Home / Biznis i politika / Srebrenica i Grčka

Srebrenica i Grčka

Rasplet grčke krize pokazao je koliko se mentalitetni Balkan proširio na Španjolsku, Italiju, Portugal, preskočio je Pirineje, stigao do Bruxellesa. Jedino još nije uspio preskočiti Alpe.

Kad su se prije devetnaest godina američki vojnici povlačili iz ponovno ujedinjene Njemačke u svoju prvu balkansku misiju, čuvanja mira u Bosni i Hercegovini, činilo se kako je ‘Balkan’ kao politički pojam osuđen na povlačenje prema istoku i jugoistoku, barem do Crnog mora. Zapad je s američkim političkim utjecajem, europskim novcem i zajedničkom NATO-ovom vojnom silom ušao u prostor nekadašnje europske periferije izmučene s tri rata u prošlom stoljeću, jednim autoritarnim i dvama totalitarnim sustavima.

To se više činilo da je proces debalkanizacije nezastavljen. Svi su se kliželi u proeuropsku orijentaciju novih država: Hrvatska se definirala u odnosu na svoju različitost u odnosu na Balkanu, europska se pripadnost Slovenije podrazumijevala, i Bošnjaci i Hrvati iz BiH iskazivali su prozadnju orijentaciju, baš kao i Albanci i Makedonci. Doduše, Srbi su i tada, u Miloševićevu vrijeme, bili tradicionalno proruski orijentirani i protiv Zapada, osobito protiv Srednje Europe, ali nisu imali ništa protiv zapadnog novca, u čemu je Zapad naivno vidio integracijsku priliku. Jeljcinova je Rusija pak bila na koljenima, nije bila politički faktor na Balkanu, a prijetnju islamske radikalizacije Zapad je arogantno podcjenjivao svodeći je na grupice socijalno neprilagođenih čudaka.

Dva recentna događaja pokazala su koliko je taj očekivani proces europeizacije Balkana u proteklih dvadesetak godina preokrenut u proces balkanizacije Europe. Prvi od njih je kome moriranje dvadesete obljetnice pokolja u Srebrenici koji je presudom Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu pravomoćno presuđen kao genocid. Na Balkanu je uobičajeno i normalno da je politika iznad prava, da pravomoćna presuda ne obvezuje. Pa u skladu s tim običajem politička Srbija i dalje negira genocid. S pomoću ambiciozne Putinove Rusije uspjela je podijeliti Vijeće sigurnosti u vezi sa Srebrenicom i pravomoćnu presudu o genocidu svesti na političko mišljenje.

Na Balkanu je uobičajeno da se i komemoracije koriste u najprizemnije političke svrhe i da se trguje statusom žrtve. Pa nije bilo neobično što je srbijanski premijer Vučić kamenovan na samoj komemoraciji i što uza svaku obljetnicu u Potočarima pokapaju već davno ekshumirane žrtve, samo da proces traje, ne mareći što tako produljuju agoniju njihovih obitelji.

Balkanskoj politici nije u interesu završiti prošlost. Na Balkanu je normalno da cijelu državu BiH svojim novcem na životu održava Europa a da pritom srbijanski političari i državni službenici rade za Putina, bošnjački za Erdoğana, a hrvatski uglavnom samo za svoj džep. No to neobvezujuće ponašanje prema pravnom poretku i vlastitim financijerima u BiH su vrlo brzo prihvatili i međunarodni dužnosnici i službenici. Balkansko političko pogodbenjaštvo i korupcija vrlo su duboko ušli i u Haaški sud, za lokalne sudove to je tradicija. Samo je novac ostao europski. A balkanski je računati da će taj novac pritjecati zauvijek.

S druge strane, rasplet grčke krize pokazao je koliko je mentalitetni Balkan ušao u Europu. Ma koja građana na Drini, Uni, Kupi ili Sutli?! Mentalitetni Balkan, ideološki umoran u neokomunističke pokrete, traži svoj prostor na europskom Mediteranu, u Španjolskoj, Italiji, Portugalu, preskočio je Pirineje, stigao do Bruxellesa. Jedino još nije uspio preskočiti Alpe jer je na njihovoj sjevernoj strani, u staroj germanskoj Europi, mentalitetni Balkan naiašao na čvrstu branu u uređenom, reguliranom društvu i pravnoj državi.

Ondje je normalno da porez plaćaju i naši i vaši i njihovi, očekuje se da platite robu ili uslugu onom od koga ste je kupili a da vas on ne treba zivkati, moliti, podsjećati i preklinjati, normalno je da trošite ono što imate i da snosite posljedice svojeg upravljanja svojim novcem, normalno je da pravni poredak bude iznad politike i da se presude poštuju. Zato ondje ne uspijevaju sirize i podemosi, politike koje se temelje na traženju neprijatelja, lopova i permanentnom obračunu, nove pravednosti koje su iznad pravne države. Ali zato ta uređena Europa i ne uspijeva predvidjeti kreativni balkanski mentalni kôd koji potpomognut Putinovim ambicijama razara tradicionalni europski pravni poredak. Zato je Balkan danas južnije i zapadnije nego na početku svoje europeizacije. A mentalitetna Europa proširila se na mentalitetni Balkan samo na zemljopisnoj karti.