Feministički prigovori mainstream pornou industriji

S obzirom na to da nije lako spojiti slobodu korištenja tijelom s prigovorom na takvo korištenje tijelom, stvar se prebacila na muškarce.

Nastavak s prethodne stranice radile. Koliko je bitna borba u pitanju možda najbolje govori ukinjanje famozne stranice ‘3’ britanskog tabloida The Sun, rezervirane tradicionalno za golu ženu (u međuvremenu je vraćena) nakon kampanje. Takve stvari sigurno neizrecivo unapređuju žensko pitanje.

Drug i krak širi se prema pornografiji, odavno trnu u oku mnogih žena. Motiv je tu donekle razumljiv i opravdan, ali manifestacija nezadovoljstva potpuno je pogrešna. Sasvim je jasno da ta industrija kreira pogrešnu percepciju seksualnosti, što rezultira nerealnim očekivanjima ljudi u stvarnom životu, no isto tako valja priznati obostranost tih zabluda. I žene i muškarci razvijaju donekle neutemeljena očekivanja jedni od drugih u pogledu svoga osobnog seksualnog života kao rezultat tih filmova. Već dugo se pornografsku industriju proziva za navodno iskorištavanje žena i smanjene filmova s ‘previše muškim’ pogledom na seksualnost. Dosta logično kada muškarac režira fantaziju (što su pornofilmovi kao i svi ostali filmovi), ali ženama nitko ne brani da snimaju pornice onako kako ih one žele snimati. Poznato je i da je pornografska industrija među rijetkim koje žene plaćaju u prosjeku više od muškaraca, kao i da se redateljima svakodnevno nude djevojke s strastvenom željom za karijerom u pornou industriji. No to je zato što su blesave i druge žene im trebaju objasniti pogrešnost njihovog puta. Primjeri Sash Grey i Jenne Jameson, dvije legendarnih pornoglumica, pobijaju tu tezu, riječ je o vrlo inteligentnim ženama (tko bi rekao?) koje su zaradile bogatstvo na pornografijskoj industriji ujedno uživajući u svom poslu.

To dovodi do dublje motivacije iza ‘feminističkih’ prigovora mainstream pornou industriji – potpuno zastarjele i bizarne percepcije seksa i uloge žene u njemu. U korijenu takvih prozivanja pornou industrije je, jednostavnim izvođenjem od ‘feministkinja’ nametnute logike do njezinoga konačnog zaključka, jedno viktorijansko poimanje uloge žene u seksu. Ona, ispada, jednostavno ne može uživati u tom činu, načelno je samim sudjelovanjem u toj degutantnoj roboti eksploatirana i to radi samo kao dio nekakve prljave trgovine ili zato jer nema izbora.

Ne možeš drugačije smiriti te napaljene, napasne muškarce, nego da legneš i otrpiš razne gadarije.

Još jedna popularna stvar, pogotovo u recentnim godinama, pažljivo je i detaljno analiziranje prikaza žena u zabavnoj industriji. Tako se precizno broje ženski likovi u serijama i filmovima, onda se do u detalje raščlanjuje kako su prikazani, čak do razmatranja položaja žene na reklamnim posterima, e da bi se onda jasno definiralo scenarijima i redateljima kako ti likovi trebaju biti oblikovani. Svaki negativan kontekst ženskih likova u serijama i filmovima uglavnom je nedopustiv, žene moraju biti oliko dobro, snage i razumijevanja, a dobro bi bilo da nisu pretjerano zgodne ili izazovno odjevene. Muškarci zato mogu biti goli, krezubi, jadni, slabi i krajnje odbijeni likovi kakve bi rado vidjeli mrtve do kraja filma. Među novijim primjerima takvog definiranja scenarijskih okvira bila je serija ‘Pravi detektiv’, kojem su nadobudne ‘feministice’ zamjerile prikaz glavnoga ženskog lika kao previše stereotipan, slab i iskvaren, dočim ih ni najmanje nije smetao jednak takav prikaz muškaraca u seriji, kao ni činjenica da su svi likovi u seriji sasvim namjerno loši u većoj ili manjoj mjeri. Vječna tema je poznati scenarist Joss Whedon, deklarirani feminist koji posvećuje veliku pozornost ženskim likovima, ali i on je postao predmet rasprava o tome koliko je zapravo feminist. Razlog za njegov pad iz milosti? U posljednjem filmskom hitu koji je napisao, ‘Osvetnici: doba Ultron’, superjunakinja Black Widow nije dovoljno važna u narativu filma, a ima i nekih diskutabilnih dijaloga, misle stručnjakinje za ženska pitanja i scenarije. Joss Whedon može vratiti svoju člansku iskaznicu, nije više feminist.

