Vrijednost hrvatskog tržišta znanja u privatnom obrazovnom sektoru veća je od 30 milijuna eura na godinu i ima velik potencijal rasta, posebno u visokom obrazovanju. Školski programi prilagodili su se globalnom tržištu rada. Javni obrazovni sustav to čini vrlo sporo premda novac ionako odlazi.
Dok jedni zbrajaju financijsku i demografsku štetu zbog iseljavanja u inozemstvo tisuća fakultetski obrazovanih mladih ljudi školovanih na račun države, drugi, kojih je malo, ističu da mnogi mladi koji su studirali na privatnim hrvatskim veleučilištima vrlo lako dobiju radno mjesto u najelitnijim hrvatskim tvrtkama. Privatne tvrtke prednost pri zapošljavanju daju onima koji su tijekom studija stekli i praksu. Zato su privatne obrazovne ustanove, kojih je u Hrvatskoj sve više, u svoje programe utkalе obvezatnu praksu studenata i usput im omogućile suradnju s velikim tvrtkama. Istodobno su te ustanove djelomično utemeljile novo hrvatsko tržište znanja (iako je većinu toga zahtjevnog posla odradio bolonjski model) čija se vrijednost mjeri, osim visinom školarine koja je od tri do šest tisuća eura na godinu, postotkom zaposlenih odmah nakon što diplomiraju. Taj je postotak, primjerice, za studente Zagrebačke škole ekonomije i managementa, Vern’a i Algebre čak 95 posto, a mnogi rade za najveće domaće i svjetske tvrtke. Ipak, većina hrvatskih studenata i dalje je odana državnim sveučilištima, pogotovo društvenim i humanističkim studijima, koje tržište rada sve manje treba. Za razliku od javnih sveučilišta privatna hrvatska učilišta i veleučilišta potpuno su prilagodila studijski program potrebama globalnog tržišta rada. Algebra, primjerice, školuje studente za najtraženija zanimanja digitalnog doba: softverske i sistemske inženjere, inženjere multimedijskog računarstva te diplomirane ekonomiste – stručnjake za digitalni marketing.
Za studiranje na privatnim učilištima najčešće se odlučuju budući informatičari, pomorci, ekonomisti, stručnjaci za međunarodne odnose i diplomati. Tako pokazuju poslovni podaci privatnih škola: Visoko učilište Algebra imalo je prošle godine povećanje neto dobiti od 52,6 posto, ali prema prihodu iz 2014. na prvome je mjestu Zagrebačka škola ekonomije i managementa s više od 5,4 milijuna eura. Osim Algebre, koja školuje informatičare, pomorsko učilište Adria Libar, koje je studentima pomorstva otvorilo vrata 2013., imalo je rast dobiti od 3420,3 posto prošle godine, a međunarodno sveučilište DIU Libertas, koje školuje buduće diplomate, ostvarilo je povećanje dobiti od 129,3 posto i prihod od 115,4 posto. Na popisu je privatnih učilišta i Effectus učilište – privatna škola za financije i pravo s povećanjem, s dobiti od 1015 posto i prihodom većim 20,8 posto. Vrijednost privatnog sektora hrvatskog tržišta znanja malo je veća od trideset milijuna eura na godinu i ima potencijal za rast, posebno u visokom obrazovanju, jer hrvatski javni obrazovni sustav vrlo sporo prati promjene i potrebe na hrvatskom i globalnom tržištu rada.
Stavimo li na stranu podjele između obrazovnih institucija, nakon velike svjetske krize iskristalizirale su se dvije vrste studija i institucija: prvi osiguravaju perspektivu i dobro plaćene poslove, a drugi enciklopedijsko i eruditsko znanje često teško primjenjivo u suvremenom gospodarstvu. Nije važno je li riječ o studiju koji plaćaju studenti ili subvencionira država, ključno je u što će mlada osoba uložiti svojih tri do pet godina života, ali i koliko će vremena nakon toga proći do pronaša odgovarajućeg zaposlenja. Kad se racionalno odvagnu svi parametri, na mnogim visokim učilištima ‘besplatno studiranje’ zapravo je samo vrh leđene sante troškova koji su minorni i koje se isplati uložiti u kvalitetno obrazovanje za tehnološka i digitalna zanimanja koje će uzvratiti zapošljavanjem u nekima od vodećih tvrtki za manje od četiri godine – kaže Hrvoje Balen, predsjednik Upravnog vijeća Algebre. Algebrin školski program prati najnovije tehnološke trendove i ona surađuje s najvećim svjetskim tehnološkim tvrtkama: IBM-om, Googleom, Ciscom, Oracleom, Microsoftom, VMwareom, EMC-om, Adobeom. Čak 95 posto njezinih studenata dobije posao odmah nakon završetka studija i radi u tvrtkama kao što su Microsoft, VMware, Combis, IN2, VIPnet, Hrvatski telekom, Privredna banka, SPAN, Ericsson Nikola.
