Mala podmornica za veliki zaokret u poslovnim rezultatima

Projekt male podmornice Drakon 220 koji Adria-mar brodogradnja razvija već tri godine mogao bi tvrtki u vlasništvu Mladena Šarića značiti preokret u poslovanju i priskrbiti joj velike prihode. Projekt je zanimljiv jer su, kako kaže Šarić, za podmornicu zainteresirani Egipat, koji bi mogao naručiti nekoliko njih, i Indonezija, čija bi narudžba, poslože li se sve kockice, mogla biti i veća od egipatske. Riječ je o jedinstvenom proizvodu u svijetu, veli Šarić i dodaje kako osim Egipta i Indonezije vidi još neke zemlje s Bliskog i Dalekog istoka te Afrike koje bi mogle biti zainteresirane.

Za sada hrvatska vlada nije zainteresirana jer se to ne uklapa u NATO politiku, no Šarić kaže kako bi s takvim podmornicama slabije vojne sile bile prijetnja svakom napadaču na njezin teritorij. Dobra je, tvrdi Šarić, za siromašnije zemlje koje nemaju duboko more i imaju razvedenu obalu. Teško ju je uhvatiti na sonaru, odnosno brodovi je otkriju kada je već kasno za njih; vrlo je mala, 30 metara duga, naoružana je torpedima i predviđeno je da ima devet članova posade koji bi radili u tri smjene te između četiri i osam diverzanata.

Projektno rješenje gotovo je, no čekaju se detalji koje bi naručitelji trebali definirati. U međuvremenu je nastao problem u indonezijskoj narudžbi. Razgovori su i dalje u tijeku usprkos nekim nesporazumima u komunikaciji preko hrvatskih institucija. O čemu se radi, Šarić nije htio reći, no vjeruje da će se to premostiti jer su Indonežani zainteresirani. A riječ je o proizvodu koji je Šarićev veliki adut i koji je većinom stvoren domaćom pameću te bi mogao biti vrlo interesantan mnogim državama. Na ideju je došao tehnički direktor Šarićev tvrtke Ivan Mušterić, koji se cijeli život bavio podmornicama, a voditelj je projekta mladi inženjer Hrvoje Orešković. Brod Fisherman za sportski lov na tune sa dva kontrarotirajuća propelera idući je projekt koji razvijaju. Propeler je okrenut prema naprijed s ispuhom glavnih motora integriranim u sklop. Takav sklop omogućuje manje varske sposobnosti u vožnji i u mjestu koje su s klasičnim propelerskim pogonom nezamislive. Koja je cijena podmornice, o tome za sada Šarić nije htio govoriti jer u Adria-mar brodogradnji čekaju od Egipta i Indonezije definiranje preostalih detalja projekta.

Osim tih projekata, Adria-mar brodogradnju, kaže Šarić, čeka već ugovoren posao s Libijom od 8,5 milijuna eura za remont četiri patrolna broda. Taj zanimljivi poduzetnik kaže kako bi uspjehom barem jednog od ta tri velika projekta njegova tvrtka zaustavila pad prihoda koji je prati od 2010. Razlog je bila oslonjenost najvećim dijelom na libijsko tržište od 2006., kada je Gadafijeva vlada naručivala gradnju obalnih brodova. Tada je Šarić iskoristio poslovne veze koje je stvorio boraveći u Libiji kao predstavnik Ingre. Prethodno se, nakon što je diplomirao na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, 1974. zaposlio u Ina-Inženjeringu kao projektant i koordinator gradnje procesnih peći u sisačkoj rafineriji, a poslije je postao pomoćnik direktora Tehnološkog sektora. U Ingru je prešao 1987. radeći kao njezin direktor projekta gradnje termoelektrane Plomin, a 1990. postao je zamjenik direktora Sektor za energetiku. S takvim referencijama Ingra ga je 1992. poslala kao svoga predstavnika u Libiju.

Taj danas 69-godišnjak nakon povratka iz Libije 2001. postao je predsjednik Uprave Ingra-mara (tvrtka u vlasništvu Ingre), a od 2005. odlazi u privatne vode, najprije osnivajući brodograđevnu tvrtku Naving. Nakon dvije godine istu je djelatnost prebacio na Adria-mar brodogradnju. Glavna je aktivnost tvrtke projektiranje, gradnja i remont brodova za posebne namjene, tj. ratnih brodova, patrolnih brodova, brodova obalne straže, ronilica, podmornica itd. Klijenti su uglavnom državna tijela, tj. mornarice raznih zemalja.

