Zašto su hrvatske tvrtke globalni fenomen te kakva je važnost društveno odgovornog poslovanja postat će još jasnije nakon Liderove konferencije ‘Korporativno upravljanje u Hrvatskoj’.
Društvena odgovornost poduzeća u najširem smislu može se definirati kao odgovornost naspram društva u kojem poduzeće djeluje. Ona je situacijski fenomen koji se razvija putem pregovaračkog procesa svih dionika o ulozi poduzeća u društvu i odgovornosti naspram te uloge. Predstavlja aktuelnost i konstantno mijenja svoju pojavnost mijenjajući pritom i granice odgovornosti. Opstanak, rast i razvoj suvremenih poslovnih organizacija sve je snažnije uvjetovao njihovom otvorenom i iskrenom interakcijom s ključnim dionicima. Ta interakcija počiva na međusobnom uvažavanju, očekivanjima i povjerenju da će ista rezultirati konkretnim koristima za sve uključene, poput jačanja reputacije u lokalnoj zajednici, lojalnosti kupaca i motiviranosti zaposlenika, što ima održivi multiplikativni učinak na poslovnu uspješnost.
U proteklih 10-ak godina intenzivirao se proces čiji će krajnji rezultat biti trajna promjena načina na koji promatramo ulogu poduzeća u suvremenom društvu. Temelj konkurentnosti poduzeća predstavlja način na koji ono iskorištava resurse koji mu stojte na raspolaganju, odnosno način na koji traga za rentama. Dakle, nema dvojbe da je najvažnija svrha poduzeća ona ekonomskog. No poduzeće je i društveni entitet u kojem se isprepleće niz različitih dimenzija interesa: od one koja pruža poštenu materijalnu kompenzaciju zaposlenicima za njihov rad do one koja je inicijator mnogih inovacija bez kojih ne bismo mogli zamisliti suvremeni život. Ako dionik nema osjećaj povjerenja da se rješavaju njegovi problemi i adresiraju njegove brige, onda će oni pokušati eskalirati stvari ili će ih pokušati kontrolirati. Rezultati djelovanja tržišnog mehanizma svuda su oko nas, kao i posljedice re/aktivnog djelovanja.
U Hrvatskoj postoji niz inicijativa, od kojih je najdugovječniji Indeks DOP-a koji objektivno može upozoriti na lokalnu dinamiku razvoja ovog područja. Zadovoljan sam jer je očito da postoje mnoga poduzeća s relativno razvijenom praksom. Primjetno je da se sve više poduzeća aktivno zanima za ovo područje i to sva kako daje nadu. Jednako tako država bi trebala kreirati regulatorni okvir koji bi poticao i nagradivao dobre poslovne prakse, zelena javna nabava samo je jedna od njih. Društveno odgovorno poslovanje odgovor je najprogresivnijih i na ovu činjenicu jer oni koji se ne prilagođavaju, izumiru. Važno je naglasiti kako društveno odgovorno poslovanje kao temelj nove uloge poduzeća u društvu ima omnipotentnu tendenciju, ali nije univerzalni lijek za sve društvene probleme. Dakle, poslovni svijet može bitno utjecati i pomoći, ali kako bi se riješili neki problemi suvremenog društva, potrebno je harmonično djelovanje svih njegovih elemenata: od javne uprave, preko obrazovnih institucija do neprofitnih organizacija i poduzeća. Tako je Unija prepoznao ovaj koncept kao ključan i želi svojim formalnim i neformalnim kanalima potaknuti poduzeća na aktivniju ulogu u društvu i na dugoročniji fokus od godišnjih financijskih izvješća. Zato će uskoro postati mandatorno nefinancijsko izvještavanje, što je samo početak procesa koji je nezaustavljiv.
