Zagrebljana KUPNJOM LJUBLJANSKE BURZE ZAGREB SUSTIŽE BUDIMPEŠTU

Kad bi Agrokor nekim čudom izabrao listati dionice na ‘Zagrebljani’ umjesto u Londonu, to bi u burzovnom smislu podignulo ovu regiju čak i iznad razina iz zlatnih godina, sredinom 2000-ih. Veliki svjetski financijski igrači ovaj dio Europe promatraju kao jedno tržište. Naime, svaka je država ex Jugoslavije sama po sebi ipak premašena, neka od tih tržišta vrijede manje od portfelja velikih svjetskih fondova, pa je spajanje i bilo kakvo udruživanje itekako važan korak, i za one koji planiraju kupovati dionice i za one koji ih namjeravaju listati.

Primjerice – Agrokor. O inicijalnoj javnoj ponudi te hrvatske megatvrtke govori se godinama i već vrapci na grani znaju da će Ivica Todorić u jednom trenutku puštiti dionice na neku od svjetskih burzi. London je, može se reći, želja. Međutim, sada se dogodila ‘mala’ promjena u regiji – Zagreb je kupio Ljubljanu. Bez ikakvih čudnih primisli, jedna burza kupila je drugu. Zagrebačka Ljubljansku.

Prosječnom Hrvatu i Slovencu u životu to svakako ništa ne znači (u ovom trenutku), ali riječ je o najvećem pothvatu na financijskim tržištima od početka krize, ali i malo više od toga. Kupnjom Ljubljanske burze Zagrebačka je postala žešća konkurencija Budimpeštanskoj. Iako ima još mnogo posla s akvizicijom Ljubljane, Zagreb je tim odličnim, prema riječima aktera tržišta kapitala (što hrvatskog, što slovenskog), poslovnim potezom otvorio vrata mnogo većim i ozbiljnijim planovima. Kad oba regulatora budu dala zeleno svjetlo, kad se dokapitalizira Zagrebačka burza i na kraju provede transakcija, kad se (prema sadašnjem planu) ujedini trgovinski sustav obiju burzi te kad bi se još riješila namira transakcija, nastalo bi respektabilno tržište.

Da, mnogo je tu planova i želja, a koliko je tek ‘ako’, da i ne spominjemo. Međutim, nakon niza godina napokon se nešto pokrenulo. Želja i cilj nekadašnjega čelnika ZSE Roberta Motušića (kupnja LJSE-a) ostvarila se, no za njegova mandata to je ipak bilo prerano, a i pre-skupo. Ako je Uprava ZSE-a kupila Ljubljansku burzu po cijeni o kojoj se spekulira po medijima, a spominje se samo pokoji milijun eura, imajući na umu da je Bečka burza ‘keširala’ nekoliko desetaka milijuna, možemo samo skinuti kapu poslovnom potezu Uprave.

Preuzimanjem Ljubljanske burze Zagreb je stvorio potencijalno regionalno financijsko središte. Tržišna kapitalizacija svih izlistanih dionica u Zagrebu na kraju lipnja bila je oko 17,44 milijarde eura. U Ljubljani je riječ o 5,85 milijardi. Uspoređe radi, na Budimpeštanskoj burzi, koja se smatra liderom u ovom dijelu Europe, vrijednost dionica na kraju lipnja bila je oko 15,2 milijarde eura. Dakle, zagrebačko-ljubljansko dioničko tržište prestiže mađarsko. Doduše, Mađari imaju veću ukupnu vrijednost svih instrumenata (ukupna tržišna kapitalizacija BSE-a jest 67,8 milijardi, a dviju naših 50,58 milijardi eura).

Agrokor, iako želi u London, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog prestiža. Da, Agrokor je za nas u ovom dijelu Europe megatvrtka, ali za velike je svjetske financijske igrače prosječno velik. Stoga menadžment u Ciboni mora odgovoriti na jedno pitanje – je li bolje biti prvi u selu ili posljednji u gradu? Naravno, nećemo ići toliko daleko, ali kad bi Agrokor nekim čudom izabrao listati dionice na ‘Zagrebljani’, pod pretpostavkom da se zagrebačko i ljubljansko tržište uistinu spoje do temelja, to bi podignulo ovu regiju iznad, čak se može reći, razina iz zlatnih godina burzovanja, sredinom 2000-ih.

