Fond je zainteresiran za IPO HEP-a i HAC-a

Fond je zainteresiran za IPO HEP-a i HAC-a. Vrijednost neto imovine Fonda na kraju prošle godine iznosila je 1,4 milijarde kuna. Ako se pokaže da HEP i HAC nose odgovarajuće prinose i da odgovaraju našoj investicijskoj politici te ako bi Vlada predložila projekte, svakako bismo razmotrili ulagačke mogućnosti.

Kako se osiguravaju sredstva za rad Fonda? Zakonom o Fondu uređeno da se sredstva za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva NEK-a uplaćuju u Fond tromjesečno do prestanka rada Nuklearne elektrane Krško sukladno Međunarodnom ugovoru. Obveznik uplate sredstava u Fond je HEP i to u iznosu od 14,25 milijuna eura na godinu, a sve u 19 godina u četiri tromjesečne rate počevši od 2004. godine. Taj novac iskoristit ćemo za razgradnju Nuklearne elektrane Krško, uspostavu postrojenja za zbrinjavanje radioaktivnog otpada iz NE Krško u sklopu centra, ali i naknadu lokalnoj zajednici koja će prihvatiti projekt.

Koja je ulagačka politika Fonda? U skladu s odredbama Zakona i Statuta sredstva se mogu ulagati u vrijednosne papire, depozite i druge plasmane, uz uvažavanje načela sigurnosti ulaganja, raznolikosti ulaganja, održavanja tekuće likvidnosti i ostvarenja konkurentnog prinosa na uložena sredstva. Statutom Fonda definirana su točna ograničenja ulaganja koja se pobliže uređuju Programom rada i financijskim planom za pojedinu poslovnu godinu.

U koje instrumente Fond ulaže i koje prinose ostvaruje? Od početka rada Fonda potkraj 2008. godine do kraja 2014. godine ukupno je u njega uplaćeno 1,16 milijardi kuna, a vrijednost neto imovine Fonda na kraju prošle godine iznosi 1,39 milijardi kuna. Fond sredstva ulaže konzervativno u skladu s ograničenjima Statuta Fonda te sukladno tomu 78 posto portfelja Fonda uloženo je u obveznice i to uglavnom u obveznice Republike Hrvatske, 13 posto u depozite, šest posto u investicijske fondove i tri posto u ostalo. Fond od osnutka prosječno ostvaruje neto prinos od oko 4,7 posto na godinu. Procijenjena vrijednost zadanog prinosa Fonda prema važećem Programu razgradnje NE Krško je 4,29 posto.

S tolikim kapitalom možete biti poželjni partner Vlade u najavljenim IPO-ovima HEP-a i HAC-a. Jesu li vas kontaktirali u vezi s tim projektima? Za sada nas nitko nije kontaktirao, ali za te projekte možemo biti zainteresirani ako se pokaže da nose odgovarajuće prinose i da odgovaraju našoj investicijskoj politici. Ako bi Vlada predložila projekte, svakako bismo razmotrili ulagačke mogućnosti.

Do sada ste imali prilično konzervativnu strategiju ulaganja. Planirate li proširiti djelovanje i preuzeti malo više rizika? Aktivno pratimo situaciju na tržištu kapitala i postoji mogućnost povećanja udjela u vlasničkim vrijednosnim papirima, a alokacija sredstava Fonda ovisit će i o dinamici ulaganja pri uspostavi centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada.

Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada trebao bi biti na Trgovskoj gori u vojarni Čerkezovac u općini Dvor. Je li to potvrđena lokacija? To još nije potvrđena lokacija. Masiv Trgovskog gore naveden je kao područje koje je potrebno istražiti za odlaganje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško još u Programu prostornog uređenja RH iz 1999. godine. Dužni smo lokalnu zajednicu informirati o svim aspektima utjecaja na okoliš i ljudi. U sklopu svojih aktivnosti vodimo predstavnike lokalne zajednice u obilazak NE Krško i skladišta radioaktivnog otpada u Brinju u Slovenciji, kako bi se pobliže upoznali s radom tih objekata. Takvi objekti za skladištenje i odlaganje radioaktivnog otpada uobičajena su praksa u mnogim državama te se rade prema visokim međunarodnim standardima i konvencijama kao i direktivama EU, koje Republika Hrvatska mora ispoštovati. Poštujuci sve navedeno pri gradnji, cijeli objekt je toliko siguran da utjecaja na okoliš i ljudi ne smije biti. To je najvažnije u tom projektu.

