DRŽAVA DOPUŠTA BANKAMA DA ISTRAŽUJU PRIVATNI ŽIVOT KLIJENATA

Bankari postavljaju klijentima pitanja koja nisu nužna za poslovanje. Iako HNB i Agencija za zaštitu podataka tvrde da se od klijenata smiju tražiti samo zakonom propisani podaci, većina banaka postavlja osobna pitanja. I tumače da uskrata odgovora znači ukidanje bankovnog računa.

Zakonom o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma država je ugrozila egzistenciju građana i poslovanje tvrtki, jer bi oni mogli izgubiti svaku mogućnost da posluju putem računa bilo koje banke u Hrvatskoj. Građani i tvrtke ovim su zakonom praktično ucijenjeni jer u njemu piše da su banke obvezne prekinuti poslovni odnos s onim klijentima koji ne budu htjeli dati podatke koji se traže od njih. Pritom banke traže i odgovore koji nisu utemeljeni na tom zakonu. U upitniku koji bi trebao poslužiti kao ‘dubinska analiza klijenta’ banke zanima koliko klijent ima djece, je li oženjen, koje državljanstvo ima, planira li put u SAD i ima li tamošnju zelenu kartu, koji je plan prihoda u sljedećoj godini, iz kojih ih izvora planira ostvariti. Takva su pitanja zaposleni na šalteru jedne banke postavili i dvoma novinarima Lidera, od kojih je jedan rezolutno odbio dati privatne podatke, a isto je učinio i jedan profesor na Pravnom fakultetu u Splitu.

Kad je pak riječ o poslovnoj zajednici, i ona je suočena sa sličnim pitanjima, što nam je potvrdila poznata zagrebačka odvjetnica koja nam je ispričala kako su se banke prisiljavale da otkrije poslovne podatke svojih klijenata. To su nam potvrdili iz odvjetničkih krugova, no kako se ipak radi o ljudima koji znaju što se može dati, a što ne, banke za sada, čujemo, nemaju vidljivijeg uspjeha kod njih. Tako je jedna banka bila prisiljena korigirati svoj upitnik za jedno odvjetničko društvo. Razlog tome je što su prije svega odvjetnici dužni čuvati odvjetničku tajnu, ali jednako tako na neka pitanja koja nemaju veze s terorizmom ni pranjem novca građani i poslovna zajednica nisu dužni odgovoriti.

• Problem su građani koji su pravno neuki i banke ih na prepad natjeraju da daju podatke o sebi – kaže jedan odvjetnik.

Iz Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP) potvrdili su da postoji problem.

• Banke nisu jasno i transparentno upoznale svoje stranke s tim koji se opseg podataka prikuplja kao obvezan i na temelju kojih propisa, a koji se podaci prikupljaju kao dobrovoljni/fakultativni, na temelju privole stranaka – kažu u AZOP-u.

Upravo je u Zakonu o sprečavanju pranja novca određeno koje su podatke klijenti dužni dati: ime i prezime, prebivalište, datum i mjesto rođenja te identifikacijski broj i tko ga je izdao. Drugi podaci koje traže banke ne spominju se, pa se u još jednom AZOP-ovu dopisu koji smo dobili izričito tvrdi da je ‘pravni temelj za prikupljanje i daljnju obradu svih ostalih osobnih podataka iz navedenog upitnika privola osobe’. Isto smo odgovor dobili od HNB-a:

• Podatke koje banka traži, a nisu propisani spomenutim propisima, banka smije prikupiti isključivo uz suglasnost klijenta. Podaci o, primjerice, broju djece i bračnom statusu nisu nužni za postizanje mjera iz Zakona. Ako klijent odluči banci uskratiti suglasnost za davanje traženih fakultativnih podataka, ona mora poštovati tu odluku – poručuju iz HNB-a.

Banke se pak uporno brane Zakonom o sprečavanju pranja novca kojim su praktično prisiljene tražiti podatke od klijenata koji će, odbiju li to, izgubiti pravo na otvaranje računa u banci ili će mu on biti ukinut. Tako zaposleni neće moći primati plaće jer, prema Pra-