modela i obuhvata konverzije iz Vladina zakonskog prijedloga. Nije upitna ni stabilnost tečaja jer vele da ‘HNB ima odlučnost, instrumente i kredibilitet da je održi, kao što je to činio i dosad’. Valjda to znači da ne postoji ni opasnost da nam dodatno sruše kreditni rejting.

Teško je procijeniti je li na djelu uigrani scenarij prema kojemu HNB namjerno napada Vladu kako bi ona ubrala još više bodova na braniku siromašnih ili guverner samo pleše između države, banaka i buduće vlasti skupljujući bodove za sebe. Jasnje je samo to da si institucija takve važnosti i ugleda nikakav ples ne smije dopustiti.

Ne mogu mnogo napraviti, a arbitražni Međunarodni centar odluke ne donosi preko noći. Svjesni su rizika da će u slučaju pobjede banaka obveza odštete njima pasti u krilo, ali računaju da će imati vremena to riješiti. Ako izgube izbore, to će ionako rješavati netko drugi – uvjerava Brkić dodajući kako je prilično iznenaden i brzinom promjene HDZ-ove retorike. Od žestokoga kon- triranja vlasti do podizanja ruku za Vladin prijedlog u rekordnom roku. Očito je preopasno biti kontra.

I poznavatelj prilika stranke na vlasti kaže kako je odluci o konverziji kumovala isključivo politika, tu nije bilo razuma. Jednostavno, računali su na švicarac kao triger bi- račkoga raspoloženja. No bijes prema vlasti podgrijava činjenica da u ishitrenoj odluci nedostaje razumno objašnjenje, analitika, simulacije.

– Mađari su imali šest mjeseci za simulaciju, a naši su u dva tjedna sve odlučili, i to još s četiri izmjene. Retorika ministra Lalovca, koji na upit o mogućoj presudi u korist banaka odgovara: ‘Ako izgubimo na sudu uvest ćemo porez na aktivu od jedan posto, koliko god nam bude trebalo’, nije retorika jednoga ministra. Nije uopće upitno da se mora naći rješenje, ali isključivo pravedno i pravno održivo! Poljaci su na kraju odlučili podijeliti trošak između države i banaka, a Mađarska je trošak podijelila na tri dijela: banke, država, dužnici. Ovako se krši Ustav, bi- lateralni ugovori s Austrijom i Italijom, a tek pravna ne- sigurnost… tko će nam od investitora nakon toga doći – upozorava naš sugovornik dodajući da situacija uopće nije bezazlena.

Najveći pritisak iz Austrije. Najveći pritisak na oštar odnos s državom radi RBA banka, jedna od osam potpisnica priopćenja u kojem prijeteći piše: ‘Sve dok je konstruktivni dijalog u tijeku obvezali bismo da ne-ćemo pokretati i provoditi bilo koji postupak usmjeren na iseljavanje dužnika sa stambenim kreditima u švicar- skim francima iz nekretnine u kojoj žive.’ RBA, naime, jedina od bankarskog osmera ima banku i u Poljskoj i dok si može priuštiti da izgubi hrvatsko tržište, poljsko nikako ne može. – Rješenje Vlade pravno nije održivo, već se dogodio diplomatski incident, a onda ćemo svi stra- ti – kategoričan je naš sugovornik.

S idejom da se trošak konverzije ravnomjerno rasporedi slaže se i ekonomist Guste Santini, ali samo zato što je državi bila dužnost da ukine valutnu klauzulu za sve va- lute osim za marku/euro, na banke zato što su znale što će se dogoditi i na dužnike zato da se nauče odgovornosti.

– Država je trebala formirati fond u koji bi se izvukli ot- kupljeni krediti banaka uz diskont, a HNB je trebao biti financijska potpora takvom fondu. Ovako će trebati po- jačati devizne pričuve za milijardu eura. Otkud nam to? Osim toga 800 milijuna eura gubitka kapital-odnos neće oprostiti – zaključuje Santini pozivajući se i na činjenicu da se kapitalizam temelji na neotuđivosti privatnog vla- sništva i institutu ugovora.

Brkić, međutim, kaže kada se već spominje svetost ugo- vora da Udruga Franak svoje tužbe temelji upravo na ništetnim ugovorima te da tu ‘sitnicu’ nikako ne treba smetnuti s uma. – Također, u zakonima je ono što je prije toga bilo u politici i oni koji vladaju mogu i trebaju napraviti sve u smislu zakonske regulative nečega što se u ekonomskom životu za nekoga čini lošim. Tko je drugi pozvan da donosi zakone ako ne Vlada? To je čvrsti politički argument – poručuje.

Upitni rizici konverzije. S takvim je argumentom, kaže, vlast u pravu kada dijeli packe HNB-u. Neki su, doduše, iz premijerove rečenice o HNB-u ‘to je bilo u do- broj domobranskoj maniri, jer oni nikad ne preuzimaju odgovornost nizašto’ iščitali igru na nacionalnu kartu, ali Brkić misli da je to bio svojevrsni šamar instituciji koja nije fajter i ‘ne bi se štela mešati’.

Mjerenje političkim bodovima SDP trenutačno vodi. Ne- odlučni i zburnjeni HDZ (najprije drži ‘lojtru’ bankama, potom iznenada Vladi – okej, ručica Davora Miličevića na saborskom Odboru za financije podignuta je samo zato što i sâm ima kredit u švicarcima), bez programa (dio je ekonomista užasnut mogućnošću da se HDZ vrati na vlast s programom koji to nije) još traži kako kontrirati naj- jačem predizbornom adutu. Malo im je toga na raspolo- ganju. Bez obzira na to što je Mađarska jednostrano pro- vela konverziju kredita ni investitori ni banke nisu po- bjegli iz zemlje, dakle oštra retorika vladajućih ne mora nužno otjerati kapital. Upozorenja kako su najveći rizici konverzije u percepciji ulaganja i kreditiranja provoci- raju pitanja: Kojih ulaganja? Kojeg kreditiranja? U zemlji se razdužuju, a investitore raznim administrativnim i ko- ruptivnim balvanima vrlo uspješno već 25 godina držimo podalje od sebe. Rejting nam je ionako već smeće.