Utjecaj na lokalnu zajednicu

Adrisova prodaja TDR-a BAT-u neće imati posljedice samo za te kompanije i duhanski biznis. Mogu se očekivati velike promjene i prestrojavanja u maloprodaji i distribuciji, osiguravateljskom biznisu, nekretninama, turizmu… BAT mnogima dolazi kao novi partner i konkurent. A dodatnih pola milijarde eura omogućava Adrisu da u Hrvatskoj i regiji kupi što god hoće. Ili da strpljivo čeka, kao što je i dosad običavao.

Sve je i dalje u rukama najvećih dioničara. Smjer razvoja Adrisa ovisi o dogovoru Vlahovića s njegovom grupom od dvadesetak rovinjskih obitelji koje kao dioničari kontroliraju tvrtku.

Vlahović, prvog čovjeka Adris grupe, koja je prošlog tjedna realizirala jednu od najvećih poslovnih transakcija u povijesti neovisne Hrvatske. Prodajom Tvrnica duhana Rovinj (TDR) i tvrtki Hrvatski duhani, iNovine, Opresa, Istragrafička i udjela u Tisku za 505 milijuna eura British American Tobacco (BAT), Adris trenutačno u Hrvatskoj i regiji može što god hoće. Do sada su se pojavljivale brojne insinuacije koji bi sektori mogli postati nove Adrisove mete. Jedni su spominjali širenje portfelja u turizmu, drugi kupnju slovenskog Triglav osiguranja, spominjala se i kupnja ACI-ja, Luke Rijeka ili pak ulazak u financijski sektor. No tko god poznaje način poslovanja Adrisa i konzervativnu politiku Ante Vlahovića, zna da bi odgovor na pitanje ‘što će Adris napraviti s novih skoro četiri milijarde kuna u rukama?’ mogao čekati i nekoliko godina. Adris svako malo za nešto pokaže interes, ali vrlo često najave ostaju samo na razini ideje. Kada su se vodili pregovori za kupnju CO-a, Adris je paralelno bio zainteresiran za kupnju HPB-a, ali nikada nije dao službenu ponudu. Adris grupa u nove projekte ulazi sporo i s mnogo opreza, ali jednom kad nacilja metu, onda od nje napravi šampiona. Svaka je tvrtka u sklopu Adrisa više-manje bila uspješna i svaka je bila orijentirana na najbolje što se može realizirati na tržištu, što najbolje pokazuju investicije u turizmu poput Maistrih hotela s pet zvjezdica Monte Mulini i Lone. Kao što je Vlahović istaknuo dioničarima na sjednici Skupštine, Adris je u 10 godina poslovanja investirao više od milijardu eura, prihode povećao deset puta, dobit trideset puta, vrijednost kapitala porasla je pedeset puta, a vrijednost dionica više od sto puta.

Za očekivati je da će biti preslagivanja i u Upravi Adrisa. Naime, kad su iz Uprave otišli Branko Zec i Plinio Cucurin, ostali su direktori poslovnih jedinica Mato Zadro, direktor TDR-a, i Tomislav Popović, predsjednik Uprave Maistre. Sada s TDR-om u BAT navodno odlazi i Mato Zadro i pitanje je hoće li se i kad vratiti u Adris. Njegovim odlaskom menadžment u Adrisu morat će se proširiti, ali najvjerojatnije iz postojećih ljudskih resursa, s obzirom na to da Adris nije baš poznat po kupnji vanjskih menadžera. Sve je svoje službe decentralizirao i menadžeri su iz pojedinih sektora ‘multipraktični’. Adris je navikao na visoke stope dobiti koje mu je omogućavao TDR. Turizam se tome ne može ni približiti, a i s Croatia osiguranjem morat će pričekati dok ne počne ozbiljnije zarađivati. Analitičari se slažu da se Adris u posljednje vrijeme više ponaša kao financijska institucija, svojevrsni hedge fond i da navodno posuđuje novac nekim lokalnim i vanjskim igračima.

Transakcija TDR-a imat će velike posljedice na hrvatsku poslovnu scenu, naravno najviše na duhansku industriju, a potom na tržište maloprodaje i distribucije. Efekti prodaje odjeknut će i u široj regiji. Tržišta Slovenije i BiH i dalje su zanimljiva Adrisu, tamo je već ostavio traga s TDR-om, ali ta poslovna mreža od sada pripada BAT-u. Kao i proizvodnja cigareta u Iranu, gdje je TDR kao mala tvrtka lakše pokretao proizvodnju od velikih zapadnih korporacija. Iako TDR-ovi rezultati u Iranu možda nisu spektakularni, BAT-u to tržište predstavlja veliki potencijal.

