Panika na burzama

U temelju svega što se u Kini događalo proteklih tjedana leži očito usporavanje kineskoga gospodarstva koje se nakon godina nezadrživog rasta jednostavno moralo dogoditi. Ovisnost Zapada o kineskoj potrošnji utoliko je maksimalno ogoljena, a paradoks je da simptom dolazi iz Kine, ali je uzrok zapravo na Zapadu.

Kinesko burzovno kotrljanje s početka ovog mjeseca nastavilo se unatoč naoko privremenom zatišju, premda su posljedična panika po drugim svjetskim burzama i crne prognoze o novoj krizi uvelike pretjerane. Dionice na europskim burzama osjetile su oluju iz Kine u ponedjeljak kada je zabilježen najveći pad u posljednjih sedam mjeseci, odnosno minus od nekih 270 milijardi eura. Početkom ovog tjedna ukupna šteta usporavanja kineskoga gospodarstva i posljedičnog ispuhivanja burzovnog mjehura iznosila je oko bilijun eura na europskim burzama. Istodobno, Šangajska burza potonula je novih 8,5 posto u ponedjeljak (najgori dan od veljače 2007.), nakon što je tjedan prije već zabilježen pad od 11 posto, dok je ukupni pad od vrhunca sredinom lipnja bio 60 posto (neke računice spominju 40), zbog čega je ubrzo proglašen Crni ponedjeljak. Već je utorak donio postupno hlađenje, cijene dionica počele su pokazivati znakove stabiliziranja, dokazavši još jednom koliko je logika burzi ne-stalna, iako je na kineskim burzama pad ublažen, ne i zaustavljen. U samo nekoliko sati psihologija se potpuno promijenila i ulagači koji su doslovno do jučer panično prodavali dionice u bescjenje odjednom su iste dionice počeli kupovati smatrajući ih podcijenjenima, odnosno dobrom prilikom za skoru zaradu. Usporedo s blagim oporavkom burzi i plahim povratkom optimizma počelo je i stabiliziranje cijene nafte koja je u jednom trenutku potonula ispod 40 dolara po barelu.

Usprkos vrlo paničnoj reakciji tržišta i svesrdnoj pomoći medija u rasprišivanju straha, stvari nisu toliko katastrofalne koliko se pokazuju. Kineske burze jesu reagirale neočekivano snažno, posebice nakon devalvacije juana prošli mjesec, što je protumačeno kao krunski dokaz posrtaanja ekonomije, no kontekst je malo nijansiraniji. Više od dubine pada investitore i analitičare zatekla je nevjerojatna brzina, ali ukupni pad debelo prenapuhanoga kineskog tržišta dionica još je bio ispod njegova nerealnog rasta u proteklih godinu dana. U temelju svega što se u Kini događalo proteklih tjedana leži očito usporavanje kineskoga gospodarstva koje se nakon godina nezadrživog rasta jednostavno moralo dogoditi. Sada ili malo poslije i ne čini neku razliku, burzovna iluzija samo bi trajala nešto dulje. Ovisnost Zapada o kineskoj potrošnji utoliko je maksimalno ogoljena, a paradoks je da simptom dolazi iz Kine, ali je uzrok zapravo na Zapadu. S jedne strane razvijena tržišta računaju na praktički neograničenu potrošnju u Kini kako bi kompenzirala vlastitu prezasićenost, prezaduženost i nisku potrošnju, a s druge strane Kina kao tvornica svijeta jednako tako iz istih razloga ne može svoje proizvode plasirati na ta tržišta u količinama potrebnim za održavanje iznimno visokog rasta. Rješenje je okretanje domaćoj potrošnji, međutim, ona ne može rasti brzinom koja bi zadovoljila kako apetite zapadnih kompanija, tako i apetite domaćih. Hiperprodukcija kao posljedica neutažive gladi za zaradom znatno premašuje stvarne mogućnosti tržišta. Gledano kroz prizmu čiste ekonomske logike riječ je o nužnoj korekciji svjetskih neravnoteža, globalna ekonomija već neko vrijeme funkcionira u neodrživoj disproporciji između nesmiljenoga gajanja profita i mogućnosti tržišta na Zapadu i u Kini da opslužuju tu strast za profitom s obje strane svijeta. Dionice u Kini rasle su dugo ne-slučenom brzinom kao posljedica optimizma i poticanja države, ali su jednako tako nakon pojavljivanja bojazni o kretanjima u gospodarstvu počele naglo gubiti vrijednost koja ionako nije bila utemeljena u stvarnim potencijalima kompanija iza tih dionica.

Možda se u modernoj virtualnoj ekonomiji često tako ne čini, ali još postoji taj problemčić, smetnja zapravo, zvan realna ekonomija, koja barata vrlo izračunljivim i lako mjerljivim vrijednostima. Svaka kompanija i dalje ima bilancu, troškove, rashode, poslovne planove, opseg prodaje, opseg proizvodnje, staru ili novu tehnologiju, trošak radne snage, poreze itd., što sve čini njezinu realnu vrijednost lako izračunljivom. Jednako tako, čini njezinu ne-realnu vrijednost lako izračunljivom, no to odavno nije posebna zapreka zgrtanju bogatstva u virtualnom prostoru, kao ni naglom gubitku istog.

Činjenica jest da izgubljene milijarde i bilijuni uvelike nisu nikada ni postojali, kao i da odluka da ipak postoje na kraju ima opipljiv ekonomski efekt. Isto vrijedi i za potrošnju; njezin je opseg ograničen bez obzira na niz bankarskih trikova za njezinu umjetno uvećanje. Postoji određen broj ljudi na određenom tržištu s određenom granicom kupovne moći i određenom granicom održivosti duga, pa je scenarij ispuhivanja i kraha neizbježan, pitanje je uvijek samo kada će se to dogoditi.

Uza sve rečeno, kolaps svjetskoga gospodarstva o kojem su mnogi već počeli govoriti nije izgledan. Kina je usporila, no nije preko noći prestala biti izvozna supersila, druga ekonomija svijeta ili brojčano najveće tržište na svijetu, nije prestala rasti niti je prestala posjedovati uvjerljivo najveću deviznu rezervu na svijetu. Ono što se naziva ekonomskim fundamentima nije se zapravo nimalo izmijenilo samo zato što tako burza kaže, tržište je samo stavilo brnjicu na neograničene ambicije tržišnih igrača koji svako usporavanje rasta smatraju katastrofom. Barem privremeno.

Iznimno je važan i podatak da su od sredine prošle godine do početka pada u lipnju ove cijene dionica u Kini porasle spektakularnih 150 posto. Čak i s ukupnim dosadašnjim padom, dakle, kineske burze zasad su u velikom plusu. Mnogi korelaciju između stanja kineske ekonomije i događaja na burzama uzimaju sa zrnom soli, pozivajući se na strukturu ulagača na kineskim burzama. Njih 80-ak posto su, za razliku od burzi u razvijenim zemljama, građani, skloni lakom paničarenju i uglavnom nedovoljno obrazovani za ovaj tip ulaganja, što znači da je reakcija vjerojatno pretjerano panična. Usporavanje kineskoga gospodarstva bilo je neizbježno koliko i izlazak sunca na istoku, a tržišnim igračima ne preostaje ništa drugo nego prilagoditi želje i očekivanja.