Danas bi pobjeda HDZ-a bila vjerojatna. No bude li tijesno, tek će se prema postizbornim koaliranjima novih malih stranaka i koalicija vidjeti tko je isti, a tko drukčiji. I tko je zapravo čiji tanje je koliko će se ovaj put u izbore izravno uključiti DORH i sudstvo. U takvim uvjetima reducirane demokracije, koja kao da nas vraća u 1989., postaje sve teže procijeniti što je stvarnost, a što obdana. Karamarkov HDZ, koji je prije ljeta djelovao kao sigurni izborni pobjednik, posljednjih se mjeseci povukao u sjenu. Koliko se zasad može vidjeti, on će u kampanji uvjeravati u ozbiljnost programa, koji tek treba vidjeti, računa na snagu stranke i narodno buđenje, nastojat će stvoriti svojevrstan pokret za promjene.
Program buđenja za njih odradjuje predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja je posljednjih mjeseci svojim terenskim turnejama, ribarenjem, vožnjom traktora, lijepljenjem pločica, koje su mnogi ismijavali, uspjela osvojiti istinske narodne simpatije, postala politički fenomen. Ona poručuje kao nekoć Obama Amerikancima: ‘Yes, we can!’ i ljudi u to počinju vjerovati bez suvišnih ‘zašto’. Zato je Kolinda danas najopasniji pojedinačni protivnik Zorana Milanovića, za kojeg nema rješenje. To više Milanović nastoji izazvati Karamarka na dvoboju na otvorenoj sceni u kojem bi on imao prednost u drskosti, elokvenciji i kontroli nad medijima. Iz istih se razloga Karamarko pak ne da uvući u taj model.
