Agencijsko bilo

Od svih stranih institucija tutora (u) Hrvatskoj moramo se pomiriti s time da nas eventualno još samo Europska komisija može stjerati u red. Dakle, da, najesen može biti vruće ako nas Komisija stisne, no problem je što ona inzistira na brojkama, ne na sadržaju.

Još je 2007., nakon isteka stand by aranžmana, zatvorio ured u Zagrebu, no i dalje vodi redovite godišnje konzultacije prema članku IV. (godišnji pregled obavljen je početkom svibnja ove godine), a i dalje nam na raspolaganju stoji kao ‘asistent’ za provođenje reformi.

Osim zajmodavne uloge Svjetska banka detaljno ocjenjuje stanje gospodarstva; u prosincu prošle godine objavila je dokument u kojem se detaljno opisuju reforme (bolje od EK, jer propisuje i sadržaj reformi) koje bi Hrvatska trebala provesti u iduće tri godine da ostvari stopu rasta veću od tri posto.

Šteta što Gavrilo Princip nije promašio! – tvrdnja na koju sve češće naletimo u razgovorima nije aforizam, nego istinska žalopojka. Jer smo te davne 1918. Austriji rekli doviđenja i zapeli u vječnoj tranziciji. Vrlo brzo nakon osamostaljenja postalo je kristalno jasno da nismo sposobni upravljati sami sobom. Da nam treba tutor. Doduše, od prvoga samostalnog koraka neki nam tutor visi nad glavom, samo ga slabo percipiramo. Ako zanemarimo sve ratne UN-nešto organizacije, na nama su se izredali (i još se redaju, neki su zatvorili urede, neki otvorili) MMF, Svjetska banka/IFC, EBRD, Europska komisija, EIB, ECB… Svi su oni, na ovaj ili onaj način, uzalud pritiskali eve dosadašnje vlasti da se prime reformi. Kakva im je onda uloga? Osim alibija u ono malo slučajeva kada smo nešto i odrezali/reformirali?

Bilo bi logično da najviše respektiramo Europsku komisiju koja nas je ugurala u procedure prekomjernoga deficita i makroekonomskih neravnoteža. Istina, potpredsjednik Europske komisije Valdis Dombrovskis nedavno je u Bruxellesu objasnio kako procedura (njegov prisilni dio) nije ‘aktivirana’ jer im je Vlada poslala Nacionalni program reformi s rokovima ispunjenja. Budu li rokovi i zadaće ispunjeni, bit će to početak puta prema uravnoteženom proračunu.

Obuzdavanje deficita – Komisija će strogo nadzirati provođenje Nacionalnog plana. Sve će biti obuhvaćeno jesenskim izvještajem o napretku i, ovisno o rezultatima nadzora, tada ćemo po potrebi aktivirati proceduru prekomjernog deficita. Jasnije je da obuzdavanje deficita do 2016. nije izvedivo, stoga su daljnje fiskalne mjere nužne – poručio nam je Dombrovskis.

Vedrana Jelušić Kašić, direktorica EBRD-a za Hrvatsku, lani je u prosincu, kada je predstavljala Tranzicijsko izvješće, bila iznenađujuće žestoka. Vladi je poručila da nije dovoljno iskoristila članstvo u EU i da je napredak ‘patetičan’. Novinarima je ta kritika bila vijest dana, no vlast nije ni trepnula.

Jelušić Kašić ipak kaže kako je banka ovdje da podupire reforme: – Od početka smo uključeni u rad s državnim institucijama kako bi se reforme što dublje provele. Naše godišnje Tranzicijsko izvješće pruža detaljnu procjenu razvoja zemlje, od najuspješnijih područja do onih u kojima su promjene najpotrebnije. Također pružamo podršku pri izradi nacrta zakona, u što se posebno uključuje naš tim za pravo u tranziciji, poput izrade Zakona o faktoringu. Slična je inicijativa nedavno pokrenuta za izradu nacrta zakona o osiguranim obveznicama koji bi omogućio razvoj novog instrumenta tržišta kapitala, što je podržano nepovratnim sredstvima EBRD-a. Aktivno smo uključeni u dijalog na svim razinama, uključujući i sâm institucionalni vrh, potičući ekonomsko jačanje i umreženost Hrvatske i zemalja u kojima EBRD posluje, potičući dijalog između privatnog i javnog sektora. Reforma je kontinuiran proces, pa su promjena i unapređenje potrebni.

Banka za financiranje razvoja tranzicijskih zemalja nakon učlanjenja u EU u Hrvatskoj je još aktivnija, jer bez obzira na članstvo proces tranzicije nije dovršen (ako je utjeha, aktivni su čak i u Poljskoj); iako utjecaj na vlast nije velik, banka ne propušta u javnosti pritisnuti vlast da aktivnije radi na reformama.

Pravi ‘gazda’ državnog proračuna, EK nas je smjestila u procedure prekomjernog deficita i makroekonomskih neravnoteža; dosad je popuštala u rokovima i ciljevima, za popravak imamo vremena do jeseni kada će se, bude li potrebe, aktivirati pritisak na reformama, bez imalo manevarskog prostora.

