Ako vaša tvrtka u zadnje tri godine nije znatno promijenila poslovne procese ili nije mijenjala poslovanje pod motom ‘tako je uvijek funkcioniralo’ onda ste u problemima ili ćete biti uskoro. Trebaju vam nove ideje, promišljanje inovacija na svim razinama poslovanja. Ključ za izlazak iz stagnacije ulaganje je u ljudski kapital, inovacije i nove tehnologije. I uključenost cijeloga kolektiva.
Menadžment? Vlasnici? Zaposlenici? Svi zajedno? Potonje i u teoriji i u praksi donosi najbolje rezultate. No samo u sinergiji s najtraženijim riječima današnjice: inovativnost i kreativnost. Bez toga neće biti svetogralovskog zamaha. U teoriji (koju mnoge pametne tvrtke provode u praksi) za novi je zamah u poslovanju potrebno sudjelovanje cijeloga kolektiva, ali u tom su slučaju umjesto poslušnih izvršitelja traženi inovativni, motivirani zaposlenici, pri čemu je za poticanje kreativnosti i inovativnosti unutar neke kompanije važno dati dovoljno ovlasti i slobode zaposlenicima da inoviraju svoje poslovne aktivnosti. Sve to uz materijalne i nematerijalne nagrade za kreativne i inovativne doprinosove pojedinih zaposlenika i timova; uz podržavanje zaposlenika u preuzimanju (razumnih) rizika koji su vezani uz inoviranje poslovanja i upravljanje ljudskim potencijalom na način da se zapošljavaju pojedinci sposobni za kreativnost i inovacije. To pak podrazumijeva da u tvrtki vlada energija povjerenja, otvorenosti, suradnje, podržavanja, odgovornosti. Poželjno je demokratsko vodstvo, optimističnost vođe, poticanje pojedinaca na iznošenje ideja, stvaranje atmosfere u kojoj članovi osjećaju da su cijenjeni te da se njihovi prijedlozi ozbiljno razmatraju. Zajedništvo, predanost ciljevima skupine i poistovjećivanje pojedinaca s timom uvijek će potaknuti više kreativnosti nego individualističko ponašanje, neprihvaćanje timske uloge, sklonost autokraciji i kritiziranju.
Tako je u teoriji. Što kaže praksa? Elvira Mlivić Budeš, vlasnica poslovnoga učilišta Filaks, kaže da naša poduzeća imaju najmanje dva problema, i na strani menadžmenta i na strani zaposlenika. Najprije onaj ‘odozgo’. Kaos na tržištu unosi strah u tvrtke u kojima jača osjećaj beznade. Kao prva pomoć menadžerima se najbolje rješenje čini rezanje troškova, u pravilu vezanih uz nastup na tržištima, što zatvara vrata prodaji, te troškova motivacije i edukacije zaposlenika.
U kombinaciji to je pogubno jer se ne ulaže u razvoj nego stagnira. Planiranje podrazumijeva ulaganje i razvoj, za to su potrebni resursi, a ako režemo resurse ne možemo očekivati razvoj. Menadžeri u krizi nerealno procjenjuju resurse, pa su zaposlenici osuđeni raditi više za manje – priča Mlivić Budeš, podcrtavajući da se tako gubi kreativnost, sposobnost uočavanja prilika i postaje tolerantan na pogreške.
Pogled ‘odozdo’ pokazuje da kreativnost ni tu ne staje.
Zašto poduzeće stagnira? Prestali su se truditi, ne prate trendove u svijetu, postali su previše komotni, ne ulažu u edukacije koje potiču kreativno razmišljanje i propitivanje, ne usude se preuzeti rizik iskoraka u nešto novo. Poslovali su s klijentom koji im je ostao dužan, zbog toga su zapali u teškoće, pa se ponašaju prema načelu ‘oprezno i polako’. Dopustili su da ih pregazi vrijeme, boje se pokrenuti bilo kakvu promjenu. Zaboravili su na važnost klijenta, uljuljali se u zadovoljstvo što proizvode proizvod ili pružaju uslugu koja je jednom bila inovativna, nova, dovoljna, a sada je daleko iza konkurenata.
O rastu, prilagodbama i promjenama treba razmišljati još u fazi rasta, dok tvrtki još ide dobro; tada treba razmišljati o uvođenju novih proizvoda i usluga, modificiranju i obogaćivanju postojećih, traženju novih klijenata, otvaranju novih tržišta. U fazi uzleta tvrtka ima dovoljno kapitala, čak i profita da može pokriti troškove traženja novih tržišta i stvaranja novih proizvoda. Posegnuti za alatima koji su izdigli današnja start-up poduzeća kod kojih sve vrvi nepoznancima: upotrebljavaju alate za promišljanje poslovnih modela, iskorištavaju nove izvore financiranja (primjerice, ‘crowdfunding’) te prilike za dopunjavanje svoje ponude dodavanjem novih sadržaja. U knjizi ‘Strategija plavog oceana’ još je prije deset godina ponuđen alat (matrica) koji poduzećima nudi mogućnost propitivanja poboljšanja iskustva i koristi za kupca, koja daje čak 36 mogućnosti intervencije u postojeći uspavani proizvod koji više ne donosi rezultate.
Ključ za izlazak iz stagnacije ulaganje je u ljudski kapital, inovacije i nove tehnologije. Problemi kod tvrtki u stagnaciji nisu uvijek isti, tako da i rješenje nije univerzalno. Svi izbjegavaju pokušati sagledati problem drugim očima. To svima zvuči teško, ali bez realnog pogleda na problem vrtjet ćete se kao pas koji lovi svoj rep i nastaviti tonuti prema propasti. Problemi mogu biti razni – od onih na koje ne možete utjecati kao što su kriza i nemarnost države do mnogo gorih unutar kompanije kao što su nedovoljna ili prespora prilagodba vlastitog poslovanja, poslovnih procesa ili baze klijenata. A to je najteže priznati samom sebi.
Analiza ne treba biti debeli znanstveni dokument već bi trebala prikazati par jednostavnih točaka gdje smo bili, što se u međuvremenu dogodilo i u kakvoj smo sada situaciji. Temeljem tih podataka treba naći rješenja, započeti promjene na samom sebi, ljudima te na kraju poslovanju tvrtke. Tko nije spreman na drastične promjene, odricanja, neodlazak na godišnji odmor i rad do kasno u noć, najbolje je da zatvori tvrtku i ode potražiti posao negdje drugdje. U svakom slučaju, svaka kriza situacija šansa je za novi početak i upravo iz takvih situacija razvile su se mnoge od danas najuspješnijih tvrtki Hrvatske i svijeta – ističe u poruci ponajprije onima koji donose odluke Vedran Antoljak, glavni partner u Sense Consultingu.
