Home / Informacije / Preddiplomski studiji

Preddiplomski studiji

U staroj Grčkoj vinu su dodavali smolu da se ne bi kvarilo. Bilo je gusto i gotovo nepitko, zato se miješalo s vodom. Pijenje čistog vina smatralo se barbarizmom.

Jedinstveni Cres i Lošinj bio je najveći otok na Jadranu. Nakon razdvajanja malog otoka Lošinj od velikog Cresa najveći jadranski otok, tako su barem izmjerili 1911., bio je susjedni Krk. Novim mjerenjem otrpje desetak godina ipak je ustanovljeno da je Cres pola četvornog kilometra veći od Krka. Lošinj i Cres poprilično se razlikuju. Prvi je zelen, obrastao šumom i okružen mnogim uvalicama s prekrasnim plažama u koje često zalaze i dupini. U Malom Lošinju je i Institut ‘Plavi svijet’ za istraživanje i zaštitu dupina te drugih morskih sisavaca i kornjača. Cres je pak visok i okrutan, no oba su otoka predivna. Lošinj je zbog lime poznat kao odlično mjesto za boravak ljudi koji imaju problema s dišnim putovima. Cresom na sjevernom dijelu dominira kamen, a na južnom su pašnjaci. Osim istoimenoga grada svakako treba posjetiti Lubenice, predivno selo na klisuri 378 metara iznad mora, ispod kojeg je predivna plaža. No prije spuštanja do nje treba dobro promisliti jer se poslije kupanja valja i vratiti u Lubenice. Zanimljivo je naselje i Beli. Ime je dobilo po kralju Beli IV. koji se ondje navodno skrivao od Tatara. Do prije nekoliko godina bilo je poznato i po centru Caput Insulae u kojem su zbrinjavali ozlijeđene bjeloglave supove. Danas je centar za zaštitu ptica grabljivica na obroncima Velebita pokraj mjesta Svetog Jakova i zove se Grifon, ali zdravi supovi ipak su ostali i na crikovim klisurama. Prekrasan je pogled na tu golemu pticu u letu – i ne treba vjerovati legendama da kradu ovce, a mogli bi i djecu. Riječ je, ipak, o strvinaru koji se, kao što mu i ime kaže, hrani mesom mrtvih životinja.

‘Teže su od deset kilograma, a ima ih…’ Tako su mi o štukama s Cresa prije dvadeset i koju godinu pričali ribiči koji su na Cresu prebrojavali ribe u slatkovodnome Vranskom jezeru, najvećem na našim otocima. Pod krinkom znanstvenog istraživanja plovili su čamcem i vadili te divovske zelene ribe s ustima nalik na pački kljun, ali punih oštirih zuba. Ribolov je na Vranskom jezeru danas zabranjen jer je riječ o akumulaciji gotovo savršeno čiste vode koju piju stanovnici otoka.

Prvi zapis o hvatanju jegulja datira iz 1439. Štuke, šarane, linjake i crvenperke vjerojatno su naselili Austrijanci, a u prošlom se stoljeću slatkovodna riba s Cresa prodavala i na riječkoj tržnici. Linjaci su ribe iz porodice šarana, ali mnogo ukusnije, zasigurno jedna od najboljih slatkovodnih riba. U Vranskom jezeru narastu do četiri kilograma, a u kontinentalnom dijelu Hrvatske već je i dvokilaš ulov vrijedan pamćenja. Crvenperke su pak zaslužne za to što su štuke tako velike, a i jegulje tu dosegnu tri kilograma. U jezeru je više od dvjesto milijuna prostornih metara vode, njegova je površina oko 5,5 četvornih kilometara i trinaest metara ispod razine mora, a duboko je oko 75 metara. Legenda kaže da u špiljama oko jezera žive vile i da je na njegovu mjestu nekad bilo polje sestara Gavanki. Bogatija se sestra osilila i počela otimati posjed siromašnijoj, a okrutna je bila i prema siromasima, zbog toga je kažnjena potresom i potopom koji su joj razrušili zamak. Ostaci zamka, prema toj priči, i danas se navodno mogu vidjeti na dnu jezera, a za oluja čuje se zvonjava iz dubina. Pa i zato ga, kad već ribolova više nema, vrijedi posjetiti.