Zašto Hrvatska mora sagraditi taj centar? Zašto se ne može napraviti centar u dogovoru sa slovenskom stranom? Slovenija razvija projekt odlagališta radioaktivnog otpada na Vrbini u općini Krško, nedaleko od elektrane. Projekt Vrbina odobren je kao nacionalno odlagalište za slovenski radioaktivni otpad i Slovenija nije do danas formalno ponudila Hrvatskoj nikakvo sudjelovanje u njemu. No u investicijskom programu obrađena je i opcija proširenja kapaciteta za sav otpad iz Krškog, za koju su ukupni troškovi procijenjeni na 522 milijuna eura. Uza simetrično financiranje takvog projekta, za Hrvatsku bi cijena zbrinjavanja otpada na Vrbini iznosila oko 260 milijuna eura. Cijena zbrinjavanja hrvatskog dijela u našem centru preliminarno je procijenjena u nekoliko novijih studija bez detaljnih projekata u iznosima koji se kreću od 162 do 212 milijuna eura. Uvažavajući nepouzdanosti procjena na obje strane, može se pretpostaviti da bi vlastitim zbrinjavanjem Hrvatska mogla izravno uštedjeti do 50 milijuna eura. No to je tek manji dio gospodarskog motiva. U vlastitom centru ta se sredstva investiraju u razvoj vlastitoga gospodarstva, znanosti i lokalne zajednice. Propisi EU obvezuju Hrvatsku na stvaranje uvjeta za sigurno zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Uza sve navedeno i dalje ostaje pitanje skladištenja institucionalnoga radioaktivnog otpada nastalog u medicini, industriji, znanosti, vojnoj i javnoj uporabi, koji je Hrvatska dužna odložiti.

Što lokalna zajednica točno dobiva od tog projekta? Fond bi na godinu u proračun općine uplaćivao osam milijuna kuna koje bi općina upotrijebila za podizanje općeg standarda zajednice. Iako riječ naknada sugerira da je riječ o naknadi za štetu ili za strah, to je krivo. Sredstva ponuđena lokalnoj zajednici trebalo bi shvatiti kao dodanu vrijednost cijelog projekta. Naime, ta sredstva možda nadoknađuju gubitke zbog psihološkog straha. Naknada je ponajprije ponuđena kao poticaj lokalnoj zajednici za unapređivanje infrastrukture, podizanje standarda stanovnika općine, stipendiranje učenika i studenata i poticanje zapošljavanja mladih stručnjaka, što bi na kraju pridonijelo kvaliteti života u cijeloj općini. Također, time će se omogućiti razvijanje projekata koji bi se financirali iz fondova EU.

Koji bi se otpad skladište u planiranom centru? U Hrvatskoj se danas nalazi oko 7,5 prostornih metara raznoga radioaktivnog otpada. Nastao je u različitim primjenama radioaktivnih tvari u medicini, industriji i istraživanjima i zajednički se naziva institucionalni radioaktivni otpad. Čuva se u dva skladišta u Zagrebu, u Institutu za medicinska istraživanja i Institutu Ruđera Boškovića, od kojih ni jedno više ne prima novi otpad, iako će on i dalje nastajati i količina mu se može udvostručiti za nekoliko desetljeća. Stoga je nužno hitno uspostaviti novo i funkcionalno središte skladište za institucionalni radioaktivni otpad u Hrvatskoj. Prema Međudržavnom ugovoru o NEK-u, Hrvatska i Slovenija ravnopravno odlučuju o otpad iz elektrane. Ugovor ih obvezuje da pokušaju naći zajednička učinkovita rješenja i sa stajališta zaštite okoliša i s gospodarskog stajališta, a ako ne postignu dogovor do 2023. godine, moraju preuzeti i samostalno zbrinuti svaka po polovicu, s tim da preuzimanje postojećih količina otpada treba dovršiti do 2025. godine. Istrošeno nuklearno gorivo bit će uskladišteno u krugu NE Krško najmanje do 2080. godine. No za odlaganje radioaktivnog otpada iz Krškog nije postignut dogovor o zajedničkom rješenju, pa je hrvatska strategija morala predvidjeti gradnju skladišta koje može prihvatiti hrvatski dio do najkasnije 2025. godine, tim više što Slovenija već neko vrijeme samostalno razvija vlastito rješenje odlagališta. U dosadašnjem radu nakupilo se blizu 2300 prostornih metara pogonskoga radioaktivnog otpada, koji se trenutno čuva u internom skladištu elektrane, a do kraja očekivanog života elektrane 2043. godine ta bi se količina mogla povećati na oko 3600 prostornih metara, uz dodatne količine koje će nastati tijekom razgradnje NE Krško. Hrvatska je odgovorna za odlaganje polovice niskoradioaktivnog i srednjera- dioaktivnog otpada te će kao konačno rješenje uspostaviti i odlagalište radioaktivnog otpada.