Samo naznačeno i eksplicitno

Tu dakako još ostvarenja s različitim razinama eksplicitnosti, ali ta dva nekako najbolje ilustriraju seks na filmu tih donekle mirnih 80–ih. Vjerojatno najvažnije obilježje desetljeća u široko popularnoj kinematografiji snažniji je naglasak na sugestiji, impliciranosti seksualnog, ne toliko slikovit prikaz golih tijela i seksualnih činova. Jednostavnije, ono što bi mnogi definirali kao erotično, za razliku od pornografskog, ako se kao kriterij erotičnog uzima suptilnost prikaza i naglasak na poticanje mašte umjesto jasnog pokazivanja.

Ulaskom u 90–e era opreznog pristupa seksu uz daleko profinjeniji pristup seksualnosti nastavlja se, a prva asocijacija mnogima su ‘Sirove strasti’ iz 1991. sa Sharon Stone i Michaelom Douglasom. Scena koja je obilježila cijelu filmsku dekadu, križanje nogu tijekom ispitivanja u policiji, sjajno utjelovljuje erotičnost 90–ih. Vidi se dosta, a naznačeno je još više, no seks i izopačenost još uvijek su nekako više na razini roto–romana i fantazija nevine školarke, nego istinski sirovi i zapanjujući. Opet, gledajući danas, taj je seks prilično pitom i zabavan, šokantan i nije prva riječ koja pada napamet.

Kao svojevrsni kontrapunkt tome stoji ‘Klinic’ Larryja Clarka iz 1995., iznimno važni za percepciju seksa na filmu. U mnogim zemljama zabranjen film, stekao je upravo zahvaljujući tome veliku popularnost i pomalo nehotično utro put novom radikaliziranju scena seksa u ovom stoljeću. Clark će sedam godina kasnije napraviti korak dalje i snimiti film s potpuno eksplicitnim scenama seksa između (filmskih) maloljetnika, ali ‘Klinic’ su bili važan trenutak jer su označili novu promjenu prema daleko sirovijem, zločudnijem i nastranjem prikazivanju seksa na filmu. Zanimljivo je i da 90–e nude neoubočajenu raslojenost filmskog pristupa, kako šire tematski, tako i u pogledu seksa, što je u velikoj mjeri posljedica polaganog proboja indie filmova u Americi prema mainstreamu. Jedan od istaknutijih pionira žanra koji će dobiti na popularnost do mjere kada će ga veliki studiji oponašati u svojim skupim filmovima je ‘Sreća’ iz 1998., još jedan osebujan pristup seksualnosti.

Za novo stoljeće znakovit je ‘Siluj me’ točno s prijelaza (2000.), koji kombinira šmek ozbiljnog art filma s eksplicitnim prikazima seksa. Trend mračnijeg i sve nasilnijeg pokazivanja seksa nastavio je dvije godine kasnije ‘Ken Park’ Larryja Clarkea betonirajući novi trend kakav je sada uz očito prikazivanje golotinje prisutan u mnogim serijama i filmovima. Pomak je ovaj put daleko dublji, više nije riječ o različitim razinama eksplicitnosti ili percepcije seksualnosti u filmu, već se nerijetko događa da je seks sâm sebi svrha, odnosno da ima eksploatatorski karakter. Umjesto da bude prirodna ekstenzija šire dramaturške koncepcije, dogodio se obrat prema kojem priča treba opravdati seks. Što se operacionalizacije tiče, želja za zaprepašćivanjem publike, ‘dizajnom letvice’, izazivanjem rasprava, pozornosti i napetosti urodila je izrazito nasilnim i malicioznim prikazima seksa, nekad i sasvim nepotrebnima unutar zapleta, koje priča treba opravdati, umjesto obrnuto.

Naravno, seks na filmu iznimno je široka tema o kojoj bi se mogle napisati knjige u nekoliko tomova. Nezahvalan je stoga zadatak u kratkim crtama sumirati povijest seksa na filmu i malom ekranu, ali sužavanjem područja (europski i američki mainstream) i odabirom koliko–toliko reprezentativnih primjera karakterističnih za neko razdoblje mogu se zamijetiti osnovni trendovi paralelni za zadanom društvenom klimom. Zatvorenost prijašnjih desetljeća 60–e i 70–e jednostavno su pomele s prezirom, seksualna revolucija više je nego vjerno prenesena na velika platna.

Danas više nije riječ o različitim razinama eksplicitnosti ili percepcije seksualnosti u filmu, već se nerijetko događa da je seks sâm sebi svrha, a sljedećih 20 godina obilježeno je uglavnom rafiniranjem prikazom seksualnosti i golog tijela uz mnogo veću sugestivnost, što je znalo prijeći u infantilnu sladunjavost (primjerice, ‘50 nijansi sive’ izgleda kao vremeplov baš u to doba, artefakt prošlosti). No već tijekom te dekade počinje se nazirati obnovljena glad za kontroverznim i navodno realističnim seksom uz maksimalno detaljan prikaz, a polagano izbijanje serija na prvo mjesto značilo je i da će njihova produkcija početi diktirati trend. I dok u pričama iz antičkog doba, poput ‘Spartaka’ ili ‘Rima’ seksualno nasilje i obilata golotinja donekle imaju opravdanje u stvarnim običajima tog doba, mnoge druge sve teže nalaze to utemeljenje. Ono što je drugačije u usporedbi sa 70–ima je povod. Početak novog stoljeća nije obilježen nekom posebno uočljivom revolucionom na tom području, pa su za današnje vrijeme karakteristična oslikavanja seksa prije svega proizvod gladi društva za što sirovijim, brutalnijim, nastranjim i nasilnijim.