Je li riječ o ideološki i politički uvjerenom neonaciju, je li zdrav ili bolestan, je li sâm ili u grupi, je li sigurnosna opasnost ili samo ekshibicionist(i), čija je ideja, je li bilo mentora…? Svastiku na hrvatskom nogometnom stadionu valja uzeti ozbiljno. Nije to isto kao kad veseli princ Harry popije koju više pa se na tulumu uresi sa svastikom ili, alternativno, pokaže guzu. Nije to isto kao kad još u onim nedemokratskim vremenima, danas ugledni novinar-književnik-antifašist žurka s društvom, svi urešeni svastikama. Harryjeva svastika postala je medijski hit kao nestalnik, nakon kojega ga je izgrdila baka-kraljica. Ali ni u jednom trenutku nitko nije posumnjao da je svastika njegov ideološko-politički izbor. Davna svastika-žurka našega uglednoga književnika-antifašista završila je nakratko u tadašnjim medijima, ali odmah je stišana, jer je većina sudionika imala uvjerljiv obiteljski antifašistički profil.
No svastika pomno i planski iscrtna herbicidom na travnjaku poljudskog stadiona ima drugu težinu. Osobito s obzirom na asocijacije koje su godinama građene i do danas se vežu uz Hrvatsku, odnosno uz NDH. Iako, gledano povijesno, Split je u odnosu na svastiku jednako neupitan kao i princ Harry. No tko se još toga sjeća. Slika je obišla svjetske medije kao (još jedna) poruka rasističkog ponašanja na hrvatskim nogometnim stadionima, zbog nje je Uefa pokrenula disciplinski postupak protiv Hrvatskoga nogometnog saveza, koji može, kažu, rezultirati čak i izbacivanjem nogometne reprezentacije iz daljnjih kvalifikacija za Europsko prvenstvo ili u blažoj varijanti oduzimanjem bodova i novčanom kaznom. Svastika na Poljudu dala je novu hranu putinovskoj ‘antifašističkoj’ revoluciji u Europi pa i u Hrvatskoj, kao i njezinim regionalnim i unutarhrvatskim ispostavama. Pretjerivanja su da je svastika s poljudskog travnjaka presudna za percepciju Hrvatske u svijetu. Ali ona jest ozbiljan incident i treba ga rasvijetliti do kraja, razmotriti baš svaku kuku na kukastom križu.
Tim više što je jedini zajednički nazivnik svim teorijama nastanka svastike na poljudskom stadionu – diverzija. Jedino u vezi s kvalifikacijom diverzija slažu se čak i politički suprotstavljeni, šef MUP-a Ranko Ostojić i bivši šef MUP-a, a sadašnji šef oporbe Tomislav Karamarko. Polazište svake demontaže svastike jest: utvrditi diverzanta, a potom se rasvjetljavaju motivi, pomagači, eventualni naručitelji… I da nismo u izbornoj godini političkih pripetavanja diverzant bi, s obzirom na nadzor stadiona, vjerojatno već bio identificiran i ispitan. To bi me mnogo više zanimalo nego to što se SDP i HDZ prepucavaju je li više propusta učinio Šukerov Hrvatski nogometni savez ili Ostojićeva policija.