Kodeks u sluZbi otvorenog poslovanja

Zakonima je reguliran pravni okvir korporativnog upravljanja, ali potreban je korak dalje. Ondje gdje prestaje zakon slijede kodeksi korporativnog upravljanja kao njegova dopuna, i to kako bi poslovanje kompanija bilo što transparentnije i kako bi dioničari i ostale interesne skupine imali uvid u njega.

Nakon brojnih korporativnih skandala u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi pokazala se potreba za efikasnom regulacijom korporativnog upravljanja općenito i posebno regulacijom djelovanja članova tijela društava, odnosno korporativnog ponašanja. Velika Britanija 1992. uvela je prvi kodeks koji je postavio temelje dobre prakse korporativnog upravljanja pod nazivom Cadbury Code. Njime je uspostavljen novi regulatorni koncept ‘comply or explain’, postupi ili objasni, odnosno obveza davanja izjave o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja.

Temeljna pravila upravljanja trgovačkim društvom nalaze se u odgovarajućim zakonima ili drugim propisima određene države. Kodeksi označuju sustavne zbirke načela, standarda, dobrih običaja i preporuka o korporativnom upravljanju, pa njihova primjena nije pravno obvezujuća za dionička društva. Kodeks korporativnog upravljanja razlikuje se s obzirom na odredbe na razini određene države u cijelini (nacionalni kodeks) i na odredbe na razini pojedinoga trgovačkog društva (kodeks korporativnog upravljanja određenoga trgovačkog društva). Primjena takvih kodeksa dobrovoljna je, nema izričite pravne osnove ni prisilnih odredaba za njihovu primjenu.

Izostanak izričite pravne osnove ne znači da su kodeksi bez pravne težine. Kao instrumentom ‘soft lawa’, kodeksom se obvezuje samo društvo unoseći karakter obvezujućeg ponašanja u unutarnju organizaciju. U većini pravnih sustava kodeksi korporativnog upravljanja na nacionalnoj razini nisu obvezujući. Provođenje je prepušteno tijelima upravljanja društvom, posebice upravi, odnosno upravnom odboru. Drugi je primjer odnosa da postoje određena pravna osnova i prilivni propisi za provedbu kodeksa, ali većinom se odnose na dionička društva čijim se dionicama trguje na organiziranom tržištu vrijednosnih papira. Društva ih se dobrovoljno drže zato što smatraju da je razrađena izjava o korporativnom upravljanju u njihovu najboljem interesu u svrhu stvaranja povjerenja u poslovanje društva.

Kodeks korporativnog upravljanja prihvaćaju različita kolektivna stručna tijela koja formiraju vladine ili nevladine institucije; to mogu biti vladina tijela, odbori i povjerenstva, koje imenuju vlade; burzovna tijela, akademske, strukovne i gospodarske udruge (komore), udruge poslodavaca (članova tijela upravljanja društava) i različite skupine ulagatelja. Primjena kodeksa korporativnog upravljanja usmjerena je ponajprije na dionička društva čijim se dionicama trguje na uređenom tržištu, ali i na neuvrštena društva te na trgovačka društva u kojima se kao imatelj dionica pojavljuje država (engl. state-owned companies).

Središnji element gotovo svih kodeksa načelo je ‘comply or explain’, prvi put prihvaćeno u Cadburyjevu izvješću: društva dionicama kojih se trguje na uređenom tržištu moraju dati izjavu u svojim godišnjim financijskim izvješćima jesu li postupila prema kodeksu te identificirati i dati razloge za svako od područja neusklađenosti. Temeljna je ideja načela ‘comply or explain’ dopustiti fleksibilnost u primjeni odredbi sadržanih u kodeksu, što i jest karakteristika kodeksa kao oblika ‘soft lawa’. U tom smislu namjena kodeksa nije da sva društva primjenjuju i usklađuju se s istim odredbama. Kada pojedinačne odredbe ne odgovaraju određenom organizacijskom ustroju, od društva se upravo očekuje da ne uskladi svoje djelovanje s danim odredbama, već da objasni zašto ne postupa prema zadanim odredbama (explain).