Transakcijski ugovor BAT-a i TDR-a podrazumijeva zadržavanje radnika u idućih pet godina, kao i nastavak proizvodnje. Svima je upala u oko stavka ugovora u kojoj je BAT ponudio 50 milijuna eura garancije ako se proizvodnja u Kanfanaru zaustavi ranije. U prodanim tvrtkama zapošljeno je 1100 radnika i ono što državu trenutačno najviše treba zanimati je da ostanu na svojim radnim mjestima. Jamstvo od 50 milijuna eura budi sumnju da bi se proizvodnja mogla ugasiti prije isteka pet godina, međutim, čak i BAT-ova konkurencija u duhanskom biznisu tvrdi da u tome nema logike, da je BAT ušao u priču s namjerom da ne izgubi tih 50 milijuna eura. Osim toga Mađarska je nedavno uvela vrlo striktna porezne mjere duhanskoj industriji i BAT navodno razmišlja o zatvaranju proizvodnje u Mađarskoj i povećanju proizvodnje u Kanfanaru. Rovinska tvornica je nova i raspolaže tehnologijom kakvu BAT nema u nekim od ostalih 44 tvornica u 39 zemalja svijeta. BAT je i prije 10 godina bio zainteresiran za proizvodnju u Hrvatskoj, kada je želio kupiti Tvornicu duhana Zadar, međutim, zbog pravnih zavrzlama kojima je navodno kumovao TDR, to mu nije omogućeno i ljutito je otišao iz Hrvatske prozvavši hrvatsku vladu za protekcionizam monopolista. BAT se onda fokusirao na Srbiju, gdje ima tvornicu u Vranju, a u Hrvatskoj je ostao samo kao uvoznik. Tako da BAT vrlo dobro poznaje hrvatsko tržište i svi sada čekaju da vide kako će se ponašati u TDR-ovoj fotelji.

U svakom slučaju, u odnosu na TDR i Adris, BAT je div koji na godinu uprihođuje oko 140 milijardi kuna, što je više od ukupnoga hrvatskog proračuna. Na godinu proizvede više od 600 milijardi cigareta, a TDR ih je proizvodio oko devet milijardi. Od 200-tinjak BAT-ovih brendova, najpoznatiji su Lucky Strike, Dunhill, Rothmans, Pall Mall i Kent, koje ćemo uskoro mnogo češće sretati na kioscima, samo još nije sigurno na čijim sve prodajnim mjestima.

Prodajom TDR-a i ostalih tvrtki rovinjska grupa ostaje bez oko 1,7 milijardi kuna prihoda. To zvuči kao jako mnogo novca, međutim, Adris nije imao izbora. TDR je bogata tvrtka, ima dosta imovine, pozicionirao se u izvozu, ali već dulje trendovi u duhanskom biznisu nisu mu išli na ruku. Dobit je u četiri godine pala s 375 na 149 milijuna kuna. Liberalizacijom tržišta ušla je i konkurencija, koju je TDR na razne načine godinama uspješno savladavao. Osim toga duhansko tržište ne čeka svijetla budućnost jer trošarine na duhan mogu biti samo veće, a broj potrošača zbog velikih nepušačkih kampanja sve manji.

No za Adris, koji navodno sada raspolaže s oko 700 milijuna eura ‘keša’, nitko se ne mora brinuti. Što god odlučio, može uložiti više od drugih pa samim time i napraviti bolji biznis i proizvod. Tvrtka nije pod stresom radi nedostatka novca ili vremena i cijela priča o daljnjim ulaganjima može trajati godinama. Otvorena su mnoga pitanja i oni koji poznaju Adrisovu poslovnu politiku kažu da tvrtka trenutačno nema nikakvih planova. Sve je dakle u rukama Ante Vlahovića i njegove grupe od dvadesetak rovinjskih obitelji koje kao dioničari kontroliraju tvrtku. Drugim riječima, u ovom trenutku Adris može sve i ne mora ništa.

Gradonačelnik Rovinja Giovanni Sponza rekao je da prodaja TDR-a za lokalnu zajednicu ima i emotivnu i racionalnu dimenziju. Emotivna je zbog 140 godina duge tradicije tvornice koja je zapošljavala i prehranila brojne generacije sugrađana i imala veliku društvenu važnost u rovinjskoj zajednici, a racionalna zbog stanja na duhanskom tržištu i snage multinacionalnih kompanija. – Vodstvo Adrisa s jedne strane vodilo je računa o zadržavanju radnih mjesta i nastavku proizvodnje u Kanfanaru, a s druge strane sebi je stvorilo velike razvojne potencijale za rast i razvoj u drugim poslovnim segmentima. BAT hvali visoku osposobljenost radnika te druge prednosti postojećega poslovnog sustava TDR-a, što otvara mogućnost da se i nakon pet godina nastavi proizvodnja u Kanfanaru – smatra Sponza.

