Hrvatske tvrtke koje se polako pretvaraju u multinacionalke, kao što su Podravka ili Atlantic, među svojim menadžerima još teško pronalaze one koji bi bili spremni preuzeti inozemne podružnice. Veća plaća u inozemstvu premalen im je poticaj u odnosu na strah da se više neće moći vratiti na mjesta s kojih bi otišli.
Ključno je pronaći pravog zaposlenika za to mjesto, a najveći je izazov nagovoriti ga da napusti Hrvatsku. Imali smo primjer Vedrana Prasnikara iz PZ Auta koji je otišao raditi u Porsche Čile; Marin Dokozić otišao je s položaja predsjednika Uprave Lidla Hrvatske na istu funkciju u Lidl Portugal; Sandro Baričević, direktor Komunikacija Coca-Cole – jadranske regije, postao je direktorom Komunikacija Coca-Cole Europe; Bruno Filipi otišao je na mjesto direktora Coca-Cole za južnopacifičko tržište; u Inh hrvatski su menadžeri na raznim pozicijama u Sloveniji, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini, Egiptu te Crnoj Gori. Primjeri prihvaćanja mobilnosti postoje, ali još su rijetki.
Nije svejedno šaljete li svog čovjeka u inozemstvo da probije tržište Rusije, Kine ili Poljske ili jednostavno trebate činovnika koji će operativno provoditi već postavljena pravila igre. Iskusni menadžeri tvrde da je za probijanje tržišta sva kako bolje koristiti se hrvatskim menadžerima, a činovnički posao može obavljati i netko s lokalnog tržišta.
Spremnost na odlazak u inozemstvo jako ovisi i o kompanijskoj kulturi. Međunarodne tvrtke koje su u Hrvatskoj dvadeset godina imaju takvu tradiciju i njihovi menadžeri u stanju su u dva mjeseca obići zemaljsku kuglu. Hrvatske tvrtke do sada su imale statične uprave, zato novi menadžeri nemaju uzore koje bi pratili i iz čijeg bi iskustva učili. Menadžeri će otići iz Hrvatske iz dvaju razloga: ili ih na to obvezuje ugovor ili zbog dvostruko veće plaće, barem veće od prosjeka države u kojoj moraju raditi – govori konzultant Dragan Munjiza. I njemu je svojedobno jedna velika hrvatska tvrtka ponudila posao na tržištu Srbije, ali odbio ga je zbog, kako kaže, loše komunikacije. Nitko mu nije jasno objasnio zbog čega je to za njega dobro, zato je radije ostao u Zagrebu. Danas se tvrtke trude dokazati zaposleniku da je odlazak u inozemstvo nešto najbolje što mu se u karijeri može dogoditi.
Uvjeti rada u inozemstvu ne možemo promatrati jednoznačno, samo u sklopu kompenzacijskog paketa, nego iz nekoliko kutova kako bismo osigurali da zaposlenik bude motiviran i predan u preuzimanju zaduženja u novoj okolini. To su složenost preuzetih poslova i mogućnosti individualnog razvoja, usklađivanje troškova života na tržištu na koje je zaposlenik upućen, osiguranje smještaja te dodatne mogućnosti koje se promatraju individualno za svakog zaposlenika – objašnjavaju u Atlantic Grupi. Od ukupno pet-stotinjak ljudi u menadžmentskoj strukturi Grupe, njih 25 posto radi u Hrvatskoj, a ostatak na tržištima drugih zemalja. Trenutačno dvadesetak menadžera radi na tržištu koje im nije domicilno, najviše u Njemačkoj. Podjednak je omjer menadžera koji su poslani na druga tržišta i onih koji su lokalno rekrutirani na višim menadžerskim položajima u sustavu.
Prema informacijama koje je Atlantic interno prikupio od menadžera anketama o razvoju karijere, nešto više od pedeset posto njih izjasnilo se da mogu biti mobilni do godinu dana, a na dulje razdoblje malo manje od četrdeset posto ispitanih zaposlenika.
Najčešći razlog otpora jest obitelj. Preseljenje obitelji uvijek je izazov iako je tvrtka, ako je zaposlenik idealan kandidat, spremna poduprijeti i stimulirati preseljenje s obitelji – kažu u Atlanticu. Podravka također zapošljava dvadesetak hrvatskih menadžera u tvrtkama i predstavništvima u svijetu koji su zaduženi za vođenje poslovanja, no na tim tržištima zapošljava i lokalne menadžere, primjerice za prodajne funkcije.