Činjenica da danas ne postoji nekakav jasan modni trend, jer modu novog milenija nije moguće lako opisati kao što je to bilo s trendovima prošlog stoljeća (primjerice, svima je jasno kakav stil podrazumijeva moda sedamdesetih), također govori o stanju društva.
Za početak, trend porasta takozvane ‘fast fashion’ industrije (brendovi poput Manga, H&M-a i sličnih) govori o načinu na koji potrošači konzumiraju, ne samo odjeću, već i, moglo bi se kazati, život. Oni danas žele sve, odmah i isad, a valuta društvenog statusa prestaje im biti odjeća već iskustvo. Individualizacija i globalizacija utjecali su na to da moda i dalje jest alat samoizražavanja, ali je u biti potrošno dobro (danas sam jedno, sutra mogu biti nešto posve drugo).
Nadalje, činjenica da se na modnim pistama sve češće prerađuju neki stari modni trendovi, ‘stare je postalo novo’, govori i o svojevrsnoj globalnoj nostalgiji za nekim vremenima koja se iz današnjega kuta gledanja doima mnogo više, uspoređujući, u većoj mjeri skrojenim prema mjeri čovjeka.
Također, ne treba zaboraviti ni to da je današnja moda u većoj mjeri androgina, odnosno ne postoji toliko jasna razlika između muške i ženske odjeće (teško je zamisliti da bi dama dvadesetih godina prošlog stoljeća nosila ‘boyfriend jeans’), ali i da tradicijsku odjeću ne nose samo predstavnici određene kulture ili rase; što ukazuje na propitivanje spolnih i rodnih uloga (androginost) i govori o snazi globalizacije.
U svakom slučaju, moda je mnogo više od onoga što prikazuju sjajni magazini, mnogo više od trenda za određenu sezonu. Izuzetno je dobiti zaista šira slika o vrijednostima čitavog društva, kulturnim, političkim i ekonomskim trendovima te, naravno, aspiracijama, željama i stajalištima pojedinca.
