KNIGHT

Može biti predjelo, dodatak glavnom jelu, glavno je i salata… Najviše ga voli mediteranska kuhinja, koja ima više od stotinu recepta za jela od patlidžana. Na jelovniku Europskog patlidžan je od trinaestog stoljeća, kad su ga u Španjolsku iz Kine i Indije donijeli arapski trgovci. Iz Španjolske se proširio po ostatku Europe; primjerice, dva stoljeća poslije počeli su ga uzgajati Talijani, a šesnaestom stoljeću i Hrvati. Plod divljeg patlidžana bio je veličine jajeta i svijetle boje, ali uzgojem je evoluirao u okrugli ili ovalni oblik različitih boja. Iako patlidžana ima bijelih, žutih, zelenih i čak narančastih, najčešće su nijansirano tamnoplavi i ljubičasti.

Patičan je niskokaloričan: 100 grama svježega sadržava 24 kalorije i oko 92,4 posto vode, 3,4 posto vlakana, jedan posto bjelančevina, 0,2 posto masti, oko šest posto ugljikohidrata. Broj kalorija povećava se kuhanjem, pa 100 grama kuhanog patlidžana sadržava 35 kalorija, ali i manje bjelančevina od svježega, samo 0,83 posto, te više ugljikohidrata, 8,73 posto, ali manje vlakana, odnosno 2,5 posto.

U malim količinama sadržava vitamine A, B i C, ali ima mnogo kalija, koji smanjuje visoki krvni tlak, bogat je i vlaknima, koja potiču rad probavnih organa, te sadržava i veliku količinu pektina, koji snižuje kolesterol.

Ljekovitost patlidžana, koji se ubraja u skupinu velebilja jer kao i rajčica, krumpir i još neko povrće sadržava alkaloide, višestruka je zbog fitokemikalija koje imaju antialergijsko, antioksidativno, antikancerogeno i protuupalno djelovanje. Patlidžan je povrće koje sadržava antioksidanse, koji čiste tijelo od slobodnih radikala, i mogu ga jesti svi. Istraživanja o njegovu djelovanju na zdravlje pokazala su da antocijan, nasunin i flavonim čuvaju stanice organizma od slobodnih radikala. Nasunin i drugi nutrijenti patlidžana smanjuju kolesterol u krvi vežući željezo u stijenkama arterija i aorti, štiteći tako stanice od oštećenja i nastanka tumora te sprečavajući peroksidaciju masti. Bogat je vlaknima celulozom, hemicelulozom, ligninom i pektinom, koji reguliraju masnoću u organizmu.

Ovisno o kuhinji, variraju i dodaci patlidžanu i način pripreme. Dok se u arapskoj kuhinji patlidžan najčešće priprema kao namaz, u turskoj se osim kao musaka priprema kao umak. Pireu od patlidžana dodaju se maslac, mlijeko, brašno i naribani parmezan. Takvo jelo zbog iznimna okusa nazivaju sultanovom poslasticom. U azijskoj kuhinji patlidžan kao i ostalo povrće završava u voku izrezan na šapici kojemu je dodan luk, češnjak, džumbir, umak od soje i čili, a u indijskoj svemu tome još i curry.

Patlidžane operite, posušite i izrežite na ploške. Stavite ih na podlogu za pečenje i premažite s malo maslinova ulja. Pecite u pečnici na 200 °C od 30 do 40 minuta i povremeno premažite uljem. Žlicom odvojite mekani dio patlidžana od kore te napravite pire. Pireu dodajte začine: usitnjeni peršin i češnjak, sol i limunov sok te miješajte uz dodavanje maslinova ulja dok smjesa ne postane glatka.

Patlidžane operite, posušite i prerežite napola, izvadite mekani dio i nasjeckajte. U tavi na malo maslinova ulja ispržite polovice patlidžana. Ispržene polovice prebacite na podlogu za pečenje. Na ostatak ulja od pečenja popržite meso patlidžana, usitnjujte rajčicu, peršin i češnjak. Posolite, popaprte i pospite parmezanom. Pirajte dok meso patlidžana ne omekša. Umutite jaja i ulijte ih u tavu te miješajte dok se ne zgusnu. Pripremljenom smjesom napunite polovice patlidžana, pospite ih preostalim parmezanom i pecite u zagrijanoj pećnici na 180 °C oko 30 minuta.

