BIDERMAN Na preljubima zaradio bogatstvo, a sada mu hakeri ruše carstvo

Hakeri zasad poznati samo pod nazivom The Impact Team napali su usluge kompanije Avid Life Media, među kojima i najpoznatiju Ashley Madison, za varanje supružnika i partnera. Posljedice su skandalni, razoreni brakovi, možda samoubojstva i, na kraju, odlazak osnivača s pozicije šefa kompanije zbog vlastitih preljuba. Osim osobnih informacija o napaljenim supružnicima i partnerima ukradeni su i kompanijski podaci – i sve to baš kad se ALM pripremalo prikupiti dvjestotinjak milijuna dolara izlaskom na Londonsku burzu.

Akoperne rubrike medija već dugo nisu imale tako bogat materijal kao što je ‘curenje’ povjerljivih podataka o korisnicima najpoznatije svjetske internetske usluge za varanje supružnika i partnera, Ashley Madison. Točnije još od prošle godine kada su tjednima curile privatne fotografije poznatih osoba iz svijeta estrade i filma. Otkad su hakirani podaci prošli mjesec ukradeni pa ovaj mjesec pušteni u ‘opću populaciju’, novi pikantni pronalasci dnevnim ritmom ukršavaju što virtualne, što papirnate stranice raznih medija. Povod hakerskom napadu i posljedičnoj objavi iznimno osjetljivih podataka prema svemu sudeći nije novac ili obijest, već poremećeni aktivizam, barem ako je vjerovati neznanim počiniteljima.

Još potkraj srpnja Avid Life Media, tvrtka u vlasništvu kanadskog poduzetnika Noela Bidermana koja stoji iza te nišne internetske usluge, zaprimio je prijetnju sa zahtjevom za gašenje stranice dopunjenu primjerom ukradenih podataka otprilike kako otmičari staroga kova pošalju odrezani nožni prst žrtve kao dokaz ozbiljnosti. S obzirom na to da u kompaniji sa sjedištem u Torontou nisu pozitivno odgovorili na učenu, podaci su nekih mjesec dana kasnije prokurili, zbog čega oko 37 milijuna korisnika usluge diljem svijeta nemirno spava već tjednima. Hakeri zasad poznati samo pod nazivom The Impact Team objavili su izreske informacija ukradenih ne samo s najpoznatijeg servisa u portfelju kompanije osnovanog prije 13 godina, već i dvaju drugih, Cougar Life i Established Men, a u otprilike 25 gigabajta podataka objavljenih u dva navrata, osim osobnih informacija o napaljenim supružnicima i partnerima, nalazili su se i podaci zaposlenika kompanije, bankovni računi i plaće, odnosno više-manje sve što se ukrašti moglo. I sve to taman kad se ALM s prijavljenih 115 milijuna dolara prihoda u prošloj godini pripremalo najozbiljnije prikupiti oko 200 milijuna dolara izlaskom na burzu u Londonu.

Posebno neugodna za dosjetljive Kanađane bila je naknadna spoznaja da korisnici koji su platili 19 dolara za potpuno brisanje svojih podataka uopće nisu bili obrisani, što je bio temelj poslovnog modela usluge. Svatko je mogao otvoriti profil, ali potpuno brisanje moglo se dobiti uz plaćanje naknade. Navodno je određeni broj profila bio rezultat neslanih šala i ujedno vrlo unosan izvor prihoda za brisanje. Drugim riječima, čak i oni koji više nisu imali aktivni račun na usluzi našli su se u objavljenim podacima jer ih je ALM jednostavno previše obećavajući brisanje koje nije napravio. Poetska pravda rekli bi moralisti, preljudnici u činu ili namjeri i sami su prevareni. Iako cijela stvar na prvi pogled djeluje simpatično i zabavno, uz puno odobravanje svjetskih čistunaca, posljedice su u nekim slučajevima iznimno teške i skandal je dobio vrlo ozbiljan ton. Smrtno ozbiljan, štoviše. Kanadsko policija povezuje dva samoubojstva s curenjem podataka, iako veza nije potvrđena, a navodno je 1200 računa, primjerice, iz Saudijske Arabije, države u kojoj se preljub može kažnjavati smrću. Osim nastranih vigilanata nije dugo trebalo čekati na pojavu raznih beskupulznih prevaranata koji su pokušavali brzo zaraditi na strahu korisnika ‘provaljenih’ stranica. Usljedile su, dakako, i sudske tužbe. Jedan od pogođenih korisnika iz Kalifornije pokrenuo je parnicu protiv kompanije zato što nije zaštitila adekvatno njegov identitet zbog, čega mu je nanesena velika emocionalna i psihička bol. U tužbi koja traži status kolektivne tužbe tvrdi se da je kompanija mogla izbjeći curenjie podataka poduzimanjem potrebnih koraka za njihovu zaštitu, poput enkripcije. U kolektivnoj parnici pokrenutoj u Kanadi, pak, dvije odvjetničke tvrtke traže odštetu tešku 760 milijuna dolara. Američkih dolara.

