GRČKA PREDAJA Konačni dogovor s vjerovnicima osigurao nastavak tužnog ekonomskog životarenja

Grci su na domaćem terenu utanačili sve detalje za realizaciju paketa vrijednog 86 milijardi eura tijekom tri godine. U atmosferi kakvu samo bezuvjetna kapitulacija može stvoriti posljednja faza ovih ‘pregovora’ u Ateni trajala je solidna 23 sata, a još treba riješiti samo neke začkoljice.

Prema mišljenju grčkog ministra financija Eu- klida Cakalotosa, treba riješiti još dvije, tri manje stvari, ništa posebno. Ministri eurozone trebaju potkraj tjedna odobriti postignuto, ali postoji određena zabrinutost glede izglasavanja u njemačkom parlamentu, nakon što je prošli mjesec čak 60 zastupnika vladajućeg CDU-a glasovalo protiv početka pregovora o novom paketu s Grčkom.

Veći problemi poput uspostavljanja fonda za privatizaciju ‘teškog’ 50 milijardi eura (iako još nije jasno odakle je izvučen taj iznos ni koliko je realno očekivati taj prihod), načina rješavanja nenaplativih bankarskih zajmovi i deregulacije tržišta prirodnog plina prošli su uz tek manje zapinjanje. Sve može, rekli su Grci, a jednako je topla atmosfera suradnje i razumijevanja vladala pri dogovaranju ciljanih viškova primarnog proračuna (proračun bez uračunatih kamata). Uglavnom je da manjak ove godine bude 0,25 posto BDP-a, sljedeće prijede u višak od 0,5 posto, zatim skoči 2017. na 1,75 posto i onda napokon 2018. odleti u nebo s 3,5 posto. Tu je još hrpica manje važnih stvari kao što je postupno uklanjanje prijevremene mirovine, uklanjanje poreznih olakšica za otoke do kraja 2016., opća rasprodaja svega što se prodati može i deregulacija tržišta energije, no ni s čim, čini se, nema problema. Sve je stoga kompletirano na vrijeme za ispunjavanje još jednog u nizu raznih rokova, onog za otplatu rate kredita od 3,2 milijarde eura Europskoj središnjoj banci 20. kolovoza. ESB će zapravo isplatiti sam sebi doprjelo dugovanje za pozajmicu koju je dao Grčkoj, ovi se samo trebaju pobrinuti za kamate. Da se ozračje u Ateni drastično promijenilo, posjedovali su i Nijemci. ‘Čini se da postoji veća spremnost u usporedbi s iskustvom proteklih mjeseci kada je bilo mnogo natezanja. Tada nismo znali kamo ide grčka vlada’, komentirao je Jens Spahn, zamjenik ministra financija.

Postoji, s druge strane, jedan i ne tako zanemariv problem koji sve strane u klasičnoj europskoj manieri jednostavno ignoriraju, nadajući se da će nestati sam od sebe. Naime, iz Međunarodnoga monetarnog fonda određeno su odbacili sudjelovanje u bilo kakvom daljnjem ‘pomaganju’ Grčkoj dok se u dogovor ne uključi restrukturiranje duga. Prema uvjetenju MMF-a, grčki je dug neodrživ u trenutnom obliku, a pravila Fondu ne dopuštaju pozajmljivanje novca državama s neodrživim dugom. Njemačka i niz drugih članica eurozone za to ne žele ni čuti, ali svejedno inzistiraju na sudjelovanju MMF-a i u trećem paketu Grčkoj, pa je sasvim nejasno kako će se ta zapreka preskočiti, to više što MMF sudjeluje u aktualnim pregovorima.

Za guranje ovog elegantnog rješenja svih grčkih problema još jednom pozajmicom da bi se pokrile prijašnje pozajmice od istih onih koji ti i sad daju pozajmicu premijer Aleksis Cipras nije imao razumijevanja radikalnijeg krila svoje raznorodne stranke, pa se morao ponovno osloniti na glasove oporbe uvijek spremne odobriti bilo kakav sporazum pisan vani. Nakon kompletiranja svih ovih tehničkih detalja kojima se i posljednji grami grčke suverenosti i preostali tračci iluzije neovisnosti sa smiješkom predaju vjerovnicima u zamjenu za nešto love Cipras će vjerojatno sljedeći mjesec krenuti u ‘pročišćavanje’ nezadovoljnika iz Sirize. Cipras drži mogućnost prijevremenih izbora kao mač nad glavom disidenata, imajući u vidu i dalje visoku popularnost premijera među grčkim pukom. Istim onim koji je premoćno glasovao protiv poslije postignutog dogovora.