Iako na Zagrebačkoj burzi ne žele komentirati potencijalne poslovne odluke bilo koje tvrtke ni način na koji ih dovode na burzu, napominju kako je u prošlosti bilo primjera kad su hrvatske tvrtke listale svoje papire na stranim tržištima i u međuvremenu ih izlistale jer nisu ostvarile željene učinke. To su HT i Ina, koji su lani povukli svoje GDR-ove s Londonske burze. Samo podsjećamo da Ina na ZSE-u vrijedi 35 milijardi kuna (4,6 milijardi eura), a HT 12,45 milijardi kuna.

Domaće tržište ima mnogo potencijala i dobru bazu ulagača, a još nedovoljno investicijskih prilika. U posljednje vrijeme i taj se trend mijenja. Ove smo godine ipak imali dva IPO-a, prva nakon sedam godina, nekoliko najava dokapitalizacija, a sve su aktualnije i najave privatizacije državnih tvrtki – kaže član Uprave ZSE-a Tomislav Gračan. Burza, kaže, tvrtkama koje imaju interes za uvrštenje nudi dva trgovinska segmenta, Uredeno tržište i MTP, na kojima svaka tvrtka može pronaći prostor za sebe ovisno o razini transparentnosti koju može ponuditi ulagačima. Akvizicijom Ljubljanske burze taj investicijski prostor dodatno dobiva na vidljivosti i potencijalu, a dodatan poticaj dat će i SEE LINK, projekt regionalne trgovinske integracije. Vjerujemo da će to prepoznati sve više tvrtki – zaključuje Gračan.

Njegov optimizam dijele i domaći i slovenska brokerska zajednica. Iako još naveliko govore o potencijalnim promjenama, ne kriju zadovoljstvo, ali i upozoravaju: – Prednost udruživanja bit će prije svega u tome što će se tržište povećati. Više sudionika trgovat će s više tvrtki, tako će moći za jednu tvrtku dobiti još veći bazen potencijalnih ulagača. Tržište će se i produbiti, što znači da će se moći trgovati u velikim količinama, na neznatno višim ili nižim cijenama. Isto tako, koncentracija može smanjiti izravne troškove transakcije, što također može povećati obujam trgovanja – objašnjava Vladimir Feri, investicijski savjetnik slovenske Hypo banke, no upozorava kako je najveća prijetnja moguće monopolističko ponašanje novospojene Zagrebačko-ljubljanske burze koja bi veće volumene trgovanja i provizije isključivo vraćala kao dividende svojim vlasnicima. To bi moglo još smanjiti likvidnost na burzama te izazvati propadanje i na slo-

Koji je glavni cilj nije preuzimanje jer će se povećati opseg informacija dostupan ulagačima obiju zemalja zbog transparentnosti koju traži izloženost financijskih instrumenata poduzeća na burzi te olakšati kupnja i prodaja dionica jednostavno dostupnim trgovanjem na burzi – objašnjava Mladen Ostrički, čelní čovjek varaždinske brokerske kuće Rast.

Prema signalima i reakcijama svojih klijenata, hrvatski brokeri očekuju mnogo. – Ovaj događaj svakako bi mogao donijeti novi val optimizma na domaći tržište investicijskog bankarstva. Prema reakcijama koje dobivamo i od stranih klijenata, svi se slažu da je navedeno preuzimanje velik korak naprijed za domaći tržište kapitala – napominje čelni čovjek Antea brokera Krešimir Jušinski.

Sada su na potezu regulatori i dioničari Zagrebačke burze. Hanfa kaže kako je za statusne promjene burze, osnivanje podružnice burze izvan Republike Hrvatske ili namjeravano stjecanje udjela koji prelazi 25 posto glasačkih prava ili udjela u temeljnom kapitalu u drugoj pravnoj osobi potrebno prethodno odobrenje regulatora te da će se postupak voditi prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku.

Potpuno podupirem taj potez burzovne uprave jer su hrvatsko i slovensko tržište zapravo jedno tržište u očima stranih ulagača – kaže Daniel Nevidal iz INTERCAPITAL-a.