Temeljna je dobrobit načela ‘comply or explain’ u tome da društva mogu biti u cijelosti usklađena s kodeksom, ali i da u određenim individualno prilagođenim dijelovima mogu odstupati od njega. Iako se sadržaj kodeksa razlikuje između država članica EU, svi uređuju ista pitanja, a to su ovlasti, sastav i djelovanje tijela upravljanja društvom te njihovih komisija, naknade direktorima, upravljanje rizicima u odnosu na financijsko izvještavanje, provođenje unutarnjeg nadzora u društvu te ostale važne informacije za dioničare. Načelo ‘comply or explain’ ne omogućava izbjegavanje pravila, obveza društva u originalnoj britanskoj primjeni tog načela jest objaviti javno dostupnu izjavu o odstupanjima. Zapravo, snaga načela trebala bi počivati na trećim stranama koje moraju nadzirati i provoditi usklađenost s kodeksom.

Pod trećom stranom podrazumijevamo tržište kapitala te posebice dioničare odnosno sve zainteresirane imatelje interesa u društvu, dodnosno ‘stakeholdera’. U interesu je dioničara kvalitetno procijeniti odstupanje. U tom smislu kodeks i postoji kako bi se štitali ponajprije interesi dioničara. U praksi, nažalost, pokazuje se da se mnogi dioničari ne koriste svojim pravom i obvezom nadzora te ih se u tom smislu naziva ‘odsutnim gospodarima’.

Hrvatski zakonodavni i regulatorni okvir u ovom trenutku karakterizira visok stupanj usklađenosti s pravnim okvirom EU. Imamo Kodeks korporativnog upravljanja koji su donijele Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) i Zagrebačka burza. No kao veliki problem u poslovnoj praksi pokazuje se vrlo nizak stupanj kulture korporativnog upravljanja. Takav raskorak između stanja u pravnoj i poslovnoj praksi rezultirao je tek sada brojnim korporativnim malverzacijama koje su u postupku pred nadležnim pravosudnim tijelima.

Kao bitan čimbenik efikasne provedbe načela ‘comply or explain’ jest, među ostalim, i dostupnost te objava podataka, što je obveza uprave, nadzornog odnosno upravnog odbora. Iznimno važnu ulogu posebice u okviru dostupnosti te objave podataka imaju i revizori kako bi se osigurao kvalitetan okvir izvještavanja u korporativnom upravljanju. Provedene studije pokazuju da se načelo ‘comply or explain’ može unaprijediti u poslovnoj praksi davanjem većih ovlasti tijelima kao što su regulatorne agencije, burze i ad hoc povjerenstva. U praksi jačanjem neovisnosti regulatornih tijela, odnosno davanjem većih ovlasti u određivanju sankcija, sigurno bi unaprijedilo to načelo.

Kodeksi dopunjuju svojim sadržajem ondje gdje prestaje zakon te primjenom načela ‘comply or explain’ omogućuju društvu da informacije o vođenju poslova te korporativnom upravljanju učini dostupnima javnosti. U poslovnoj praksi očito je da primjena tog načela nije bila dovoljno razvijena kako bi se spriječili problemi koji su doveli do korporativnih skandalu u devedesetim godinama dvadesetog stoljeća i dalje. Iskustva financijske krize iz 2008. pak upućuju na to da je riječ o problemima koji se moraju regulirati primjenom prisilnih odredbi u odnosu na upravljanje rizicima u odnosu na financijsko izvještavanje. Dostupnost podataka ključni je zahtjev prava trgovackih društava u novije vrijeme. Cilj je zahtjeva za objavljivanje podataka, pa tako i objavu izjave o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja, osigurati transparentno korištenje mehanizma kontrole korporativnog upravljanja.