Kod njega je zanimljivo da je tek s 57 godina otišao u poduzetničke vode, dakle u vrijeme, kako kaže, kada su mnogi u njegovim godinama polako počeli razmišljati o mirovinu. Veli kako je boraveći u Libiji vidio priliku za poslove u brodogradnji. Želeći iskoristiti svoje znanje u brodogradnji, vratio se branši. Bio je to za njega izazov nakon toliko godina provedenih radeći za druge, a i želja za dozakazivanjem jer je vjerovao u taj posao.

Od 2006. pa do 2010. Adria-mar brodogradnja zapošljavala je u Hrvatskoj i Libiji više od 30 ljudi, od čega je više od 90 posto bilo visokoobrazovanih, uglavnom inženjera (80 posto) i ekonomista (20 posto). Šarić je, da budemo malo u alkarskom tonu, pogodio u sruđu. Tako su 2010., u godini prije Gadafijeva pada, imali dogovorene poslove u vrijednosti od 66 milijuna eura i te su godine ostvarili prihod od 173 milijuna kuna s dobiti od 43 milijuna kuna. Perspektiva s poslom iz te godine bila je još bolja (radilo se o šest velikih patrolnih brodova od 41 metar), a ulagalo se i u marketing.

• Ulagali smo u marketing mnogo novca. Primjerice, reklamirali smo se i u raznim brošurama NA-TO-a, išli smo na sve europske sajmove, na mnogima samostalno ili u sklopu HGK. Teško je reći koliko se trošilo u tu svrhu, ali otprilike dvjestotinjak tisuća kuna godišnje – kaže Šarić.

Padom Gadafijeva režima sljedeće godine posao remonta šest libijskih brodova ostao je visjeti u zraku, a prihodi su pali na 20,6 milijuna kuna. Lani je pak tvrtka uprštena osam milijuna kuna i ostvarila 230 tisuća kuna dobiti, što je mnogo manje nego u zlatna vremena. Broj zaposlenih prepolovio se, danas ih je 16, a razlog smanjenja leži u drastičnom padu libijskog tržišta. Današnji tim sastoji se od deset inženjera, četiri ekonomista i dva djelatnika općih poslova.

• Danas živimo od akumulirane dobiti iz prethodnih godina, što znači da jedemo svoju supstanciju. Ali ja vjerujem u ovu tvrtku baš zbog novih projekata. Bez obzira što su prihodi pali, nismo stali s istraživačkim projektima, i to je snaga naše tvrtke – tvrdi Šarić.

Budu li mi trebali ubuduće kadrovi, mogao bi ih malo teže pronaći jer je i u brodogradnji došlo do pojave odlaska radnika u zemlje EU. Ipak, za dobre uvjete koji bi im se ponudili trebao bi se riješiti i taj problem. Krenu li ti projekti, pogotovo s podmornicama, a Šarić vjeruje kako nema razloga da bude drugačije, razmišlja i o gradnji brodogradilišta. Do sada su za njih gradili drugi, no veli kako su obilazili potencijalne lokacije od Pule do Ploča, pregovarali su s gradskim i lučkim upravama, s MORH-om, međutim, veli, nikada nije postojala volja da im se nešto proda. Svi su od toga htjeli profitirati, tuča, no Šarić je htio ostati politički neutralan i smatra da je to za njegovu tvrtku bio veliki hendikep. Unatoč tome, brodogradilište je i dalje jedna od najzbiljnijih opcija. Druga je opcija, veli, i to ne krije, prodaja tvrtke nade li se kupac koji je spreman ponuditi dobru cijenu, jer mu se s druge strane s vremena na vrijeme javlja želja da se ipak povuče u mirovinu.

Hobi su mu nautika i automobilizam i time bi se bavio, kao i lovom u kojem uživa. Možda je najbolja potvrda toga što tvrtka Adria-mar brodogradnja u vlasništvu ima i ribnjak Kupa u Draganiću (između Zagreba i Karlovca), a uzgajaju u zatvorenom mrijestilištu kečigu i afričkog soma, a na otvorenom još i šarana i štuku. U te je ribnjake površine 370 hektara uloženo 18 milijuna kuna, na čelu je njegov sin Mislav i jedna je od glavnih aktivnosti te tvrtke razvoj brenda Draganički šaran. Veli da posao jako dobro ide, ribu prodaju svim velikim centrima i dodaje da je ne mogu prodati kolika je potražnja. Imaju i koncesiju na obližnje lovište pataka i gusaka.

Šarić djeluje staloženo, zahvalan je sugovornik koji dobro pozna djelatnost kojom se bavi i čini se da je usprkos neprilikama na tržištu uspio dobro posložiti tvrtku koja ima budućnost.