Pa je tu vječna rasprava o tome što je debelo, mršavo, lijepo, ružno, kakve bi se to žene smjelo i na koji način slikati, treba li prozivati pretile žene ili ih tapšati i nuditi im još jedan kolač itd. To je, pak, cijela rasprava za sebe, čiji je feministički kut tek jedan od elemenata. Dobar je primjer nedavna objava savršeno utegnutog tijela manekenke Sarah Stage na njezinom Instagramu odmah nakon porođaja izazvala je mnogo bijesnih komentara žena koje nemaju takvo tijelo. Tema koje svako malo iskaču ima još, ovo je tek selekcija najpopularnijih okupacija mahom salonskih ‘feministkinja’ čiji se aktivizam uglavnom iscrpljuje na pisanju bijesnih tekstova i komentarima po društvenim mrežama. Taj oblik feminizma nema gotovo nikakve veze s promoviranjem jednakosti žena u društvu, iako je svakako riječ o jednoj verziji unutar sve heterogenijega kampa u kojem se sukobljavaju uglavnom žene s drugim ženama. Ipak, takva varijanta feminizma iznimno je zastupljena i medijski eksponirana s često vrlo konkretnim utjecajem na stvari. Riječ je o ‘otimanju’ i eksploatiranju prijekopotrebnog društvenog cilja u svrhu opravdanja vlastitih kompleksa i percipiranih nedostataka. Ponašanje nekih samopozvanih feministica sve više počinje podsjećati na neku vrstu obrnute vjerske ili moralne policije, baš poput Saudijanske Arabije, koja si uzima za pravo normirati na etičkoj, moralnoj, estetskoj, seksualnoj, profesionalnoj i svakoj drugoj razini ponašanja drugih žena, ali i muškaraca u skladu sa sasvim privatnim motivima i kriterijima. Obrnuta diskriminacija, redovito implicirana u takvim slučajevima, toliko je očita da je ne vrijedi ni spominjati. Odbijajući stereotipe o ženama, određena skupina istovremeno ih s nevjerojatnom lakoćom upotrebljava za muškarce. Oglas jednoga autobusnog prijevoznika u Velikoj Britaniji izazvao je bijes ‘zajednice’, odnosno vojske anonimnih korisnika društvenih mreža nakon što su autobuse oblijepili reklamama na kojima polugole žene i muškarci drže natpis ‘Ride me all day for 3 pounds’ (ride – voziti ili jahati, igra riječi sa seksualnom konotacijom). Muškarce nitko nije primijetio, niti se brinuo zbog seksualizacije njihovog tijela, ostalo je samo zabilježeno žensko tijelo koje poziva da ga se ‘vozi’ cijeli dan za samo tri funte. Usljedila je, naravno, isprika kompanije i povlačenje reklamne kampanje. Nedostatak humora, dobrog ili lošeg, inače je kronična boljka svih internetskih boraca za razna prava, pa tako i prava žena. Konačni rezultat spomenutog ‘feminizma’ samo je još jedna usko definirana dogma s monopolom na mizoginiju u rukama jedne društvene skupine koja odlučuje o pravovjernosti, proziva, etiketira i izopćuje prema principu tko nije sa mnom, protiv mene je. Zvuči jako poznato.