Tko je tko u autoindustriji

U istraživačkim laboratorijima proizvođača baterija ulaže se stalan napor i inovacijama povećavaju kapaciteti i autonomija vožnje električnih automobila. Na terenu sve je primjetnija borba za buduće mreže punionica autobaterija, a posebno je bojno polje otvoreno za stjecanje prevlasti u standardu priključaka i kompatibilnosti protokola načina i brzine punjenja baterija.

Prisjetimo se samo koliko je novca, vremena i znanja utrošeno u interesne ratove zbog standardiziranja kompaktnih audiokaseta, pa između Betamax i VHS formata video-kaseta, vinila i CD-a, Blu-raya i DVD-a, Maca protiv PC-a s Windowsima, plazme protiv LCD ekran, LED rasvjetne protiv svih prijašnjih izvora svjetla, pa nije čudno što su se zasad u punjenju električnih automobila razvila dva protokola punjenja: CHAdeMo, razvijen u Japanu koji su prihvatili japanski proizvođači automobila, i Grupe PSA, u kojoj su Peugeot i Citroën, te SAE Combo sa svim svojim podvrstama, koji preferiraju američki i europski proizvođači automobila. Njih će nauštrb CHAdeMO-a favorizirati Europska komisija kao standard za novopostavljene javne punionice baterija od 2018. Naime, ne tako davna povijest svih spomenutih ratova zbog standarda pokazala je da u većini slučajeva nisu konačnu tržišnu pobjedu odnijeli tehnološki superiorni standardi i proizvodi temeljeni na njima, nego je djelovala marketinška zakonitost cjelovitog proizvođača (engl. whole product), u čemu je prevagu na tržištu donijela pouzdanost, fleksibilnost primjene te dostupnost uvijek i svagdje, i sve to uz nižu cijenu.

Do nekoga tehnološkog skoka u povećanju kapaciteta baterija proizvođači punioničke infrastrukture bacili su se u utrku skraćivanja vremena punjenja na javnim prostorima. Punjenje jednofaznom izmjeničnom strujom (AC) zahtijevalo je instaliranje priključaka s mnogo više nazivne snage u kilovatima i jakosti struje da bi se skratila dopuna baterija. Da izbjegnu pregrijavanje pretvarača izmjenične u istosmjernu struju u vozilima, Japanci su s punjenjem CHAdeMo ponudili izravno vrlo brzo punjenje istosmjernom strujom visoke voltaže i jakosti. Konkurencija je unaprijedila i usuglasila izradu AC punionica ‘level 2’ s kompaktnijim i manjim utikačima (industrijski standard Mennekes), a znatne su skokove u snazi i jakosti struje, u skladu s tim i drastičnom skraćenju punjenja, postigla uporabom trofazne struje, pod nazivima SAE Combo ‘level 2’ ili model (SAE) CCS.

Tako Nissanov model Leaf, anticipirajući razvoj, ima uticnice za punjenje i sustavima CHAdeMO i SAE CCS. Ultrabrze punionice nose ime ‘Idemo na čaj?’ jer CHAdeMO je izvedenica toga značenja na japanskom jeziku da bi asocirala na to da je samo jedno ispijanje pića dovoljno vremena da se napuni baterija. Istodobno, Tesla Motors promiče vlastitu mrežu Tesla Supercharger za ultrabrza punjenja svojih modela, kakvih je pet najavljenog i za Hrvatsku.

Slovenija ima već oko tisuću punionica, a u Renaultovu pogonu u Novome Mestu za nekoliko mjeseci počinje serijska proizvodnja električne varijante Daimlerova modela Smart forfour. Hrvatska ima svoje adute s tehnološkim čudom Concept One Mate Rimca i Dok-ingovim modelom prema konstrukciji vlasnika Vjekoslava Majetića. Pa ipak još imamo samo simboličan broj punionica.

HEP ima razvojni program mreže punionica ELEN za 345 lokacija diljem Hrvatske do 2020., ali to je deset posto od plana EU za Hrvatsku. Promotor e-Mobilnosti Igor Kolovrat, vlasnik tvrtke E.V.A. Blue, ušao je u rat za lokacije i postavljanje punionica, do sada instalirao petnaest punionica i organizirao drugi reli ‘Nikola Tesla EV’. Reli je imao start u Ljubljani i preko Italije, Istre i Rijeke starom riječkom cestom D3 nastavio je prema cilju u Zagrebu. Na postaji uz rijeku Dobru u Jarčem Polju tri-desetak je električnih vozila raznih performansi, proizvođača i cjenovnih razreda, od Peugeota, Renaulta, Nissana, Mitsubishija do BMW-a i Dok-inga moralo nakon naporne etape kroz Gorski kotar napuniti baterije.

