U samo jednom tjednu primakli su nam se bar za dodatna tri tjedna. Sadašnji krajnji datum koji mediji favoriziraju prema probnim balonima s Iblerovog trga je 15. studenoga umjesto 6. prosinca (iako se spominju i nedjelje od 25. listopada). Stoga ne čudi što ulazimo i u vrijeme inflacije premijerskih kandidata.
Notornom dvojcu na čelu SDP-a i HDZ-a, Milanoviću i Karamarku, najprije se pridružio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Zaprijetio je da nitko bez njega neće formirati vlast na idućim parlamentarnim izborima te izjavio da je spreman biti premijer. Odmah se na to nadovezao Slavko Linić, koji na izbore kao nezavisni kandidat ide s drugom dvojicom bivših jakih ljudi – Josipovićem i Čačićem. On bi u taj krug primio i Bandića, jer ga tako želi zadržati na ljevici. (A možda ga i trojka bivših misli inaugurirati kao premijerskoga kandidata?)
Bandić nije dugo trebao čekati na odgovor. Profesor Ivan Lovrinčević ušao je u Most nezavisnih lista Bože Petrova i odmah najavio da se bez tog pokreta neće moći sastaviti nova vlada. Jedino nije otkrio tko će biti Mostov mandatar – on ili osnivač pokreta Petrov. U cirkus se uključila i krajnja desnica. Srbov HSP pojačan s Malim Jastrebom Brankom Borkovićem na izbore će u koaliciji s konzervativcima Ruže Tomašić. Priželjkuju i Željku Markić i Milana Kujundžića, a dio vlasti ta bi koalicija hvatala pod kurentnim nazivom ‘Spremni’. Doduše, ne za dom, nego, kako kaže Srb, za rad.
Krenula je, dakle, sveopća kampanja ‘nema vlade bez mene’. A svi zaboravljaju na jednoga izglednoga kandidata za premijera – Borisa Miletića. Njemu i IDS-u ta je fotelja najbliža. Svi bi s njima, pa im je svejedno hoće li relativnu većinu ugrabiti SDP ili HDZ.
