Ako vam je poduzetnik s kojim ste potpisali ugovor sumnjiv, budno pratite njegovo ponašanje. Čim počne izvršavati uvjete iz ugovora, odmah krenite u akciju jer ćete inače poslije zažaliti.
Već dugo razmišljam o iznošenju iskustva s jednim građevinarom, na što me potaknuo susjed, inače poduzetnik, koji je prije nekoliko dana navratio k meni. Čitatelj će u ovoj priči shvatiti gdje sam pogriješio i to mu može biti pouka da takvo što ne ponovi. Uglavnom, moj susjed i ja na različite sma načine imali loše iskustvo s tim građevinarom, a na različite sma načine i riješili problem s njim.
Već u početku nešto mi je bilo čudno kod njega, no imao je preporuku znanca. Tražio je predujam od 70 posto i čvrsto obećao rok završetka radova 15 dana nakon uplate. Pristao sam na prilično velik predujam zbog preporuke, što će se poslije pokazati kao pogreška. Bio je susretljiv, slatkorječiv, čim bih ga nazvao odmah se javljao na telefon… Uplatio sam avans, rekao je da već sljedeći dan šalje ljude na definitivno mjerenje.
Idu dani… Došli su prekosutra, nisam ništa htio prigovarati, a oni su rekli da će sve biti gotovo za nekoliko dana. Hajde, rekoh, valjda će tako biti, imaju još 13 dana ‘fore’. Prodoše četiri dana, od građevinca ni glasa. Zovem ga, ne javlja se. Moja se sumnja pojačala. Znancu koji ga je preporučio bilo je neugodno i rekao je da će to riješiti. Ipak, priznao mi je da me je na neki način prevario jer je znao da taj građevinar baš nije od riječi, no želio mu je pomoći pa mi ga je ‘uvalio’. Obećao je da će mi osobno nadoknaditi štetu i bio je spremam vratiti mi odmah predujam sa svog računa, no ja sam rekao da nema potrebe.
Građevinar mi se javio sutradan, osam dana prije isteka roka, opet uljudo. Rekao je da je sve pod kontrolom i da ću biti zadovoljan. Rok se primicao, radnici nisu dozalili, već sam počeo ludjeti. Nema mi ništa gore od toga nego kad me netko pravi budalom. Javio mi se na poziv i rekao sam mu da će mi, ako u roku od pet dana ne napravi posao, novac vratiti s kamatama. Već poprilično ljutit, zaprijetio sam mu tužbom, a usput sam spomenuo da ću o njegovoj neposlovnosti obavijestiti medije. Agonija je trajala još mjesec dana jer su radnici morali ponovno dolaziti da nešto poprave, ali ipak su završili preinake koje sam tražio. U ugovoru je stajalo da ostatak novca treba uplatiti tri dana nakon završetka radova. Nisam htio potpisati da su radovi završeni, pravdajući se da ću to učiniti za nekoliko dana kad sigurno ustanovim da više nema popravaka. Cilj mi je, zapravo, bio platiti mu ostatak poslije jer je bio bezobrazan.
