HNB-ovi svećenici jake kune moraju postati inovativniji

Središnji bankari diljem svijeta traže nove načine kako uz čuvanje određene razine stabilnosti mogu pomoći i rastu i zapošljavanju. Red je i na HNB-ovu vodstvu. Ako se ne pokrene, i ono će snositi odgovornost.

Katkad se čovjek zapita ima li možda u HNB-ovu zdanju i nekakva soba u kojoj se čuva jaka kuna. I u koju mogu gledati samo vrhovni svećenici – guverneri i viceguverneri. Ono, jedanput na godinu. Uz prinošenje odgovarajuće žrtve. Isprika na pretjerivanju i paraleli s religijama, ali opis se nametnuo nakon prošlog tjedna, u kojemu su u kratkom razdoblju zabilježena tri napada na dugogodišnju politiku hrvatske središnje banke. Najprije je HDZ-ov zastupnik Goran Marić predstavio svoju knjigu ‘Slom lažnog proroštva’, u kojoj se velik dio odnosi na obračun s HNB-ovim vodstvima. Onda je predsjednik Hrvatskih izvoznika Darinko Bago, najavljajući godišnju konvenciju udruge, predložio da HNB promjeni tečajnu politiku tako da kuna svake godine lagano, za dva posto, oslabi i tako pomogne izvoznicima dizati izvoz i BDP. A onda se i ministar financija Boris Lalovac na skupu u Splitu zakvačio s guvernerom Vujčićem zbog HNB-ove uloge u današnjim prilikama. Može se činiti da tu nema ničega novog. Središnja banka često je na udaru kritika, ali napadi se uvijek odbiju od čvrstih zidova utvrde/hrama na Trgu burze. No nije tako. Vremena su sve teža, nervoza u društvu sve veća. Traže se spasioci. Ako ih se ne nađe, dobri su i krivci. U jednom trenutku netko od barbaru uči će u svetište jake kune i monetarne stabilnosti i napraviti lom. Vjerojatno to neće biti rješenje. Ali bit će kazna za središnje bankare koji odbijaju mijenjati se.

Da ne bude zabune: ne moraju HNB-ovi prihvaćati nedomišljene zahtjeve raznih marića, lovinčevića, frankovaca, živozidaša… Mogu ih odbijati. Ali ako imaju odgovornost prema instituciji HNB-a, onda moraju biti aktivan. Smisliš nešto bolje od onoga što se trenutačno nudi. U HNB-u je možda i najveća koncentracija ekonomskih umova u zemlji. Ali ti se umovi moraju otvoriti. Odmaknuti se od svojih ‘religijskih’ uvjerenja. Ponuditi inovacije. Krajnje je opasno kad guverner Boris Vujčić izjavljuje: ‘Kao tehnokrati napravili smo ono za što smo plaćeni, održali smo likvidnost i kupili vrijeme za reforme. Ostatak je na drugima…’ Ako je posao obavljen, čemu onda dalje plaćati tolike tehnokrate u HNB-u? Vremena su se promijenila. Mnogi središnji bankari diljem svijeta traže nove načine kako uz čuvanje određene razine stabilnosti mogu pomoći i rastu i zapošljavanju. Red je i na HNB-ovu vodstvu. Ako se ne pokrene, snosit će krivnju za ono što će se možda dogoditi instituciji koju su naslijedili, a neki i gradili od osamostaljenja Hrvatske. I neće imati pravo krivnju svaljivati na nekoga drugog.

Što bi se trebalo očekivati od ekipa u HNB-u? Jedan se pristup svodi na prihvaćanje da hrvatske vlade nisu spremne ili sposobne brzo provoditi fajmne ‘strukturne reforme’. Pa HNB treba smisliti svoje mjere. Jest, pokušao je to u vrijeme vlade Jadranske Kosor samoinicijativno napraviti Željko Rohatinski. I dobio je gadne udarce. Nije uspio. Ali zar pravi lideri nisu spremni za ponovni rizik? Igrati samo obrambenu utakmicu, biti zadovoljan onime što je postavljeno prije 20 godina, ne pokazivati volju za konstruktivnom akcijom, zaista je teško spojivo s količinom intelektualnog potencijala koji svako jutro ulazi u zgradu Hrvatske narodne banke. Drugi pristup svodi se na princip ‘ako vi ovo, mi ćemo ono’. Dakle, zašto se HNB ne bi upustio u pisanje programa za ovu ili sljedeću vladu? Ako su ondje tako pametni, sigurno bi napravili dobar program. Pa neka ga vlada odbije. Ali bar su pokušali. I uz to ugraditi obećanje da će HNB mjerama podupirati svaku inovativnost Banske dvora. Samo, to traži odmak od HNB-ove ‘religije’, otvorene umove, preuzimanje većeg rizika i rastanak s komocijom.