Domove umirovljenika treba vratiti umirovljenicima

Predsjednik Uprave HAMAG-BICRO-a radi na detaljima pokretanja VC fonda za koji već postoji velik interes poduzetnika.

VC fondovi više su usmjereni na ideje i ljude, a manje na financijske izvještaje i imovinu poduzeća. Ponajprije tragaju za propulzivnim poduzetničkim pričama i rade s više manjih ulaganja, od nekoliko milijuna kuna. Oni koji se nisu usudili ući u rizik jer nisu mogli pronaći čak ni nekoliko stotina eura za svoj projekt ili ideju, uskoro će moći. Država je prepoznala potencijal inovativnih poduzetnika i potencijal tzv. fondova rizičnoga kapitala. Istina, zgodno je to prepoznati tek sada, uoči izbora, ali većina poslovnog i financijskog svijeta kaže: ‘Bolje ikad nego nikad.’ A većina se jedino i broji.

Hrvatska je potpisala sporazum o zajmu sa Svjetskom bankom vrijedan dvadeset milijuna eura (što je dovoljno za otprilike dvadesetak ulaganja) – pokreće se projekt poduzetničkog kapitala za inovacije i poduzetništvo kojemu je cilj osnažiti financiranje rizičnim kapitalom za inovativna mala i srednja poduzeća (MSP) te novoosnovana poduzeća, ali i omogućiti jačanje privatnog sektora. S pomoću tog projekta osnovat će se pilot-fond poduzetničkog kapitala (engl. pilot venture capital fund) kojim će upravljati privatno društvo za upravljanje fondovima, a u sklopu projekta osnovat će se i fond za poticanje ulaganja u kapital u ranoj fazi financiranja (engl. seed co-investment fund). Njime će upravljati HAMAG-BICRO.

Budući da nije riječ o nepovratnim potporama koje se dodjeljuju na temelju javnog poziva, ne postoji unaprijed definirana dokumentacija koju treba priložiti, nego će tvrtka za upravljanje, odabrana na međunarodnom natječaju, na temelju vlastitih procedura i metodologije procjenjivati potencijal svake tvrtke. Fond će u slučaju pozitivne odluke o ulaganju povećati kapital subjekta maloga gospodarstva i tako postati suvlasnik s udjelom u temeljnom kapitalu. Namjena korištenja sredstava ovisi o individualnom projektu, ali načelno se ona upotrebljavaju za komercijalizaciju inovativnih proizvoda/usluga.

Mirna Marović, predsjednica Hrvatska Private Equity i Venture Capital asocijacija (HVCA), objašnjava da VC fondovi ulažu dugoročna financijska sredstva (ponajprije u temeljni kapital) u poduzeća u ranim fazama razvoja, najčešće s visokotehnološkom komponentom, prepoznatim potencijalom za brzi rast i mogućnošću širenja.

Osim kapitala poduzetnicima pružaju dodatno znanje i iskustvo kako uspješno razviti proizvod, plasirati ga na tržište, razviti marketing, financiranje i upravljanje. Zauzvrat VC fond traži svoj udio u startup-oduzeću. To partnerstvo treba promatrati kao brak iz računa, s interesom velikoga, da ne kažemo strelovitoga, rasta prihoda i dobiti poduzeća – napominje Marović.

Fondovi za poticanje ulaganja u kapital u ranoj fazi financiranja pak ulažu u partnerstvu s lokalnim poslovnim anđelima i najčešće za svaku uloženu kunu hrvatskih poslovnih anđela to ulaganje dopunjuju s još jednom kunom te tako postaju ravnopravni partneri.

Ulaganja poslovnih anđela odnose se na poduzeća u prvotnim fazama razvoja. VC fondovi u pravilu već traže proizvod koji je testiran barem na nekom tržištu i poznata je njegova uspješnost. U Hrvatskoj poslovni anđeli ulažu od 50 do 250 tisuća eura po projektu, a VC ulaganja uglavnom bi obuhvaćala veće investicije, od petsto tisuća do dva milijuna eura – objašnjava Marović. Upravo je takav način financiranja projekata desetljećima rak-rana hrvatskog poduzetništva. Prvi VC fondovi tragove su ostavili potkraj 90-ih godina, no nisu mogli biti registrirani u Hrvatskoj, nego su radili izvana. Ovo je prva prava inicijativa države na tom području. Svjetska banka, koja kreditom i financira taj projekt, sudjelovala je u sličnoj inicijativi prije deset godina. Iako je taj projekt bio uspješan, njegov nastavak nije jer država nije prepoznala ni njegovo značenje ni potencijal.

Ovaj VC fond čekali smo možda ne punih deset godina, ali sedam sigurno. Krivac za to su što objektivne okolnosti financijske krize, što nedostatak kontinuiteta i nepridavanje dovoljno pozornosti tom projektu u hrvatskoj državnoj administraciji – smatra Marović.

Iako nije najjasniji ‘problem’ države s tim oblikom industrije koji su Amerikanci prepoznali još prije šezdesetak godina, poduzetnici su itekako zainteresirani za takav način financiranja. Naime, dosad su se financirale ili samo ideje malim iznosima ili mnogo veći projekti milijunskim svotama. To se može pročitati i u najnovijoj analizi Arhivanalitike za Hrvatsku udrugu banaka koju je u srijedu u Hrvatskoj udrugi poslodavaca predstavio ekonomski analitičar Velimir Šonje. Ona pokazuje koliko su mali i srednji poduzetnici ključni za hrvatsko gospodarstvo. I nije to samo mantra, nego 98 posto svih pravnih subjekata čine mali poduzetnici koji zapošljavaju više od pola radne snage u privatnom sektoru i lani su prvi put od krize počeli pozitivno poslovati. Ipak, velik dio njih nema novca za širenje jer za to treba otići u banku u kojoj ili ne ispunjavaju kriterije za dobivanje kredita ili će zadužiti svu privatnu imovinu. To će to poduzetnika zakočiti ako mu se pruži prilika za veći rizik jer je, primjerice, založio svoj stan. No čak i kad tvrtka uđe u fazu ekspanzije, pristup bankovnim kreditima možda neće biti dovoljan.

