Home / Edukacija i eventi / Kako kompanije reformiraju školstvo

Kako kompanije reformiraju školstvo

Okoštali obrazovni sustav i uz pretrpani Zavod za zapošljavanje ne uspijeva producirati dovoljno kadrova sposobnih za prilagođavanje svakodnevnim novim tehnološkim i drugim poslovnim izazovima. Zato poduzetnici sve češće sami školuju kadrove za potrebe svoje kompanije. To nije jeftino, ali dosjetljiviji su svoje interne škole ponudili i na tržištu, pa smanjuju trošak edukacije svojih zaposlenika.

Tvrtka Infinum od 2011. do danas povećala je broj svojih zaposlenika s deset na 70. Zapošljava uglavnom mlade programere direktno s tehnoloških fakulteta. No na tržištu rada nema dovoljno kadra, a stečena znanja u formalnom obrazovanju zastarijevaju brzinom svjetlosti. I to je konstanta. To ih je, kako kažu, nerviralo, i odlučili su nešto poduzeti – osnovali su Infinium Academy. I do sada su imali uhodane procese interne edukacije, a akademija je samo skaliranje i unapređenje postojećih procesa. Žele obrazovati mlade ljude kako bi imali potrebna znanja za rad te lakše pronašli zaposlenje. I žele da polaznici izađu s akademije sa znanjem i vještinama s kojima odmah mogu krenuti raditi – bez potrebe dodatne edukacije.

Oni, baš kao i mnoštvo drugih tvrtki, znaju da ulaganje u znanje (a ponegdje su to milijunski iznosi na godišnjoj razini) ipak daje najviše dividende. I oni su, baš kao i mnoštvo drugih tvrtki nezadovoljnih formalnim obrazovanjem koje ne daje dovoljno praktičnih znanja te potaknuti trendovima koji se stalno mijenjaju, krenuli u internu edukaciju – svojevrsnu vlastitu reformu školstva. Matej Špoler, tehnički direktor u Infinumu, napominje da je IT sektor jako široko područje koje se izrazito brzo mijenja. Program bi se morao modificirati svakih godinu, dvije. Dodatno, nakon završetka programa u mnogo bi se slučajeva dogodilo da su stećena znanja već zastarjela. Zato se većina fakulteta odlučila za educiranje studenta općenitim znanjem i vještinama iz IT područja. Međutim, IT industriji uglavnom su potrebna specifična i često usko specijalizirana znanja – rekao je Špoler. Iako smatra da bi se situacija donekle mogla popraviti boljom suradnjom IT-a i obrazovnog sustava putem prakse i gostujućih predavanja ili kolegija, kaže da će zbog velike raznolikosti tehnologija u potrebi uvijek postojati potreba za internom edukacijom.

Dražen Oreščanin, predsjednik Uprave Poslovne inteligencije, koja također veliku pozornost pridaje internoj i eksternoj edukaciji, lijepo je to sročio: – Ne možemo biti uspješni ako kontinuirano ne učimo. Nakon više od dvadeset godina rada i ja svaki dan moram učiti da bih ostao u tijeku s razvojem tržišta. No u gospodarskoj krizi mnoge će kompanije najprije srezati proračune za edukaciju i marketing. Dugoročno, to je loša poslovna strategija. Danas ozbiljne kompanije znatno ulažu u edukaciju zaposlenih. Zašto? Jer znaju da danas ne postoji zanimanje i posao za koje se u nekom trenutku može prestati dalje educirati.

Oni sustavno ulažu u razvoj zaposlenika. Primjerice, svaki novi zaposlenik prolazi kroz strukturirano školovanje, koje može trajati od mjesec pa do devet mjeseci i ima priliku dalje se usavršavati. Posebnu pozornost daju i razvoju rukovoditeljskih vještina, a zaposlenike podržavaju i u formalnom obrazovanju. Valamar Riviera, suočena sa situacijom na tržištu radne snage, još 2005. definirala je politiku razvoja zaposlenika te je pokrenula Valamar akademiju. Doprinos te akademije u posljednjih 10 godina velik je: 107 zaposlenika uspješno je završilo program (29 za direktora/pomoćnika, 75 za voditelja odjela u hotelima/kampovima i pet za specijalista za prodaju, marketing i upravljanje prihodima).