Dok su Grci veselo objavili postizanje dogovora, iz Berlina su dolazili malo oprezniji tonovi s obzirom na to da su ondje još ošamuceni neočekivanim slomom grčke pozicije u pregovorima, potezom koji nisu uopće očekivali ili željeli. Posljednji prijedlog tijekom opjevanih pregovora u Bruxellesu prošli mjesec sasvim je očito išao u smjeru izguravanja Grčke iz eurozone, što njemački ministar financija Wolfgang Schäuble nije skriva ni tada ni poslije, ali su ih ovi, čini se, iznenadili odjednom se olakšavši za svaki trag dostojanstva. I tako je Grčka ostala u eurozoni usprkos najboljim namjerama Njemačke, zbog čega se svaki stavak dogovora pozorno prouči u Berlinu i definira maksimalno rigorozno.

Čemu pak ružni osjećaji, gundanje i gorčina, nije jasno kad je upravo objavljeno istraživanje koje pokazuje da je Njemačka napravila dobar posao u Grčkoj. Prema istraživanju instituta IWH (Institut za ekonomska istraživanja u Leibnizu), zemlja je od niskih kamata na posuđivanje države i bijega investitora u sigurnost ubrala nekih sto milijardi eura. Te uštede debelo prelaze izloženost grčkom dugu i ostavile bi Njemačku u plusu čak i u slučaju najgoreg scenarija, bankrota Grčke. ‘Svaki put kada su financijska tržišta bila suočena s lošim vijestima o Grčkoj, kamate na njemačke obveznice su pale, a svaki put kada su stizale dobre vijesti, rasle su’, stoji u istraživanju. U dokumentu se navodi i kako je Njemačka imala uravnotežen proračun uvelike zahvaljujući ovim uštedama, kao i da iznos od sto milijardi eura čini oko tri posto njemačkog BDP-a.

Samo u jednom tjednu odobrena su 23 nacionalna višegodišnja programa u sklopu fondova za Azil, imigraciju i integraciju i Unutarnju sigurnost. Ne treba sumnjati da će EU u tom pogledu i dalje ubrzavati poticanju suradnje i stvaranja Europe sigurnije od organiziranoga kriminala i terorizma za naše građane. Odobreni nacionalni programi daju znatnu financijsku pomoć državama članicama u bavljenju tim izazovima. Odlučni smo nastaviti pretvarati solidarnost u praksu – komentirao je tu neubojčajenu učinkovitost Komisije povjerenik za migracije Dimitris Avramopoulos.

ASIF se uglavnom bavi financiranjem druge faze, odnosno bavljenjem imigrantima kada se jednom zateknu na teritoriju članice (smještaj, procedure za azil, integracija itd.), a ISF je fokusiran na prvu liniju obrane od invazije, odnosno nazdor granice. Oba fonda na raspolaganju za navedeno razdoblje imaju ukupno sedam milijardi eura, od čega 85 posto otpada na višegodišnje nacionalne strateške programe u području imigracije i nadzora granice.

Nakon što ti programi dobiju blagoslov Komisije, provedba se vraća na nacionalnu razinu. Preostalih 15 posto sredstava ostaje Komisiji, koja ih usmjerava za individualne programe, odnosno pomoć državama članicama. Od dosad obrađenih programa nijedan se ne odnosi na Hrvatsku, a što se dosadašnje alokacije sredstava tiče listu predvode tri granične članice Italija, Španjolska i Grčka, na koje ukupno otpada 1,5 milijardi eura. Zanimljivo, Mađarska koja je među najglasnijima kada je riječ o navali imigranata u posljednje vrijeme i stalno vapi za hitnom pomoći dobila je ‘samo’ 61 milijun eura, a jedan neusporedivo manji Cipar dobiva 74 milijuna eura, koliko i Malta.