Znanstvenik sam po danu, po noći Kapetan Brko

Kako ste uopće našli u evolucijskoj psihologiji? – Iako sam tijekom studija čuo za evolucijsku psihologiju, ljubav se dogodila nešto kasnije. Moja prva ljubav bila je psihologija ličnosti, područje kojim se bavi moj mentor, prijatelj, a rekao bih i uzor u psihologiji, profesor Boris Mlačić. Ona je svojevrsna kraljica psihologije jer se prva počela baviti trajnim obrascima ponašanja ili onime što bismo mogli nazvati ljudskom prirodom. No evolucijska psihologija ide korak dalje, daje jednu širu sliku: ujedinjuje psihologiju ličnosti, socijalnu psihologiju i biologiju postavljajući psihologiju napokon na zdrave znanstvene temelje, a čovjeka promatra kao još jedan dio kontinuuma evolucije živih bića. Ona ne odgovara samo na pitanje kako, već i zašto ljudi rade to što rade. Baš sam tu pronašao pravi okvir za izučavanje meni najzanimljivijih pitanja – religije, vjere u nadnaravno i sličnih.

Što vam je u tome najzanimljivije? – Pitanje religije nevjerojatno je široko i njime su se bavili gotovo svi i to od Darwina do Freuda, ali posljednjih dvadesetak godina to se područje još više dinamiziralo. Beskrajno su zanimljive spoznaje poput toga da religioznost nije samo osjećaj za duhovno i nadnaravno već da iza nje stoji čitav splet kognitivnih mehanizama koji nam omogućavaju da ‘nosimo’ vjerovanja. S druge strane, ni to vjerovanje samo po sebi nije dovoljno već religiju tvore i rituali koji se uz nju vežu kao i osjećaji pripadnosti zajednici koja vjeruje. Taj spoj kognitivne znanosti, antropologije i psihologije danas nam pruža provjerljiva, eksperimentima potkrijepljena objašnjenja za pitanja poput toga zašto smo ‘homo religiosis’.

Izazvao li vam onda vjeruju u čudne stvari? – Jedan sam semestar poslijediplomskog studija proveo na Oxfordu na institutu kognitivne i evolucijske antropologije koji je usmjeren upravo na takva istraživanja. Primjerice, koncept koji nam djelomično objašnjava zbog čega vjerujemo u to što vjerujemo koncept je minimalne protuintuitivnosti, koji kaže da čovjek najbolje pamti i najviše ga privlače stvari koje minimalno odudaraju od stvari koje su mu već poznate.

Na primjer? – Zamislite ideju duha. To je ontološka kategorija čovjeka; on vidi, čuje, govori, ima emocije, ali je… Prije svakoga racionalnog objašnjenja stoji onaj osjećaj iz želuca. Prvo se stvari dogode, a onda ih sebi objašnjavamo i nevidljiv. Isto tako i bogovi u pučkom shvaćanju nepogrešivo nalikuju ljudima izgledom i motivacijom, a superjunaci sa supermoćima, likovi iz bajki (vuk koji govori iz ‘Crvenkapice’) ili crtića (‘Cipelići’, cipele koje govore) ponovo prate uzorak minimalne protu-intuitivnosti. Dakle, naš je mozak dizajniran da pamti stvari koje možemo povezati s postojećim znanjem, a percepcija (koja je selektivna) najbolje primjećuje stvari koje su malo drugačije, jer su na taj način naši preci najbolje učili o za život važnim promjenama u svijetu koji ih okružuje.

Kad već tako objašnjavate stvari, može li evolucijski psiholog biti religiozan? — Znanstvenik koji je jedan od pokretača polja kognitivne znanosti religije i kreator koncepta protu-intuitivnosti religiozan je. Danas predaje u jednom američkom sjemeništu i to objašnjava otprilike na sljedeći način: ‘Ako ja znam kako ljubav funkcioniira, zašto se javljaju osjećaji između dvoje ljudi, što znači to lučenje dopamina, serotonina, endrofini ili koja je evolucijska uloga ljubavi, znači li to da ljubav prema mojoj supruzi nije stvarna? Ne. Ako razumijem zahvaljujući kojim mehanizmima vjerujem u Boga, znači li to da Bog ne postoji? Ne.’

Slažete li se? — Ljudski um ima fantastičan mehanizam da sebi prilagodi svoja vjerovanja. To je prva stvar koju naučite u psihologiji. Naš mozak funkcionira na potpuno drugačiji način nego što volimo vjerovati. Ta ideja da nismo racionalna već ponajprije intuitivna bića provlači se još od Humea, a danas je prevladavaju u psihologiji. Dakle, za većinu našeg ponašanja prije svakoga racionalnog objašnjenja stoji onaj osjećaj iz želuca, što bi Englezi rekli, ‘gut feeling’. Prvo se stvari dogode, a onda ih sebi objašnjavamo.

Kako biste objasnili moderno društvo, u evolucijskom smislu? — U slobodnoj ekonomiji tržište sve definira i igra na kartu naših nagona, zadovoljavanja naših iskonskih potreba. Pogledajte samo to nevjerovatno gomilanje bogatstva, skupe automobile, odjeću, stvari koje konzumiramo od šećera preko alkohola, pornindustriju… To su sve stvari koje prelaze racionalno, a ipak ih možemo prilično dobro objasniti i predvidjeti.