Naravno, priča prepuna zanimljivih zaokreta i životnih lekcija ne bi bila potpuna bez ironije povezane s vlasnikom kontroverzne stranice koji je u međuvremenu morao odstupiti. Osnivač i direktor opetovano je tvrdio da nikada nije prevario svoju ženu, zanimljivoj poduzetničkoj ideji usprkos, no hakirani podaci dokazuju suprotno. Ruku na srce, bilo bi iznenađujuće da je drugačije. Prema stotinama objavljenih e-mailova, Biderman je izgleda imao niz afera mimo svog braka, što znači da je čovjek živio svoj posao, ako ništa drugo. Zanimljivo, otac dvoje djece servis je pokrenuo sa svojom ženom Amandom, tvrdeći cijelo vrijeme kako je brak čvrst kao stijena, a ona je izjavljivala da bi je njegovo varanje uništio. U medijima detaljno opisana korespondencija ukazuje na afere s tri različite žene tijekom proteklih nekoliko godina, premda nijedan mail to ne spominje izravno. U razgovoru za London Evening Standard Biderman je na pitanje je li varao ženu, odgovorio ‘ne još’, objasnivši nadalje kako je tek deset godina u braku i da bi svakako varao ako dugo ne bi bio intiman sa svojom ženom.

Vjerojatno najtužnije otkriće u svemu tome jest da su uvjerljiva većina korisnika bili muškarci, odnosno da je ‘stvarnih’ žena bilo vrlo malo. Drugim riječima, riječ je bila o virtualnom igralištu za muške fantazije od kojih većina prema svemu suđeći nije ni urodila stvarnim varanjem, nego tek razmjenom maštarija s drugim muškarcima, muškarcima koji su se predstavljali kao žene ili botovima (robotima). Ta spoznaja cijelu priču čini još tragičnijom jer se postavlja pitanje smisla javnog sramoćenja ljudi od kojih većina nije ni napravila ono što im se imputira. Prema istraživanju tehnološkog bloga Gizmodo, od 5,5 milijuna ženskih računa, samo je nekih 12 tisuća bilo upotrijebljeno nakon otvaranja. Nadalje, analiza pročitanih poruka dobivenih na servisu ukazuje da žene gotovo uopće nisu otvarale dobivene poruke, odnosno stvarno komunicirale s drugim korisnicima, a muškarci su aktivno razmjenjivali poruke s nekim, ali očito ne pravim ženama. ‘Računi muškaraca ukazuju na živahn angažman na stranici, s više od 20 milijuna muškaraca koji su čitali dobivene poruke i više od deset milijuna muškaraca koji su započinjali razgovore. ‘Ženski računi pokazuju toliko malo aktivnosti da su mogle i ne biti uopće prisutne’, zaključuju na blogu. Štoviše, Gizmodo podsjeća na sudsku tužbu bivše zaposlenice ALM-a prije nekoliko godina u kojoj je tužila poslodavca zbog ozljede na radu jer je morala ‘štancati’ tisuće lažnih ženskih profila na zahtjev kompanije. Ashley Madison bio je ponajviše obična fantazija. S druge strane, objavljivanje podataka nije nimalo fantastično, već upućuje na duboko poremećenu osobu ili osobe blago rečeno upitnih vrijednosti.

Varanje je, osim što je sasvim zakonito, i savršeno privatna stvar koja se ne tiče nikog drugog osim ljudi upletenih ili pogođenih aferom. Gledanje u tuđe krevete općenito je vrlo popularna, nastrana i odvratna zanimacija mnogih ljudi otkad je čovjeka, koja je posredstvom tehnologije dobila sasvim novu dimenziju. Javno sramoćenje i prozivanje, divljanje bezimene rulje nikada nije bilo lakše, skriven u dubokoj sjeni anonimnosti, svaki frustrirani pojedinac postaje sudac, porota i izvršitelj kojem nitko ništa ne može, pa se općenito stječe dojam da je tehnologija tu uglavnom kako bi se idioti svijeta lakše našli. Kad se zbrajanju troška u uništenim, možda i izgubljenim životima i sudbinama doda spoznaja o bezazlenosti većine tih interakcija, potez hakeru to je monstruozniji i zaslužuje svaku osudu. Vlastita je (ne)vjernost i vlastita odgovornost, a bilo bi sasvim sigurno vrlo instruktivno zaviriti u računala odgovornih hakera i raznih dušobrižnika. Ondje tek obično leži pravo bogatstvo nemoralna i nastranosti.

Kompanija vrlo specifične kreativnosti radila je na aplikaciji kojom bi muškarci dali svoje žene/partnerice na ocjenjivanje drugim muškarcima, pokazali su među ostalim ukradeni interni kompanijski mailovi. Biderman je od svojih zaposlenika tražio da razviju aplikaciju u kojoj bi muškarci pokazali koliko bi dolara dali za jednu noć s tuđom ženom. Za razliku od Ashley Madisona taj projekt trebao je biti izgrađen oko korisničkih, a ne stvarnih imena zato što Biderman nije bio siguran da bi prava imena bila prikladna za taj tip ‘zabave’. Na kraju stvar je propala, pokazuju mailovi, jer aplikacija nije bila dobro napravljena.