Tvrtke u problemima strateškim preustrojem postaju izvrsne. Ponovno strukturiranje ili restrukturiranje prema svojim se ključnim ciljevima može tretirati kao inovativni koncept. Njime si organizacija putem korjenitih promjena u poslovanju može osigurati osobine izvrsnosti potrebne za dugoročni opstanak poduzeća.
Analize trendova globalne ekonomije ukazuju da u uvjetima konkurencije, smanjenja potražnje i potrošnje te hiperprodukcije robe i usluga koju je omogućio razvoj tehnike i tehnologije na tržištu u kontinuitetu iznimnom progresijom raste pregovaračka moć kupaca i agresivnost konkurenta. U takvim uvjetima zahtijeva se od poduzetnika da se stalno, sve brže i sveobuhvatnije prilagođavaju i mijenjaju, jačaju svoju konkurentnost operativne (efikasnost) i poslovne (efektivnost) izvrsnosti. To znači da su obvezni stalno tražiti i implementirati nove poslovne koncepte kojima će optimizirati poslovanje i osigurati dugoročan opstanak na tržištu. Zahtijeva se visok stupanj fleksibilnosti, sposobnost inoviranja, kreiranja ideja, odabira ‘pravih’ i uvođenja u primjenu, na korist svih dionika.
Poboljšanje fleksibilnosti i ostvarivanje konkurentske prednosti postiže se strukturnim promjenama, restrukturiranjem ili transformacijom, koje obuhvaćaju promjene u strategiji poslovanja, nastupu na tržištu, organizaciji i financijskoj strukturi poduzeća. Restrukturiranje se prema svojim ključnim ciljevima može tretirati kao inovativni koncept kojim će organizacija korjenitim promjenama u poslovanju osigurati osobine izvrsnosti potrebne za dugoročni opstanak poduzeća. Teoretski lijepo izrečeno, no od ‘želja i pozdrava’ do realizacije ključnih promjena veliki su izazovi koje je potrebno preostati. Svojevremeno istraživanje magazina Fortune pokazalo je da 70 posto neuspjeha izvršnih direktora nije rezultat loše strategije, već nesposobnosti da je provedu.
I je li ta cijena u skladu s očekivanim kvalitativnim i kvantitativnim efektima promjena koje donosi: može li nakon zaokreta poduzeća biti profitabilno na dugi rok, je li vrijednost koja se očekuje od zaokreta veća od likvidacijske vrijednosti.
Restrukturiranje složen je i često dugotrajan proces. Dijeli se na defenzivno (financijsko i operativno) i strateško restrukturiranje. Nažalost, najčešće se provodi kada organizacija posluje loše i zbog pomanjkanja vremena i resursa, i svodi se uglavnom na defenzivno. Pristupi procesu različiti su i ovise o ciljanom krajnjem rezultatu. Već i uvođenje nekog od sustava za upravljanje kvalitetom oblik je restrukturiranja, a bitno je da organizacija i njezini ljudi bez figa u džepovima, korištenjem 3H (ruke, srce i mozak), provedu krucijalne, a ne samo kozmetičke promjene organizacije koje obično dodirnu troškovnu stranu poslovanja.
Procesom restrukturiranja osnažuju se usklađenost, zajedništvo, povjerenje, strast i vjera u uspjeh. Promjene se nikad ne događaju same od sebe, njih stvaraju ljudi. Ne preživljavaju ni najjači ni najpametniji, nego oni koji su spremni i sposobni kontinuirano i uravnoteženo zadovoljavati interes svih dionika te se prilagođavati promjenama.
Aktivnosti koje treba provesti energično i brzo uključuju naplatu (smanjenje) potraživanja od kupaca i drugih dužnika, prodaju dugotrajne imovine koja se direktno ne upotrebljava za stvaranje aktualnih prihoda, pregovore s dobavljačima vjerovnicima – reprogramiranje dugova, djelomični otpisi, pregovore sa zajmodavcima – refinanciranje, povoljnije zaduživanje glede kamata i ročnosti, smanjenje zaliha, smanjenje troškova nabave – objedinjavanje narudžbi, udruživanja s drugim kupcima, smanjenje broja dobavljača, povećanje učinkovitosti radnika, održavanje postojeće materijalne imovine umjesto investiranja u novu, dokapitalizaciju – pretvaranje dugova u kapital ili uključivanje novih investitora.
Uobičajeno je da kod defenzivnog restrukturiranja u uvjetima krize u poslovanju nema dovoljno vremena da se naprave temeljite analize stanja, da nisu sagledani stvarni uzroci problema, da se proces odvija ‘nabrzaka’ i traje kraće. Uglavnom riječ je o djelomičnom restrukturiranju, ciljanom na ostvarenje kratkoročnih probitaka, i ako se uspjelo u provedbi, pozitivni su učinci uglavnom kratkoročni, kupilo se nešto vremena i osiguralo kisika da se u sljedećim koracima nastavi s promjenama i unapređenjima kojim se osigurava dugoročnost i održivost poduzetničke organizacije.
Kada se pravovremeno provodi strateško restrukturiranje, u uvjetima kada organizacija dobro posluje, tada je moguće da se temeljitom analizom stanja kvalitetno sagledaju svi uzroci postojećih i potencijalnih problema te da se u procesu koji traje dulje i odvija se bez vremenskog pritiska poduzetnička organizacija potpuno restrukturira. Ponekad se pozitivni učinci ne postižu odmah, ali dugoročno su iznimno pozitivni, jamče izvršnost i konkurentnost, a time dugoročnost i održivost.