Obožavam svoj posao

li brzinu govora i misli, nevjerojatno osnažuje javni nastup i neizostavan je dio ‘bildanja’ iskustva za svakoga tko želi u ovome poslu biti na duge staze. Televizija pak tako jasno koketira s ljudskom tašću, precizno razotkriva karaktere i, da, zarazna je. A reći što mi je draže, nemoguće je… Onaj osjećaj kad stojiš pet sekundi prije etera u studiju ispred kamere pa ti režiser i urednik u uho kažu: ‘Vani si’… Ili kad sjedneš za pult na radiju, staviš slušalice i di-gneš mikrofon, počneš govoriti… Evo, naježila sam se. Obožavam svoj posao i tako sam zahvalna što imam privilegij stvarati egzistenciju nečime što me istinski ispunjava. Inače, moji su urednici i na radiju i na televiziji jako susretljivi i uz dogovor s njima i njihovo uvažavanje toga koliko su mi oba angažmana važna sve stignem. Uz HRT i Narodni radio tu je još mnogo zasebnih, manjih projekata koje radim, no u ovom razdoblju života i dalje sve stičem bez problema i s velikim guštom.

Pratite li i dalje modu? Je li vam važna? – Svojedobno sam u svijet televizije i medijske produkcije zakoračila radeći upravo modnu emisiju. Zvala se ‘Modelle’ i išla je na Novoj TV. Bilo je to u vrijeme kad me moda mnogo više intrigirala negoli danas. To me i začuduje, bila sam taman zakoračila u dvadesete, godine kad se još tražite, isprobavate. Danas je moda nešto što me zabavlja, ali nikako opterećuje. S godinama sam već shvatila što mi odgovara, što volim, u čemu se osjećam udobno.

Završili ste politologiju i spremate doktorat. Što vam znači fakultet? – Negdje sam nedavno pročitala da je pravi cilj obrazovanja osposobiti čovjeka da nastavi sâm postavljati pitanja. Svidjelo mi se to, a čini se da su moji profesori odradili odličan posao. Ja, naime, imam jako puno pitanja, što je javnost, uostalom, već i primijetila. Ne libim se pitati, glasno izraziti vlastito stajalište, stajati iza istoga, argumentirati svoje, uvažiti tude. Hvala i mojim profesorima, ali i roditeljima na tome. Mislim da je Hrvatska 2015. – ovo društvo koje smo izgradili i država koju tvorimo – okružje u kojem je danas više nego ikada važno postavljati pitanja. Hrabro, glasno, izravno i argumentirano.

Što mislite o političkom i gospodarskom stanju u Hrvatskoj? Pa, što trebamo učiniti da nam napokon bude bolje? – Govoriti, pitati, tražiti objašnjenja, iznova podsjećati sve elemente i sudionike vlasti da su tu zbog nas, tražiti njihovu transparentnost, inzistirati na tome, tražiti odgovornost… To pomalo zvuči utopistički, no starije su nam generacije ostavile velik izazov, da ne kažem nered. Ostavile su nam osiromašeno društvo, atmosferu podjela na kojoj se i danas gradi partikularna politička, pa i društvena moć, i sanjam dan kada će se pripadnici mlade Hrvatske, uvažavajući i prije svega poznavajući prošlost, ipak – probuditi za budućnost. Nažalost, daleko smo od toga. A zašto? I opet zbog onoga što smo naslijedili. Stavili su nas u situaciju da ne možemo dalje stvarati i graditi društvo jer se većina mladih bori za golu egzistenciju… No ovo su sad već teme za jednu politološku tribinu. Hoćemo li organizirati koju? Ha, ha.

Nakon ovogodišnjih predsjedničkih izbora izjavama na Facebooku podigli ste dosta prašine i, nažalost, stizale su vam i ozbiljne prijetnje, čak smrću. Žalite li zbog izrečenoga i kako sada gledate na sve što se dogodilo? – Ne žalim ni najmanje. U mojoj se okolini različito mišljenje i izjašnjavanje jačinom vlastitih misli i argumenta ne samo podupire nego i potiče. Međutim, na to da će pojedini mediji manipulativno od jednog mišljenja koje je moglo ostati gotovo anonimno napraviti senzaciju i plasirati status kao javnu izjavu bez ikakva dodatnog upita, na to nisam računala. Da se u toj situaciji nisam našla ja, našao bi se netko drugi. A meni je drago da sam to ipak bila ja. Netko drugi možda bi se i povukao i dopustio da na temelju izokretanja njegova mišljenja netko propagira svoje isključive ideje. Sama to nisam dopustila. Sretna sam na kraju da mi je omogućeno da glasno govorim stvari koje su bitne ako naše društvo želimo učiniti demokratičnijim i pravednijim.

Jesu li vam se zbog toga zamjerile društvene mreže? Što mislite o tom fenomenu? – Društvene mreže pripadaju upravo novoj definiciji masovnih medija čiji sam ubrzan razvoj na početku spominjala. To je sad već tema za još jednu tribinu! Ha, ha, ha.

Progoverili ste i o nasilju nad ženama. I vi imate loša iskustva osobno i u obitelji. Zašto se to događa? – I eto nam teme za treću tribinu! Zašto se događa, ne možemo generalizirati, ali i o tome trebamo glasno govoriti. Kao što sam na tu temu prije rekla: prokažite zlostavljače, jače smo od njih. Jedino nasilje možda i gore od onoga koje ostavlja modrice jest šutnja. Nasilje šutnjom i okretanjem glave ubija podjednako kao pljuska, ruka, metak ili ‘stepenice’.

Šutnja je možda i gora od modrica koje ostavlja nasilje. Nasilje šutnjom i okretanjem glave ubija podjednako kao pljuska, ruka, metak.