Na hrvatskom tržištu postoji velika potreba za kvalitetno educiranim turističkim kadrovima, a najbolji način za osiguravanje uspješnog razvoja tvrtke razvoj je potencijala vlastitih zaposlenika te njihovo osposobljavanje za preuzimanje funkcija i unapređenje poslovanja. Bilo nam je logično spojiti edukaciju s motivacijom zaposlenika, budući da prilika za usavršavanje i napredovanje na radnom mjestu podjednako utječe i na razvoj kompetencija i na motivaciju – istaknula je Gordana Fabris, direktorica ljudskih resursa.

Posebno su se počeli fokusirati na interne treninge počevši od 2007. kada su razvili program ‘Train the trainer’ (TTT), u sklopu kojeg voditelje i direktore obučavaju da prenose znanja i vještine na manje iskusne sezone radnike. Na godišnjoj razini organiziraju oko 20.000 sati edukacije, profesionalnog razvoja u svim odjelima hotela, usavršavanja stranih jezika, osobnog razvoja ljudskih vještina i već imaju više od 250 internih trenera u kompaniji.

Efekti su slični kao i u Sunce koncernu, koje ima svoju Bluesun akademiju. Osim financijskih benefita korištenja vlastitih ljudskih potencijala, akademija im pomaže u ostvarenju poslovnih ciljeva, a Radha Milinković, voditeljica ljudskih resursa u Bluesun Hotels & Resorts, kaže da je motiva bilo nekoliko: potreba za sustavnim obrazovanjem zaposlenika, dugogodišnja turistička tradicija hotelskih društava čiji kadrovi imaju znanja i iskustva kojima mogu podučiti svoje mlađe kolege te tržišna cijena takvih usluga. Ona je, u pravilu, previsoka. Postoji i opasnost da programi koji se nude na tržištu nisu potpuno prilagođeni njihovim potrebama.

Kod svakog zaposlenika uvijek postoji prostor za usavršavanje. Prijeko je potrebno da budemo osviješteni o važnosti kontinuiranog nadgledanja i ulaganja u razvoj zaposlenika. Jedino na taj način možemo osigurati pružanje visoke kvalitete usluge – istaknula je Milinković. Kontinuirani trening u vremenu brzih promjena koje donosi globalizacija postao je imperativ. U današnje doba ekonomskih i socijalnih promjena te brze tranzicije u ‘društvo znanja’ javljaju se izazovi za novim pristupom obrazovanju i učenju. Zbog toga se, pojašnjavaju u ZŠEM-mu, sve više raspravlja o tzv. cjeloživotnom učenju, odnosno o aktivnosti učenja tijekom života, s ciljem unapređivanja znanja, vještina i sposobnosti.

Poduzetnici bi morali više ulagati u edukaciju i obrazovanje svojih kadrova kako bi stekli konkurentska prednost – rekli su u ZŠEM-ovoj Poslovnoj akademiji koja je radila ‘taylor made’ edukaciju za brojne tvrtke (Ina, Konzum, OTP banka, HUB i dr.). Objasnili su da su interne edukacije dosta tražene jer kompanije većinom žele da se programi koncipiraju prema njihovim potrebama. Teme koje se najviše traže su prodaja, menadžment, financije za nefinancijaše, upravljanje lancem opskrbe i dr. U zadnje vrijeme jaka je potreba i za optimizacijom procesa proizvodnje i nabave.

S obzirom na nove trendove i brzinu promjene, potreba će biti još više. Stoga je ulaganje u razvoj zaposlenika, bilo internom ili eksternom edukacijom, nešto što bi trebala biti jedna od strateških odrednica poslovanja. Ljudi u čiji se razvoj ulaže više motivirani su i kao takvi sigurno pridonose boljim rezultatima poslovanja. Pravi poslodavac, onaj tko je osigurao progresivnu politiku ljudskih resursa, to zna. On zna da su ljudi snaga. Koliko god to ‘floskulasto’ zvučalo.