Krijera ministra financija u jednom od prijelomnih trenutaka grčke povijesti završila je za Janisa Varufakisa, ali znanstvena se nastavlja u punom zamahu. Štoviše, zahvaljujući neslučajnoj medijskoj pozornosti tijekom teških višemjesečnih pregovora njegove stranke Sirize i međunarodnih vjerovnika, Varufakisovo pisanje nikad nije bilo zanimljivije svjetskoj javnosti. Ministar koji se ostavkom u posljednji trenutak izmaknuo bezuvjetnoj kapitulaciji grčke vlade stigao je u svome literarnom obliku i do ovih krajeva pa će nakon prijevoda drugog i dopunjenog izdanja njegova hita ‘Globalni Minotaur’ hrvatskoj publici biti dostupna i ‘Što sam rekao kćeri o ekonomiji’ u Sandorfovu izdanju, ustupljena Lideru nekoliko dana prije službenog izlaska.
Knjiga izvorno izdana 2013. napisana je epistolarnim stilom, kao dugo pismo kćeri u Australiji u kojem jedan od najpopularnijih ekonomista današnjice tinejdžerici pokušava objasniti osnove ekonomije i uzroke današnjih problema. Iako u prvi mah pisanje ‘dječjeg udžbenika’ može djelovati kao šetnja parkom za nekog s doktoratom iz ekonomije, svatko tko je ikada nešto slično pokušao zna da je upravo razumljivo i jasno objašnjavanje kompleksnih pojmova nevičnome mladome mozgu jedan od najtežih zadataka. No bivši ministar koji je u kratkom razdoblju sudjelovanja u vladi za sobom povukao lavinu kontroverzija i oprečne doživljaje taj je zadatak odradio izvrsno, pa je knjiga koju je predstavio javnosti daleko od pukog pregleda ekonomije za klince.
Pisana je iznimno pitko i jasno, bez ikakvog mistificiranja i skrivanja vlastitog neznanja iza maglovitih pojmova i nerazumljivih konstrukcija jer, kako autor i sâm kaže, ‘oduvijek sam smatrao da, ako ne možeš objasniti velika ekonomska pitanja jezikom koji je razumljiv tinejdžerima, to jednostavno znači da ih ni sâm ne razumiješ’. U priču o znanosti koja to nije Varufakis ulazi postavljanjem pitanja koje u posljednje vrijeme uvjerljivo dominira i ekonomskom znanošću i društvom u cjelini – nejednakošću.
Kako bi na pitanje zašto neki narodi podjarmljuju druge i koji su osnovni uzroci nejednakosti među cijelim narodima, kao i unutar društava, Varufakis kreće u daleku povijest i pojavu prvih, osnovnih oblika ekonomije. Odatle njegova knjiga postaje sjajno posložena slagalica, strukturirana perfektno, gdje svako novo poglavlje donosi novi djelić te slagalice koji se glatko u nju uklapa. Njegov je diskurs otpočetka očito marksističkog tipa, i vlastita vrijednosna uvjerenja ni u jednom trenutku ne skriva, ali u najvećem se dijelu zadržava na iznošenju notornih činjenica koje teško mogu podlegnuti različitim interpretacijama. Mogu, ali te bi interpretacije, iskustvo je pokazalo vrlo jasno, bile pogrešne. Stil pisanja probodan je i kristalno jasan, ponajprije zahvaljujući stalnoj uporabi životnih primjera lako razumljivih svakom čitatelju, neovisno o dobroj skupini.
Mlađoj populaciji, kojoj je knjiga prije svega namijenjena, vjerojatno će se posebno svidjeti korištenje filmskim referencijama poput ‘Matrixa’ i ‘Blade Runnera’, dvaju filmskih remek-djela s pomoću kojih Varufakis dočarava odnos između strojeva i ljudi, pri čemu izvrsno poentira jedan od osnovnih problema suvremene ekonomije. Što se više upotrebljavaju strojevi, to je tendencija prema smanjivanju dobiti zapravo sve veća, što je jedan od osnovnih paradokska suvremenog doba. Iako je u tome malo složenijem dijelu prilično razumljiv, jedna navodna anegdota iz Forda vjerojatno bi još jednostavnije razložila prirodu tog problema. Kad je jednom prilikom sindikalni predstavnik razgledao novu robotiziranu proizvodnu liniju, jedan od menadžera cinično mu je dobacio da bi volio vidjeti kako će im (robotima) prodati članarinu u sindikatu, na što mu je ovaj hladno odgovorio da bi volio vidjeti kako će on robotu prodati svoj auto.
Kad je riječ o načelnoj vrijednosti knjige za sve one koji po nešto ili dosta znaju o ekonomiji, novih uvida, očekivano, nema mnogo, ali jednostavnost predstavljanja osnovnih ekonomskih procesa na trenutke je uistinu impresivna. Njegova figura, primjerice, za objašnjenje uloge poduzetnika i bankara teško može biti jasnija. Poduzetnik (nastao, inače, nakon raslojavanja sloja kmetova na radnike i poduzetnike, što će mnogima biti interesantan podatak) zapravo stoji na tankoj granici između sadašnjosti i budućnosti, stalno poseže u budućnost očekujući toliko i toliki prihod, ali da bi to postigao, treba mu pomoć bankara koji ga financira i kao svoje vršna poduzetnikova ruka u njegovo ime zahvaća u tu budućnost unoseći buduće vrijednosti u sadašnjost (kreditom) kako bi se ta budućnost onda mogla i ostvariti. Problem je, smatra Varufakis, što bankar počesto zbog svoje pohlepe počne otkidati prevelike komade budućnosti koji se u sadašnjosti više ne mogu pokriti (jer to znači veću zaradu za njega). Tako nastaje dug, zbog čega krahiraju banke (financijski sustav) i intervenira država. Ta skraćena i pojednostavljena priča ilustrira taj lakoperni i logički posloženi stil izlaganja koji u ležernoj priči polako kreira cijelu sliku sustava.