Ni prije upotrebljavani izvori – vlastito financiranje, financiranje od povezanih osoba ili poslovnih anđela te državni poticaji – možda više neće biti dovoljni. Potencijalni vanjski kapitalni partneri postaju VC fondovi. Oni su više usmjereni na ideje i ljude, a manje na financijske izvještaje i imovinu poduzeća. Ponajprije tragaju za propulzivnim poduzetničkim pričama, a rizikom upravljaju diverzifikacijom – disperzijom fondovskih sredstava na više manjih ulaganja, od nekoliko milijuna kuna. Problem je što takvih fondova u Hrvatskoj nema. To stvara investicijsku rupu, ističe se u analizi.

Naime, oblik rizičnoga kapitala koji postoji u Hrvatskoj, private equity fondovi (PE), u pravilu traži etablirane tvrtke sa stabilnim novčanim tokom i unaprijed gleda kako će izići iz ulaganja prodajom udjela strateškom partneru ili plasmanom dionica na uređenom tržištu. Za PE fondove zanimljiva su ulaganja u srednja poduzeća.

Oni ne pokrivaju prve dvije faze životnog ciklusa poduzeća, njihovo poslovanje počinje od potencijalnih ulaganja dvadesetak milijuna kuna. Investicijska rupa može biti ozbiljno financijsko i razvojno ograničenje, upozorava se u analizi Arhivanalitike.

Stoga ne začuđuje što većina naših sugovornika hvali potez države i polaže velike nade u uspjeh tog projekta. Marko Makek, član Uprave Nexus Private Equityja, misli da je vrlo važno da se VC fond pokrene i da će dostupnost takvoga kapitala pozitivno utjecati na dio gospodarstva koji razvija nove konkurentne ideje i poslovne koncepte te koji treba biti generator budućeg zapošljavanja i suvremenog gospodarstva. Štoviše, vjeruje da bi korist od postojanja takvog fonda trebala biti mnogo veća od troška koji će on značiti za državu iz tog aranžmana sa Svjetskom bankom.

Tomislav Tičić, član Uprave Prosperus Investa, također kaže da je razvoj takve vrste fondova veoma važan: – U svojem radu u posljednje četiri godine susretali smo se s mnogo mladih ljudi s dobrom idejom i u potrazi za nekoliko stotina tisuća kuna ili eura. To na hrvatskom tržištu nisu mogli naći. Većina na kraju zbog nedostatka novca ili odustane od ideje ili je ‘proda’, odnosno daruje većem igraču koji od toga napravi biznis – govori.

Davor Dorić, investicijski menadžer Quaestus Private Equityja, ističe da će se s razvojem te industrije poduzetnicima omogućiti novo znanje i iskustvo, kapital će im biti dostupan te će se ohrabriti oni koji imaju poslovnu ideju, ali zbog nedostatka kapitala dosad nisu odlučili preuzeti rizik.

No ima i skeptika. Poduzetnik i investitor Hrvoje Pripić kaže da danas nema mnogo tvrtki u Hrvatskoj koje mogu iskoristiti potencijal VC fondova i ne zna hoće li novi hrvatski fond rizičnije ulagati od postojećih pa će više startupova osigurati financiranje. Naime, ako se prikloni sadašnjim parametrima investiranja, misli da neće biti većih promjena.

– Volio bih vidjeti da hrvatske banke počnu otvarati ranu fazu VC fondova i povećavati konkurentnost umjesto da to čini država. Država pokušava preostati problem nedostatka VC fondova, ali to ne bi trebao biti njezin posao i te bi fondove što prije trebalo privatizirati, odnosno prodati – smatra Pripić.

Marović smatra da su državne intervencije i programi dijeljenja rizika s paradržavnim tijelima i regionalnim te europskim programima potrebni da bi se razvila europska VC industrija.

Svaka država ili regija koja uspješno privuče VC ima više ekonomske koristi nego što je povratima ostvaruju privatni investitori. Pozitivni ekonomski učinci uključuju otvaranje radnih mjesta, ulaganje u istraživanje i razvoj, razvoj uspješnog izvoznog proizvoda itd. Istraživanja su pokazala da 0,1 posto BDP-a na godinu uloženih u VC industriju pridonosi povećanju stope rasta gospodarstva od dva do četiri posto. Toliko su veliki ti pozitivni i katalitički učinci na ekonomiju koje je nemoguće obuhvatiti samo ‘privatnim’ investitorima – naglašava Marović.

Preostaje čekati prva ulaganja i prve rezultate. I nadati se da će se doista pokrenuti neiskorišten poduzetnički potencijal. A onda i katalitički učinci. No nemojmo u međuvremenu smetnuti s uma, a na to upozorava i Marović, da sve one zapreke koje postoje za bilo koji oblik ulaganja u Hrvatsku postoje i u ovom obliku ulaganja. I, nažalost, još se premalo radi na tome da se Hrvatska, kao što je uspješno turističko odredište, pretvori i u uspješno ulagačko odredište.