Jantolovi motivi za prodaju Valamaru

Jednostavnim konceptima iz biologije kao što je primjerice evoluirana potreba za statusom i ostale nusprodukte seksualne i prirodne selekcije. Ono što se potom događa na slobodnom tržištu, koje je vodeno potrebama nas potrošača, hipertrofija je evolucijskih preferencija, koje mogu rasti do neslučenih razmjera.

Jedan od problema je što ta dva pola različito poimaju pitanja moralnosti koja se grade na temeljima poput brige za druge, autoriteta, pravednosti, čistoće i svetosti te odanost grupi. Uzrok nalazimo u karakteristici osobnosti koju nazivamo otvorenost prema iskustvu. Ljudi koji su otvoreniji iskustvu imaju ‘lijeva’ stajališta i u moralnim su pitanjima orijentirani na brigu za druge, pravičnost nekog odnosa i slično. Njima autoritet ili svetost uopće nije moralno pitanje. S druge strane pola su ljudi koji moralnim smatraju pitanja poštovanja autoriteta koji donosi stabilnost, a prava grupe važnija su im od prava pojedinca. Kad se jave neki stvarni, gorući problemi, onda situacija postaje zapaljiva jer tu ne valja samo pomiriti stajališta već poimanje moralna.

Nedavno smo s Oxfordom radili na projektu takozvane fuzije identiteta na kojemu su sudjelovali i branitelji. Riječ je o konstruktu koji govori o stapanju osobnog identiteta i grupe odnosno nacije. Neki ljudi naprosto ne vide granicu između sebe i nacije; njihova je ideja zajedništva takva da su oni potpuno sljubljeni s grupom i nisu se u stanju od toga emocionalno odvojiti. I zato je važno da političari razumiju tu dinamiku i motivaciju kako bi mogli pomiriti ta dva pola. Kad nema razumijevanja, dolazi do trenja, jer jedna grupa uopće ne razumije onu drugu, svaka je iz svoga gledišta moralna i – u pravu.

Volimo misliti da su nas digitalni mediji promijenili, ali nisu. Ljudi ostaju ljudi. Svako logiranje na Facebook za nas je kao jedne slatkiša. Zato je naš mozak evoluirao, to su naši trigeri. Tračevi, hvaljenja, skrivanja, laganja, izjava ljubavi i prijateljstva… Sve su to motivi koji postoje milijunima godina i stvari koje nas intuitivno zanimaju, samo što su nam sada servirane. Samo valja biti pametan i iskoristiti sve te silne informacije, odvojiti bitno od nebitnoga.

U svijetu se znanost sve više popularizira, a kod nas to ide mnogo sporije. Al ide. Recimo, prije četiri godine pokrenuli smo program ‘Skeptika u pubu’. Od onda sam se malo udaljio, ali su oni prerasli praktički u instituciju, šire se po cijeloj Hrvatskoj. Onda vidim mlade ljude iz različitih područja koji su prisutniji u medijima poput ekonomistice Vedrane Pribičević ili autora emisije ‘Treći element’ (HRT3) Saše Cecija i to me silno veseli. No to ipak nije dovoljno.

Komunikacija s medijima teška je i komplicirana. Mnogo toga krivo se prenosi i igra na kartu senzacije. S druge strane, određen broj znanstvenika zna koliko ne zna pa se ne usuđuje davati izjave, a laici koji se usude i koji kroje sliku svijeta nemaju pojma koliko ne znaju. To se popularno naziva Dunning–Kruger efekt i izrazito je štetan i što je najgore cirkularan. Ponajprije jer ljudi misle da je sve što vide u medijima točno. A nije. I meni je to žao. Uvjerem sam da je odgovornost znanstvenika da budu prisutni, da prenose svoje znanje i to ne samo na studente…

Znanost je moja ljubav, a baloni su moja strast. Letenje balonom moj je obitelj u krvi, mogli bismo reći. Moji roditelji već 30 godina vode Balon klub Zagreb, koji usprkos tome što se bavi tako malim sportom ima zavidan broj registriranih balona, a i postiže vrhunske rezultate na natjecanjima i vrh je hrvatskog zrakoplovstva. Primjerice, jedini smo Hrvati koji sudjeluju na Svjetskim zračnim igrama (Olimpijadi zračnih sportova) ove godine u Dubaju. Sad smo napokon pokrenuli i školu za pilote i imam svoga prvog učenika. Na to sam jako ponosan i da se ne bavim znanošću, sigurno bih se posvetio balonima, koji su sad moj ispušni ventil, moj gušć. U filmu ‘Veliki Lebowski’ svaki put kad nešto zapne, Walter kaže: ‘Fuck it, let’s go bowling’. Tako i ja, samo ‘Fuck it, let’s go ballooning’. (smijeh)

E da! Kad padne noć, budi se Kapetan Brko. (smijeh) Brk sam pustio tijekom Movembera (pokret puštanja brka u studenome zbog osjećanja o rizicima raka prostate op.a.) i shvatio da je to to. Sretan sam s brkom. Možda i to ima veze s genima jer su mi otac i djed puštali brkove. S vremenom sam se povezao s ljudima koji stojte iza Jack Daniel’s Barber Shopa i upoznao vrhunske brijače iz Zagreba. Budući da dijelimo strast prema starim zanatima, odlučili smo se lansirati brend Kapetan Brko. Uskoro ćemo na tržištu izaći s proizvodima za brkove i brade i cijelo mi je to putovanje bilo fantastično i poučno. Jako je zabavno sudjelovati u tom danas ‘old-school communityju’ i cijeniti zanat – brice, kovača, krojača ili mesara.

Znate što, ne znam se smiriti. Nekad si kažem, Igore, sad je stvarno dosta, više nije smiješno, ali opet me nešto vuče. Ponosan sam i na balone, na brk, na to što smo pokrenuli kolegij evolucijske psihologije na faksu, istraživanja, radove…

Radio sam na tome da se promijenim, ali sad radim na tome da se prihvatim, odnosno da ne osjećam konstantnu krivnju jer radim ovo, a ne ono drugo. No s druge strane mislim, imamo jedan život, kvragu. Zašto ne pustiti da te ponese? Pustiti i biti zahvalan. A ja to jesam. Zahvalan sam jer radim ono što volim. To si govorim svaki dan. ☺️