Oduvijek su scene seksa u većoj ili manjoj mjeri bile sastavni, katkad i ključni dio filma, ali suvremena ‘voajerska kultura’ banalizirala ga je.
Nastavak s prethodne stranice gate ponude seksualno eksplicitnih i kontroverznih filmova iz 60-ih i 70-ih, ali služe kao zorni pokazatelj.
Sljedeće dvije dekade donijele su smirivanje na načelnoj razini iako, naravno, u svakom trenutku postoje seksualno provokativni filmovi, neki više, neki manje. Ipak, općenita percepcija erotičnosti u filmu tijekom 80-ih i veći dio 90-ih poprimila je nešto prizemniji, djelotvorniji karakter, u skladu sa širim društvenim trendovima. Za mnoge je tih godina pojam začinjenoga erotikog filma bio ‘9 i pol tjedana’ iz 1986. s Kim Basinger i Mickeyjem Rourkeom, vjerojatno i najbolji primjer koliko se percepcija seksa i kontroverznosti promijenila u odnosu na desetljeće prije.
Iz današnje perspektive, taj je film čista kamilica, kako uspoređen s trenutačnim kriterijima, tako i s onima iz 70-ih. Scene u filmu imaju solidnu, ali ne pretjeranu količinu golo- tinje, izrazito nemaštvito poimanje erotičnog (upotreba hrane) i relativno konvencionalan pogled na seks uopće. Ništa pretjerano perversno, specifično ili osjetno fetišistički, zapravo jedan vrlo uobičajen, dosadan tip seksa kakav upražnjavaju široke mase.
Sa sasvim druge strane stoji ‘Plavi baršun’ Davida Lyncha iz 1986., u kojem je seksualna izopačenost više implicirana nego izravno prikazana, ali je efekt neusporedivo snažniji, što pokazuje koliko je širi filmski kontekst važan, ne samo vizualan prikaz.
