Klasu žena na Zapadu to su više iznimke, nego pravilo. U takvim okolnostima počeo se razvijati sasvim drugačiji, osobniji oblik ‘feminizma’, kakav se često može vidjeti u britanskom Guardianu i medijima koji se vole smatrati liberalnima i progresivnima. Osim povremenog bavljenja spomenutim problemima, koji za mnoge ‘aktivistice’ i nisu više toliki problem, na tim se stranicama sasvim ozbiljno bavi nekim sasvim drugim ‘ženskim pitanjima’. Ono što im je svima zajedničko jest stanoviti paradoks, riječ je zapravo o obračunu žena s drugim ženama, a plemenitost njihove motivacije je, blago rečeno, upitna. Nekoliko je tako vrlo popularnih tema, iznimno dobro zastupljenih, kako u medijima, tako i na društvenim mrežama.
Možda najfrekventnija obračun je ‘feministica’ s pokazivanjem ženskog tijela i, posredno, s kriminaliziranjem muške želje za njegovim gledanjem. Bilo kakvo javno ‘pokazivanje kože’, a problem je što je redovito riječ o vrlo zategnutoj, mladoj i privlačnoj koži, postalo je pitanje života i smrti za te feministice. Neugodne i neizbježne kontradikcije takvog predbacivanja slobodnoga korištenja vlastitim tijelom od strane drugih žena jednostavno bodu oči. Primjerice, kada je u pitanju pobačaj, njihovo pravo na korištenje i raspolaganje vlastitim tijelom neupitno je, ali kada se smiješte polugole s jumbo-plakata i stranica novina, stvari se odjednom stubokom mijenjaju. Postoje granice u kojima se tim tijelom smije slobodno koristiti, očito smatraju neke ‘feministice’.