Prema reakcijama koje dobivamo i od stranih klijenata, svi se slažu da je preuzimanje velik korak naprijed za domaći tržište kapitala – dodaje Krešimir Jušinski iz ANTEA BROKERA.

Može se očekivati mnogo manjih ulaganja hrvatskih tvrtki u slovenske i obrnuto čiji glavni cilj nije preuzimanje venskom i hrvatskom financijskom tržištu. Njegov slovenski kolega, analitičar Matej Šimnic iz Alta Investa napominje kako je pred Zagrebačkom burzom poprilično težak zadatak. – Ako želi na Ljubljansku burzu privući nove tvrtke i investitore, ZSE bi trebao biti vrlo snalažljiv i imati mnogo sreće. Trenutačno nema znakova da će Republika Slovenija putem burze provesti privatizaciju, a privatne tvrtke uglavnom su premalene da bi se odlučile za listanje. Zagrebačka burza može ipak uspostaviti dugoročno održiv sustav i poboljšati poslovanje Ljubljanske burze – kaže Šimnic.

Domaći brokeri dijele mišljenja slovenskih kolega. Ističu kako je to nadasve pozitivan događaj koji bi napokon mogao pokrenuti umrvljena tržišta. – Iza nas je najgore – komentirao je stanje na tržištu i tu akviziciju Daniel Nevidal, čelní čovjek InterCapitala. Potpuno podupire taj potez burzovne uprave jer su hrvatsko i slovensko tržište zapravo jedno tržište u očima stranih ulagača.

I slovenski je i hrvatski problem taj što politika nije prepoznala potencijale burzi. Kod susjeda je bio problem što se tamošnja vlada, kaže broker slovenske kuće GBD Marko Pavlović, najviše bavila privatizacijom, preuzimanjem poduzeća, i to najviše na kredit, od državnih banaka. – Sve to završilo je slomom modela koji ekonomski više nije mogao opstati nakon početka financijsko-kreditne krize – ističe Pavlović.

Pogledaju li se budućnost i očekivanja, ovisno o daljnjemu gospodarskom razvoju Hrvatske i Slovenije te tvrtki koje su subjekti tih gospodarstava i čije dionice kotiraju na burzama, ovisit će i interes investitora za trgovanje na jednoj odnosno drugoj burzi. Iako je u posljednjih nekoliko godina bilo mnogo aktivnosti, odnosno hrvatskih akvizicija u Sloveniji, primjerice kupnja Droge Kolinske, Mercatora i Žita, ti postupci napravljeni su mimo burze.

Dosadašnje veće akvizicije tvrtki niti su bile niti će slične tih dimenzija biti usko povezane s predmetnim povezivanjem burzi. Riječ je o krupnim transakcijama koje imaju drugačiju tehnologiju realizacije od burzovnog trgovanja. Međutim, može se očekivati mnogo manjih ulaganja hrvatskih tvrtki u slovenske i obrnuto kojima glavni cilj nije preuzimanje jer će se povećati opseg informacija dostupan ulagačima obiju zemalja zbog transparentnosti koju traži izloženost financijskih instrumenata poduzeća na burzi te olakšati kupnja i prodaja dionica jednostavno dostupnim trgovanjem na burzi – objašnjava Mladen Ostrički, čelní čovjek varaždinske brokerske kuće Rast.

Burza se usporedno mora dokapitalizirati, i to s 15 milijuna kuna. S obzirom na veliku količinu dioničara ZSE-a teško je vjerovati da će svi sudjelovati u tom postupku. Velik dio njih nema financijske snage za to, a dio nema ni interesa, stoga bi svjež kapital mogli donijeti veliki igrači poput InterCapitala, Auctora, Investca, a zasigurno bi mogli sudjelovati i obvezni mirovinski fondovi. Čelnica Burze Ivana Gažić u jednom je intervjuu rekla da će se, ako postojeći vlasnici ne uplate dovoljan iznos, pozvati ‘kvalificirani ulagači’. Takvima (mirovinskim fondovima) poslali smo upite – samo su nam poručili da to, nažalost, ne mogu komentirati. Njihovo moguće sudjelovanje, ako je i zakonski moguće, svakako bi osnažilo tržište kapitala.