Kolovrat je ondje rekao da se punionicama i umrežavanjem e-mobilnosti s turističkim potencijalima stvara nov turistički proizvod, tzv. zelena turistička magistrala.

Da bismo održali ovaj reli, unajmili smo pokretni agregat tvrtke Magrad kojim punimo baterije i tako, zapravo, upućujemo na lokacije na kojima bi punionice trebale biti postavljene s obzirom na dvjestotinjak kilometara dometa te generacije električnih vozila. Imamo poslovni plan i s uvođenjem električnih skutera i lakih vozila. Naš glavni cilj nije masovnost, nego izvrsnost. E.V.A. Blue želi postaviti mnogo širu mrežu punionica od sadašnjih u Poreču, Rovinju, Paklenici, Smiljanu, Zadru, Zagrebu i drugdje, ali u tome nas, odgovorno tvrdim, koči HEP – rekao je Kolovrat, kojem je u promidžbenu potporu svojim sudjelovanjem u reliju došla i majka Elona Muska, inovativnog vlasnika Tesla Motorsa.

Problem s HEP-om je, tvrdi Kolovrat, u tome što naplaćuje vrlo visoku cijenu vršne struje i cijenu spajanja na mrežu. Ti troškovi katkad su i dvostruko viši od vrijednosti same punionice, čija je cijena od 3,5 do osam tisuća eura, ovisi o tome je li riječ o verziji ‘level 2’ ili ‘level 3’. No postoje i ultrabrzi punjači istosmjernje struje koji stoje između 27 i 35 tisuća eura.

HEP želi za sebe stvoriti monopol, namješta natječaje. Da apsurd bude veći, sad ima problema i s električnim VW-ovim golfovima koje je nabavio, a koji nisu kompatibilni s njegovim punionicama. U Hrvatskoj je sada dvadesetak punionica, od čega je petnaest naših. Država daje poticaje za gradnju punionica, ali problem je što to nama malo znači zbog visokih troškova i rastezljivih rokova koje nameće HEP, kao da je e-mobilnost budućnost, a ne sadašnjost – kaže Kolovrat.

HEP, tvrdi on, promiče 345 punionica do 2020., kad će na cestama u svijetu biti više od pet milijuna električnih automobila, što je uvreda za zdrav razum pa više ne može šutjeti o tome.

Tina Jakaša, direktorica HEP-a Opskrbe, izjavila je pred deset svjedoka da se kladi da se nitko u deset godina neće puniti na našim punionicama, a mi smo ih već sad instalirali petnaest, od kojih smo jednu darovali Smiljanu, rodom selu Nikole Tesle. Problem je u tome što mi nismo dio korupcijskog lanca – kaže Kolovrat.

Kao odgovor na Kolovratove optužbe iz HEP-a Lideru poručuju da je HEP instalirao pet punionica u Koprivnici (u sklopu projekta EU ‘Civitas Dyn@mo’) i jednu u Labinu i Vukovaru te središnju punionicu i šest sporih walbox-punjača u HEP-ovoj garaži, a do kraja 2015. planiraju postaviti od dvadeset do četrdeset punionica u Varaždinu, Osijeku, Zagrebu, Rijeci, Splitu, Velikoj Gorici, Dubrovniku, Šibeniku, Umagu i Slavonskom Brodu.

Suprotno Kolovratovu stajalištu, za HEP je ‘infrastruktura punionica još u razvojnoj fazi’ i ‘standardizacija infrastrukture koja se već uvodi u EU pridonijet će interoperabilnosti različitih sustava’. Dodaju da je HEP prvi prepoznao ‘aktualni energetsko-transportni trenutak u kontekstu održivog razvoja’ i da tvrtka ulazi kao ‘ravnopravna partnerica jedinicama lokalne samouprave zainteresiranima za modernizaciju javnog i privatnog transporta’. Na Kolovratove optužbe zbog nerazumnih cijena iz HEP-a odgovaraju da je riječ o priključnoj snazi koja se naplaćuje 1350 kuna/kW (1700 u Zagrebu) i da postupak priključenja punionice teče u skladu s dobivanjem prethodne elektroenergetske saglasnosti kao za bilo koji drugi objekt.

Rok za izdavanje PEES-a je 30 dana, rok za izvođenje priključka na mrežu niskog napona također toliko, a cijene i rokovi radi povećanja priključne snage ugovaraju se posebno, ako treba podignuti naponsku razinu, npr. za ultrabrze punionice. Na Kolovratovu tvrdnju o neregularnosti HEP-ova natječaja za nabavu punionica i neuskladenih VW-ovih vozila HEP odgovara da je natječaj proveden transparentno, s objavom u Električnom oglasniku i Službenom listu EU, te da isporučena vozila zadovoljavaju natječajne uvjete.