Šimo Orešković, predsjednik sindikata PPDIV, koji predstavlja duhansku industriju, rekao je da bi bio sretan kad bi svaka multinacionalka koja dolazi u Hrvatsku na taj način zaštitila radnike. Nedavno su radnici TDR-a potpisali kolektivni ugovor koji će biti na snazi duže dvije godine, a sveukupno bi se, prema ugovoru, radnici trebali zadržati u BAT-u pet godina. – Za ukupno 1100 radnika koji su ostali u kupljenim tvrtkama, od kojih je 377 iz TDR-a, zadržala su se stečena prava iz kolektivnog ugovora i prosječna plaća u iznosu od 8400 kuna. Dogodi li se neki veći preokret, Adris bi mogao zbrinuti dio radnika i u svom turističkom biznisu. Jamstvo od 50 milijuna eura gledam kao pozitivnu klauzulu ugovora jer, bude li preokreta, radnici će ih moći podijeliti među sobom. PPDIV je član svjetskoga duhanskog sindikata, koji kaže da je s BAT-om do sada imao korektne odnose i da će pomoći ako za time bude potrebe – istaknuo je Orešković.

BAT u svijetu ima više od 100 tisuća kooperanata i ne čudi što su hrvatski proizvođači okupljeni u tvrtku Hrvatski duhani, koja je radila za TDR, u strahu da BAT-u više neće biti potrebni. S druge strane, kooperanti TDR-a dodana su vrijednost transakcije i mnogi predviđaju da će BAT s njima surađivati barem još dvije godine, dok na snazi budu državne subvencije. Iz proizvodnje bi ih navodno moglo ispasti tek pet posto. No, da bi ostali konkurentni, proizvođači će svakako morati ulagati u modernizaciju, posebice u sustav navodnjavanja, a mala je vjerojatnost da će im to financirati BAT.

Stručnjaci u turizmu slažu se da ne treba očekivati da će Adris s novim kapitalom početi agresivnije ulagati u turistički sektor jer je za to i do sada imao dovoljno kapitala, sa ili bez TDR-a. Pojedinačni hoteli za Adris, odnosno njegovu turističku tvrtku Maistru i nisu neki zalogaj, a sve što se trenutačno može kupiti u turizmu skromno je, osim Kupara koji Adrisu nisu bili zanimljivi kao proizvod. Maistra će u fokusu ostati luksuznije destinacije i Zagreb, gdje bi mogla širiti hotelski biznis ili putem nekretnina Croatia osiguranja ili kupnjom hotela u sustavu HUP-a Zagreb. S vlasnikom HUP-a Anđelkom Lekom već su prije nekoliko godina vođeni razgovori, međutim, ishod uvijek ovisi o tome je li Leko raspoložen za prodaju. Maistra je trenutačno fokusirana na gradnju hotela Park u Rovinju, koji bi trebao postati njezin najluksuzniji proizvod u portfelju, te na preuređenje hotela Valdaliso. To su već sada poprilično veliki zalogaji u odnosu na Maistrine ograničene ljudske kapacitete. Za organizaciju većih operacija i eventualno širenje i akvizicije u turizmu Maistra će se morati dodatno ekipirati.

Croatia osiguranje (CO) za Adris je ogroman potencijal, ali i potencijalni problem. S obzirom na okolnosti, Adrisu će biti potrebno najmanje tri godine ‘rudarskog rada’ da bi od tog biznisa počeo znatnije zarađivati, kao što je zarađivao s TDR-om. U kukoarima kruže priče da bi nova meta moglo biti slovensko Triglav osiguranje, međutim, slovenska vlada navodno lobira da ostane barem djelomično u vlasničkoj strukturi, što se neće svidjeti Adrisu, kao ni bilo kojem drugom potencijalnom ulagaču. Koliko god Slovincima Triglav predstavlja nacionalni ponos, valja se sjetiti da je ista priča bila i s Mercatorom i Kompasom, gdje se pokazalo da na kraju sve ima svoju cijenu. Triglav u Sloveniji ima otprilike isti tržišni udio kao i CO u Hrvatskoj (30-ak posto), ali skoro dvostruko veći prihod. Osiguratelji tvrde da je Triglav preveliki zalogaj za Adris, što bi, da bi i CO nakon nekog vremena mogao vrlo lako biti ‘prekapiran’ i prodan nekom većem međunarodnom osiguravateljskom igraču. Liberalizacijom tržišta svaka međunarodna tvrtka u Hrvatskoj može osnovati podružnicu, bez osnivanja tvrtke i temeljnoga kapitala. Većina je međunarodnih igrača poput Allianza, Gravrea, Unique već prisutna i pitanje je vremena kada će to dinamično tržište buknu. Uskoro na hrvatsko tržište ulazi podružnica Adriatic Slovenike, koja je u Hrvatskoj poslovala od 2008. godine preko društva KD životno osiguranje, a svoje police planira prodavati putem interneta, što znači bez troškova radne snage. Proces preuzimanja CO-a trajao je dugo, oko godinu i pol dana i previranja u vezi s privatizacijom još uvijek nisu završila. Državni ured za reviziju objavio je nedavno izvješće u kojem stoji da je odluku o privatizaciji CO-a Vlada nije smjela donijeti samostalno, već ju je morao potvrditi Sabor. CO postao je idealna tema za političko prepucavanje između HDZ-a i SDP-a, što bi moglo dodatno usporiti razvoj Adrisovo-ga osiguravateljskog biznisa.