Svježe patlidžane operite i posušite te narežite na ploške debele pola centimetra. U široku posudu ulijte ocat i pustite da zakipi, dodajte sol te kuhajte komad po komad patlidžana oko pet minuta. Ocjedite patlidžane i složite ih u suhe staklenke te između redova stavite češnjak narezan na ploške. Ostatite da se ohladi i prelijte octom u kojem su se kuhali patlidžani. Zalijte maslinovim uljem i zatvorite staklenke.

Kad je ostala bez posla, ekonomistica Silvija Trbara nije se dala obeshrabriti. Prekvalificirala se u slastičarku i otvorila u ostvarenje sna koji je počeo još davno. U slastičarske se vode bacila prije otprilike tri godine odlučivši najprije pripremati torte te ih prodavati i dostavljati internetom. Ljetos je pak otvorila slastičarnicu Fine torte u središtu Zagreba. Reakcije okoline, prijatelja i kolega s posla bile su itekako pozitivne, jer svi su znali da voli peći torte i imali su ih prilike kušati. Nijedan početak, ističe, nije lagan, ali ako se vjeruje u ono što se radi i ako se to radi sa srcem, jednostavno se mora i uspjeti.

Posao u banci nisam napustila samovoljno, već sam radila na određeno vrijeme pa mi ugovor nije bio produljen. To me, zapravo, nije obeshrabrilo, nego mi je dalo vjeru u leđa da radim nešto što više volim. Zadovoljna sam onim što sam postigla, ponajprije zbog toga što radim posao koji volim, a onda i zato što je svakim danom sve više zadovoljnih gostiju koji posjećuju moju slastičarnicu. Samo neke torte nisu njezino autorsko djelo, no s obzirom na to da ljudi traže i neke poznatije, tradicionalne torte, počela je peći i njih, prilagođavajući ih svom ukusu i smanjujući im količinu šećera.

U ponudi nema mnogo proizvoda jer radi samo za potrebe slastičarnice želeći zadržati kvalitetu. Polako sezone uvodi nove torte, a druge na neko vrijeme povlači pa ponovno uključuju u ponudu. Torte sam uvijek više voljela peći nego kolače jer su mi bile privlačnije izgledom, nekako praktičnije, zanimljivije, zato sam odlučila da će one biti u prvom planu. S obzirom na to da uz njih uvijek vežemo slavlje, veselje, radost, užitak, zašto onda ne pružiti i drugima priliku da ih kušaju i uživaju u njima? Nemam omiljenu tortu, ne bih mogla izdvojiti neku posebnu, volim isprobavati recepte i uvijek mi je najdraža ona zadnja smišljena torta, a onda se opet nakon nekog vremena zaželim neke stare.

Posebnost je Silvijine slastičarnice i to što ondje ne peku prigodne torte. Budući da su sve torte prilično lagane i za njihovu izradu upotrebljavaju prirodni sastojci, ne dekoriraju ih teškim smjesama i ne prave u raznim oblicima. Nastoji se da izgledaju lijepo i privlačno, a da dekoraciju čine sastojci koji su već u njima: voće, orašasti plodovi, čokolada ili, na traženje klijentata, ako je riječ o djeci, nešto što je njima privlačnije, poput šarenih bombočića. Od izgleda torte Silvije je mnogo važnije da bude ukusna, ali, naravno, mora biti i privlačna jer je vizualno ono što se prvo primjećuje kad se bira što će se jesti.

Ističe kako nije jednostavno objasniti da nema vjenčanih torti ili, recimo, onih u obliku lopte. No budući da se odlučila za drugi smjer, u ponudi nema tipične slastičarske proizvode. Naime, romantično uređena slastičarnica zamišljena je i kao mjesto na kojem se uz tortu može popiti fina kava i čaša vina te se opustiti uz časopise ili dnevni tisak.

Jaja i šećer pjenasto umutite, lagano umiješajte brašno i limunovu koricu. Pecite od 15 do 20 minuta na 175 Celzijevih stupnjeva. Za izradu kreme čokoladu prelijte kipućim mlijekom, dodajte želatinu, mascarpone, slatko vrhnje prethodno tučeno sa šećerom i vanilin šećerom. Biskvit razrezite napola i napunite kremom. Ostavite u hladnjaku dva sata da se stisne. Na ohlađenu tortu posložiti maline i prelijte skuhanim i ohlađenim preljevom za torte.