Bilo kakav izlazak iz recesije kupuje vrijeme kod kreditora

Korporacijskim rječnikom, Hrvatska d. d. ušla je u zonu ostvarivanja ‘operativne dobiti’. Dakle, tekuće poslanje više nije u minusu, ali bez rasta od tri posto nema novca za plaćanje kamata na javni dug.

Jeste li nakon objave da je zahvaljujući rastu BDP-a od 0,5 posto u prvom kvartalu Hrvatska nakon šest godina tehnički izasla iz recesije uočili izjavu iz Vlade: ‘Duboko smo zahvalni poduzetnicima, menadžerima i zaposlenicima tvrtki koji su ostvarili rast izvoza od 7,2 posto. Oni su naši junaci. Da nije bilo njihova doprinosa, ne bismo izasli iz recesije’? Niste ulovili tu izjavu? Niste je ni mogli uočiti. Nije ni izrečena. S politekonomskih makroekonomskih visina i dalje se zanemaruju stvarni junaci zaustavljanja pada nacionalne ekonomije. Umjesto doprinosa privatnog i restrukturiranog sektora ističe se rast osobne potrošnje. I to zahvaljujući poreznom rasterećenju plaća. Zaslužna je Vlada, a ne realni sektor. Ni iz oporbe, predvođene HDZ-om, nije došla kritika vladajućem SDP-u da si uzima zasluge realnog sektora. Tek je poneki ekonomist stidljivo primijetio da je rastu BDP-a velikim dijelom pridonio ‘polaganje trend rasta izvozno orijentiranih tržišnih subjekata’.

Nažalost, političko iskrivljanje doprinosa dodatno je bilo prekriveno (slučajno ili ne) poklapanjem izlaska podataka o kvartalnom BDP-u sa sukobima između branitelja (veterana) i policije pred zgradom Vlade na Markovu trgu. No reakcija i analiza na tehnički izlazak iz recesije ipak je bilo. Njihov je zajednički nazivnik nesnalaženje u novim okolnostima. Nakon šest godina kolektivno ne znamo kako se odnosi prema, makar možda i privremenom, izlasku iz recesije. Taj slabaši nagovještaj rasta trebali bismo isticati. Hrabriti se međusobno, ali i uvjeravati međunarodnu financijsku zajednicu kako je Hrvatska na putu oporavka. Dobra priča očajnički nam treba došla u zonu ostvarivanja ‘operativne dobiti’. Financijaši i stručnjaci za odnose s javnošću, kad je tvrtka još u gubicima, ali oporavljaju se, obvezno mašu operativnom dobiti (koja se iskaže prije plaćanja kamata i poreza na dobit). E, tako je i s Hrvatskom d. d. U dva kvartala ostvarena je ‘dobit’, ali iz nje se ni izdakla ne mogu platiti troškovi kamata na javni dug. Za to je potreban rast od najmanje tri posto, ali s obzirom na to da je to uz političare koji vode ili će voditi Vladu gotovo nemoguće očekivati, s malo pozitivnih pokazatelja treba smirivati nervozu kreditora.

No zemlja je iz recesije ušla u stagnaciju. A to je srednjoročno neodrživo. Stope rasta morale bi se povećavati. Ne bi se smjelo dogoditi takozvano dvostruko dno, odnosno da se nakon kratkotrajnog oporavka opet padne u novo recesisko dno. S druge strane, da bi se stvorili uvjeti za održiv rast od tri posto na godinu, bili bi nužni radikalni rezovi u državnom sektoru. Koji će, zbog drastično smanjene državne potrošnje, a zbog toga u kratkom roku i znatno smanjene osobne potrošnje (sa svim posljedicama za tvrtke koje nude proizvode i usluge na domaćem tržištu), gurnuti BDP u crveno. O šok-terapiji je riječ. Što opet znači da bi pacijenta, tj. nacionalnu ekonomiju, trebalo dovesti u stanje umjetno izazvane kome. Izvoznici u kratkom roku ne bi mogli nadoknaditi pad u dva generatora rasta (osobna i državna potrošnja). Ostale bi investicije, koje su ionako i dalje u minusu. Dakle, rast BDP-a u 2015. samo je predah u kojemu bi političari morali naći kvalitetne ekonomske recepte. Doprinos sredstava iz fondova EU morao bi biti neočekivano velik. Jer do četiri milijarde povučenih kuna na godinu samo je vraćanje onoga što u obliku članarine iz državne blagajne završi u Bruxellesu. Članstvo u EU, kad je riječ o utjecaju na ovdašnji BDP, vrlo je slojevito. S jedne strane, istina je da se hrvatski izvoznici okreću tržištu koje im je sada znatno otvoreni. Oni koji su se restrukturirali sada prilično ravnopravno, ako protekcionističke mjere nisu prevelike, posluju na mnogim tržištima zemalja članica. S druge strane, međutim, ima i velikih opasnosti. Za domaće građevinarstvo, naprimjer. Žale se direktori dobrih građevinskih tvrtki da se ne usude javljati za neke poslove jer nemaju dovoljno majstora i kooperanata. Dobri majstori građevini odlaze vikendima na posao u Austriju i tako zarade osamstvo eura na mjesec. Dobro, i taj će novac završiti u domaćoj potrošnji, ali na drugoj je strani šteta za BDP ipak vjerojatno veća. Sve u svemu, praćenje hrvatskog BDP-a ostaje zanimljivo i neizvjesno područje. Koliko god se pokušavalo prekriti politički provokiranim podjelama i sukobima.