Prihodi Adrisove tvrtke Cromaris, koja se bavi uzgojem i preradom bijele ribe (brancina, ora-de) i školjki, iz godine u godinu rastu i tvrtka je prošle godine prvi put poslovala s dobiti, od otprilike milijun kuna. Iako ima vrlo dobru perspektivu na europskom tržištu, prema financijskoj važnosti u okvirima Adrisa, Cromaris bi se mogao svrstati u malu obiteljsku tvrtku i nije za očekivati da će se u segmentu prehrane Adris jako širiti. Strategija Cromaris je da ostalim europskim igračima konkurira, ne toliko u obujmom, već kvalitetom, te da nadmaši igrače s turskog i grčkog tržišta. Do 2012. godine Adris je ulazio više od 30 milijuna eura u tehnologiju za uzgoj, proizvodnju i preradu ribe. Prošle godine Cromaris je prodao pet i pol tisuća tona ribe, a plan je povećati prodaju na 10 tisuća tona u idućih pet godina. Cromaris više od polovine proizvodnje plasira na tržišta Italije, Slovenije, Njemačke, Francuske, Poljske, Češke, Slovačke, Austrije, BiH, Crne Gore, Srbije i Mađarske.

Gotovo da nema ozbiljnijega grada u kojem se ne nalazi nekretnina Croatia osiguranja i vrlo je izvjesno da će se u idućem razdoblju Adris posvetiti maksimalnoj iskoristivosti te imovine. Croatia osiguranje u Zagrebu ima dvije nekretnine koje bi mogla preuzeti Maistra i transformirati ih u gradske hotele, a to su zgrada na Trgu bana Jelačića i zgrada na Miramarskoj cesti. Adris je sada vlasnik i zemljišta u Branimirovoj ulici, u blizini hotela Sheraton, gdje je inicijalni plan bio da se na toj lokaciji sagradi zgrada s luksuznim stanovima. Za pretpostaviti je da će u nekretninskom biznisu Adris biti podrška, a operativno će se imovinom baviti CO.

Kupnjom TDR-a BAT je u paketu dobio i maloprodajni lanac kioska iNovine i udio od 25 posto u Tisku, čime je Agrokoru paralelno postao partner i konkurencija. S maloprodajnim i distributivnim lancima Roberto plus i Smoking koje je kupio BAT će upravljati s 545 maloprodajnih mjesta. Čak i ako ne postigne zadovoljavajući ulaz u Agrokorovih 1300 prodajnih mjesta, BAT će imati osiguran plasman svojih brendova.

Na svjetskom tržištu duhansku priču vode četiri globalne kompanije koje vrlo dobro poznaju međusobne poslovne poteze i neće im biti problem nastaviti žestoku konkurentska bitku i na hrvatskom tržištu. BAT se na hrvatsko tržište nije uspio jače probiti samostalno, već jedino kupnjom TDR-a i sada će i konkurenciji dati više posla. Službeno se u medijima objavljivao podatak da je kupnjom TDR-a BAT kupio više od 70 posto hrvatskoga duhanskog tržišta. Igrači iz duhanske industrije tvrde da je ta brojka prenapuhana jer se udio TDR-a posljednjih godina smanjio na 50-ak posto, a BAT nije imao više od pet posto tržišta, što znači da bi prema internim podacima duhanske industrije udio BAT-a zapravo iznosio 55 posto. Drugi prema veličini igrač je Philip Morris, čiji udio znatno raste posljednjih godina i praktički se približio TDR-u, a u Japan Tobaccu već ranije izjavili su da su dovoljno veliki da mogu čekati rasplet situacije. Sudbinu pojedinih igrača odredit će u startu pravila na maloprodajnom tržištu.

Pušači bi vrlo brzo mogli osjetiti posljedice prodaje TDR-a jer nije realno za očekivati da će BAT sâm sebi konkurirati TDR-ovim brendovima. S obzirom na to da BAT-ovi brendovi za sada nemaju velik udio na tržištu, za očekivati je da će u prvo vrijeme nastaviti prodavati brendove poput Ronhilla i Walter Wolfa, ali izgledno je da će nakon spajanja brendova Ronhill ipak na kraju postati Dunhill.