Malo ne pomaže izvoznicima pa onda malo pomaže. Prošlog je tjedna guverner Boris Vujčić zaključio da ne postoji izravna veza između rasta izvoza i kretanja tečaja i uvjeravao javnost da bi deprecijacija kune djelovala prorecesijski. Ovog tjedna mijenja ploču. Doduše, sad je riječ o slabljenju eura, pa kad kuna, prateći euro, oslabi prema drugim valutama, to za Vujčića znači da je domaća ekonomija postala konkurentnija na ostalim tržištima. Dakle, deprecijacija kune ne povećava konkurentnost, a deprecijacija eura povećava (i) hrvatsku konkurentnost. Jasno je da bi slabljenje kune prouzročilo dramatične promjene na poslovnoj sceni i u svakodnevnom životu kreditno opterećenih građana i gospodarstva. No Hrvatska i njezino gospodarstvo trebaju upravo promjene, a ne stagnaciju. Promjene bi trebale biti usmjerene prema ohrabivanju poduzetništva nauštrb državnih monopola. Već i lagani zaokret od ziheraškog eurskog sidra pokazao bi poduzetnicima što je prava državna strategija i ojačao izvoznički pokret. Samo, nije dovoljno utvrditi svakog dana novu tečajnu listu. Ono čime guvernerov imenjak, financeministar Lalovac prijeti bankarima u vezi sa švicarcem trebalo bi napraviti za sve kredite s valutnom klauzulom, za poduzetnike i građane. No nema nikoga tko bi predložio inteligentni i cjepljiv paket mjera. Primjerice, godinu dana moratorija na otplatu svih kredita. Vjerovnici bi to sigurno preživjeli, samo kad bi ih država na pravi način pripremila. A Hrvatska bi u tom razdoblju dobila nužan ‘time-out’ za veliku izvoznu ofenzivu i pokretanje ciklusa rasta. O. K., možda ovo nije izvodljivo, ali guverner uporno odbija i razmišljanje koji bi ga odvelo od za njega najkomotnije pozicije eurskog sidra.
Mijenja se turistička slika Hrvatske. Slobodna Dalmacija izvještava da se ovog ljeta otvara 25 novih ili temeljito obnovljenih hotela. I nije to tek puko dodavanje smještajnih kapaciteta, nego se diže turistička kategorija. Hoteli su luksuzniji, pa ostvaruju veću zaradu, a otvaraju se i dodatni sadržaji koji bi trebali nabijati tzv. izvanpansionsku potrošnju. Sve zajedno, riječ je o ulaganjima od oko četiri milijarde kuna. To je dobra vijest. No možemo sve gledati i iz drugog kuta. Riječ je o kešu koji nakon prodaje TDR-a u čarapi drže Ante Vlahović i njegovo Adrisovo društvo.