Instrumenti suradnje predviđaju manje financiranja zato što se Hrvatskoj umnogostručila mogućnost uporabe darovnica iz fondova EU. No kako bi se izbjegli primjeri nekih članica koje su prvih godina članstva propustile prilikom iskoristiti fondove, banka prilagođava i zajmove i tehničku pomoć. Više od pola zajmova namijenjeno je ili pripremi projekata za financiranje iz fondova, ili izgradnji kapaciteta za taj posao ili pridonosi daljnjem prenošenju pravne stečevine, procesa koji nije završio ulaskom zemlje u EU. Reforme, područje u kojem je banka oduvijek aktivna, i dalje su ključne, a potporu reformama pružamo zajmovima razvojne politike, tehničkom pomoći i savjetodavnim uslugama. Jedan je od primjera suradnja banke i Ministarstva financija u provođenju dubinske analize rashoda državnog proračuna kojom se pruža tehnička pomoć Vladi u provedbi preporuka Vijeća za gospodarsku i financijsku pitanja EU, jer je Hrvatska odlučila poduzeti fiskalne prilagodbe kako bi smanjila proračunski manjak i postigla održivost javnih financija.

Sve u svemu, pomoći ima sa svih strana, samo treba pružiti ruku. I Martina Dalić, koja se u svojoj karijeri pomoćnice/zamjenice/ministrice financija susretala s predstavnicima svih međunarodnih institucija, poručuje kako uopće nije problem u ponudi znanja.

Prema mojem iskustvu, kvaliteta suradnje s međunarodnim financijskim institucijama može se grubo podijeliti u dvije faze. Prva je faza iz druge polovine devedesetih kada je potpredsjednik Vlade bio Borislav Škegro i kada smo ih iskorištili kao pomoć pri dizajniranju mirovinske reforme, uvođenju PDV-a, planovima za reformu zdravstva koja, iako izrađena, nije provedena jer nije bilo političke volje ni kod HDZ-ove ni kod SDP-ove vlade. Drugu je fazu činilo razdoblje proteklih desetak godina u kojima je utjecaj ekonomista na političko odlučivanje sveden na minimum. Hrvatska od Borislava Škegre nije imala školovanog makroekonomista na mjestu potpredsjednika Vlade, a predsjednici Vlada bili su političari općeg tipa kojima su ekonomska pitanja bila presložena, preteška i ne baš posebno prioritetna. Često se u tom razdoblju na savjete međunarodnih institucija reagiralo odgovorom kako to što predlažu nije moguće: reforma javne uprave, restrukturiranje HŽ-a, kontrola kapitalnih izdataka, restrukturiranje i privatizacija brodogradilišta. Za te se promjene retorički zalagalo, one su se prepisivale iz jednog u drugi dokument, no stvarna, dubinska provedba išla je teško – procjenjuje Dalić.

Jelušić Kašić dodaje da Vlada u EBRD-u ima partnera poželi li napokon razviti tržišnu ekonomiju, uz pružanje potpore rastu konkurentnosti tvrtki u privatnom i/ili javnom sektoru. Naime, EBRD je u Hrvatskoj sve aktivniji, što u banci objašnjavaju činjenicom da u većini zemalja u kojima posluje, a koje su pristupile EU – Hrvatska nije iznimka – tranzicija još nije završena.

Bez obzira na to jesu li neke institucije završile svoj ‘mandat’ ili ga tek počinju, Vlada još ima velik izbor alibija na koje se uvijek može pozvati u strahu od odmazde birača. Pa ipak to ne čini. Zašto? Dalić poručuje da bez političke volje i kritične mase ljudi u izvršnoj vlasti ne mogu učiniti mnogo. Komisija je u pomalo drukčijem položaju jer postoji strukturirani proces koordinacije ekonomskih politika, čak i neke sankcije. No neispunjava već zadanih ciljeva iz procedure prekomjernog deficita ili preporuka iz Europskog semestra pokazuje da je rješenje u vlasti, u razumijevanju nužnosti reformi. Da razumijevanje izostaje, potvrđuje i činjenica da nitko više ne spominje MMF kao potporu provedbi reformi. Takva bi pomoć idućoj vladi, smatra Dalić, itekako dobro došla.

Sve zemlje koje su takvu pomoć iskoristile danas rastu brže od nas – kategorična je.

S obzirom na to da je MMF u kategoriji ‘dobrovoljnog’ nema šanse da ga molimo za pomoć. Od svih institucija tutora (ni EIB ne daje zajmove samo na lijepe oči) moramo se pomiriti s činjenicom da nas eventualno još samo Komisija može stjerati u red. Dakle, da, najesen može biti vruće ako nas Komisija stisne, no problem je što ona inzistira na brojkama, ne na sadržaju. A zatrpavanje deficitu rastom prihoda (dakle poreznom i inom presijom) ili ispuhivanjem rashoda/reformama sadržajno nipošto nije isto. Sve dok smo zaduženi preko glave, u fokusu su brojke – Komisiji jer ima poslušnu ovcu u stadu, rejtinskim agencijama koje nam ocjenjuju rizičnost, državi koja se jeftinije zadužuje. Tko će nas, ako bude ikada, natjerati na rad na sadržaju? (Ne) zna se.