Bikovima u borbu protiv napuhavanja brojki za dodjelu zemljišta

Cilj je u izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu bio uzeti sve adute nekog stočara u obzir i procijeniti komu je zemlja najpotrebnijsa. No kao i uvijek, pronađu se rupe u zakonu.

Prošlotjednim dovođenjem bikova braće Markić pred Ministarstvo poljoprivrede saznali smo za rupe u kriterijima za dodjelu poljoprivrednoga zemljišta. Problem je u mogućem umjetnom povećanju broja stoke, a s druge je strane očito moguće dobiti zemlju u zakup i bez stoke ako se izjasniti da ćete hranu proizvoditi za drugog stočara.

Spornu je zemlju dobio OPG Hrvoja Ciganovića na temelju odluke Povjerenstva Gradskog vijeća Grada Đakova, a potvrdila ju je Hrvatska poljoprivredna agencija (HPA). Iz HPA su poručili da ‘Markići prosvjeduju’ jer su ostali bez 37 hektara koje je dobio netko tko je imao više bodova. Iz đakovačkog poglavarstva pak odgovaraju kako je Ciganović bio povoljniji ponuditelj od obitelji Markić jer ima više stoke po hektaru od Markića, a to znači da mu treba više zemlje i zbog toga je dobio više bodova, uz bolju ponuđenu cijenu.

Markići pak smatraju da su zakonski kriteriji jasni: prednost imaju oni koji se već koriste određenom zemljom, što je kod njih slučaj. Upravo to ističe i njihov odvjetnik Juraj Marinić koji je podnio kaznenu prijavu protiv članova Povjerenstva. Doista, kad se pogledaju izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 63/11), upravo je to navedeno, a ti uvjeti stoje i u natječaju koji je raspisao Grad Đakovo.

No to nije jedini kriterij, kaže jedan poljoprivredni stručnjak, nego on nosi najviše bodova, što znači da je u ukupnom zbroju bodova Ciganović bio bolji. Odatle i tvrdnja iz HPA i Grada Đakova da je sve u skladu sa zakonom. Budući da nam to nisu detaljno objasnili (a tražili smo) bili smo primorani zvati svojeg stručnjaka.

A upravo je naš stručnjak rekao u čemu je problem. Ciganović je dobio najviše bodova zbog broja grla po hektaru, a tu je prostor za manipulacije. Naime, kaže, neki stočari fiktivno otvore još jedan OPG bez zemlje (ili s malo nje) i u njega prebacuje svu stoku. Kad se raspisuje natječaj, taj se OPG javi i dobije bodove zbog toga što ima malo zemlje, a mnogo stoke. Zapravo se stvara umjetna brojka.

Tako su mogli napraviti i Markići, kojih je dvanaestero braće i sestara i neki od njih imaju svoje OPG-ove. Da su stvorili jedan zajednički, u njega prebacili nešto zemlje, onda bi imali više izgleda da i tu osvoje bodove. Oni to nisu učinili, ali tako rade drugi. Ovako, kaže naš stručnjak, nanosi se nepravda jer se često dogodi da na natječaju dobiju oni koji zapravo ne bi trebali dobiti.

Ciganović na naš upit energično odbija bilo kakvu pomisao o namještaju. Što više, u odgovoru ističe da je i on dobio dio zemlje zarastao u šiblje kao i Markići, koji su to odbili. Ciganović se na tom natječaju za zakup zemlje pojavio i kao OPG koji nema stoku i kao vlasnik tvrtke Lactis koja je ima. Na toj bi zemlji njegov OPG proizvodio hranu za stoku tvrtke Lactis. Je li on prebacio dio stoke s OPG-a na Lactis, ne znamo, no ovdje se pojavljuje još jedan problem. Sporno je to što su mu priznali da njegov OPG proizvodi hranu za stoku druge tvrtke, doduše njegove, jer bi se tako netko mogao prijaviti da želi zemlju iako nema stoku, a s te će zemlje hraniti, primjerice, Agrokorovu stoku.

Tako se ne potiče stočarstvo, nego špekuliranje, i stvara kaos u zahtjevima za zemlju. Markići su zakonski izgubili zemlju, no njihov će prosvjed koristiti poprave li se kriteriji za njezinu dodjelu.

Zanimljiva je još jedna tvrdnja braće Markić, s kojima smo razgovarali prošli tjedan promatrajući njihove bikove kako pasu ispred Ministarstva poljoprivrede. Kažu da se stočarstvom bave već više od dvadeset godina, cijela njihova velika obitelj, i da devedesetih godina, pa i početkom ovog stoljeća, nisu imali problema s dodjelom zemlje. Gdje god su pokazali interes, dobili su je. No kad je država počela dijeliti poticaje šakom i kapom, pogotovo od 2007., odjednom im se počela javljati konkurencija koja je zakupljivala zemlju a da ništa nije sijala ili sadila. Vele kako ih je hrvatska poticajna politika dosta unazadila pa su od 2010., kad su izgubili nešto zemlje, morali smanjiti broj grla junadi za stotinjak. Sada, kako kažu u HPA, cijela obitelj Markić ima 524 komada stoke, a nije isključeno, kažu braća, da taj broj bude i manji.