Ojam spin-offa kod većine zagriženih fanova neke serije pobuđuje negodovanje, obično ne bez razloga. Uzeti jednog ili nekoliko likova iz neke popularne serije da bi se na njemu izgradila izdvojena druga serija zvuči kao jeftin pokušaj prolongiranja života isključivo radi novca, a onda i neizbježno povlači skepsu o mogućnosti ponavljanja prijašnjeg uspjeha. No nakon nedavno emitirane prve sezone ‘Better Call Saul’, spin-offa obožavanog ‘Breaking Bada’, kritika i publika slažu se da je riječ o još jednom velikom uspjehu tvorca Vincea Gilligana.
Gilligan je ostao vjeran svom sporovoznom i ležernom scenarištikom stilu kojim polako gradi svoje likove, pri čemu se ovaj put snažnije oslanja na intrigantnu pozadinu New Mexica koristeći se njegovim ogoljenim eksterijerima na sugestivniji način i dopunjujući dojam specifičnom zagasitom i namjerno nedovoljnom rasvjetom nerijetko bizarnih interijera. U velikoj mjeri upravo zahvaljujući tome, ‘Better Call Saul’ izbjegao je ponavljanje atmosfere serije na koju se naslanja i uspješno stvorio vlastiti ‘svemir’ koji se događa prije ‘Breaking Bada’. To ne znači da nema očitih sličnosti sa svojim ‘roditeljem’, ‘Better Call Saul’ nastavlja propitkivati pojmove dobra i zla, odnosno zakonitog i nezakonitog, a zadržava i Gilliganovo prepoznatljivo vješto kombiniranje mračnog s duhovitim i neočekivanim.
Glavni lik, odvjetnik Saul Goodman isto je očajnik iz donjih ešalona društva, ali za razliku od legendarnog Waltera Whitea, daleko je simpatičniji antijunak za kojeg publika trenutačno počne navijati i sa sobom donosi drugačiju motivaciju i kontradikcije. Štoviše, dok je White zapravo loš čovjek kojeg su okolnosti ‘držale na lancu’, Goodman je upravo obrnuto, dobričina okolnosti ma primorana na neke upitne izbore. Iznimno obećavajuće.
