-
Niste poznati kao tvrtka otvorena javnosti, znači li naš razgovor iskorak, najavu nove poslovne politike? – To što razgovaramo demantira tezu o našoj zatvorenosti. Nema nikakve zatvorenosti, nego medijima tvrtka, čini se, nije bila interesantna, kao ni njezin način poslovanja, barem ne tako da nas se nešto jasno upita. Zato je bila interesantna za komentare jer mnogi vole pričati o onome što ne znaju, no to je proizvelo toliko pogrešnih informacija da nam je sada doista u interesu imati priliku reći točne informacije.
-
Nedavno ste ušli u program gotovih ohlađenih jela za Podravku. O kakvom je partnerstvu riječ i što očekujete od tog programa? – Trenutačno proizvodimo pet gotovih jela u pakiranjima od četiri kilograma, a u fazi razvoja još ih je jedanaest. To su paketi za restorane i hotele. Nije riječ o potpuno novom segmentu jer smo prije tog ugovora radili za Cro-Chef, pa smo već imali jedinicu za pripremu hrane i pakirnicu. No budući da je sad riječ o ozbiljnijem, većem poslu, morali smo dodatno uložiti u prostor, strojeve za pakiranje i hlađenje pa imamo proizvodni kapacitet od tone gotovih proizvoda na dan.
-
Što je razlog rasta prihoda i pada dobiti u posljednje barem četiri godine? – Obveznici smo Zakona o javnoj nabavi, a 2013. zbog problema s natječajem jednostavno nismo potrošili dva milijuna pa se čini da je dobit rasla. U ostalim godinama investirali smo dobit i ulagali u podizanje standarda usluga, posebice u dijelu koji se odnosi na Ministarstvo obrane. Zapravo, dobit je najviše pala 2010., što je posljedica smanjenja cijena za MORH za više od 20 posto. Društvo ima partnerski odnos s MORH-om i s obzirom na to da je do 2009. preuzelo gotovo cijeli posao prehrane Oružanih snaga, zbog povećanja obujma poslovanja izrađene su nove kalkulacije i ugovorene nove cijene usluga, što je donijelo dodatne uštede MORH-u. Stalan rast prihoda pak posljedica je preuzimanja dodatnih djelatnosti Oružanih snaga i širenja na otvoreno tržište. Godine 2011. imali smo 122 milijuna kuna prihoda, 2012. godine 123 milijuna, godinu nakon toga 134 milijuna, a lani 151 milijun kuna. Prihodi nam zbog širenja na tržište rastu u svim segmentima, npr. oni od cateringa rasli su više od stotinu posto, stoga vjerujem da ćemo ovu godinu završiti s više od 165 milijuna.
-
Na osnovi čega? – Imamo prednost jer pokrivamo cijelu Hrvatsku, od vojnih do civilnih objekata. Operativniji smo od drugih, nije nam problem za neki posao poput velikog sajma ASDA u Splitu osigurati dovoljno djelatnika i opreme. Preuzeli smo čišćenje i održavanje svih graničnih prijelaza za Ministarstvo financija, dobili neke nove poslove vezane uz prehranu, primjerice za tvrtke koje rade na gradnji zračne luke u Zagrebu, te sklopili već spomenuti posao s Podravkom.
-
Kakva je struktura vaših prihoda od svih segmenata vaših usluga? – Na prvom su mjestu vojna prehrana, čišćenje, održavanje, poslovi pronaica, prihodi od smještajnih kapaciteta, maloprodajnih i veleprodajnih trgovina u sklopu trgovine Hrvatski vojnici te restorani koje držimo za javnost. Nastojimo 80-ak posto prihoda ostvariti s osnivačem, Vladom RH, ali na natječajima, kao obveznik javne nabave.
-
Većina poduzetnika koji posluju s državom žali se na neplaćanju. Kako vi stojite s tim i imate li neku prednost? Kasnite li vi s plaćanjem? – Nemamo nikakve prednosti, no ne možemo se požaliti da nam država ne plaća, uglavnom je sve u ugovornim okvirima. Mi se pak možemo pohvaliti time da nikomu od svojih dobavljača nismo ni dan kasnili u plaćanju u skladu s propisima i ugovorima te da uredno poslujemo.
-
Godine 2006. uredbom ministra Rončevića Pleter-uslugama dodijeljeno je pet hotela, dvanaest restorana, deset vojnih domova, čajne kuhinje i pedeset kantina. Na vašim stranicama pak ističe se jedan pulski hotel, restorani, kafići. Što je, dakle, s ostalim nekretninama? – To je bila uredba ministra Rončevića nakon osnutka Pleter-usluga u skladu s odlukom Vlade RH, odnosno povjerenstva koje je imalo ulogu današnjega DUUDI-ja, ali Pleteru su dodijeljeni prostori i sredstva za rad među ostalim pod uvjetom preuzimanja svih zaposlenika te djelatnosti. Stoga smo svim zaposlenicima ako odlaze od nas dužni platiti otpremninu u kojoj se zbraja i vrijeme provedeno u MORH-u. Iako mnogi misle drugačije, preuzeli smo velike financijske obveze.
-
Gdje god se spomenu Pleter-usluge, govori se i o tome da vas država servisira, a vi zaradujete? – Vjerujte, više država servisira vas nego Pleter.
-
Kako to mislite? – Lako ću vam pokazati koliko MORH štedi zahvaljujući nama. Mi smo s 1. siječnja 2014., prema sporazumu s MORH-om, preuzeli 19 pronaica uz koje smo preuzeli i 37 zaposlenih. A za posao preuzet od MORH-a trebaju nam tri pronaice i najviše 18 zaposlenih. Imali smo, dakle višak ljudi i prostora. Zatvorili smo 13 pronaica pa ih sada radi šest sa 27 zaposlenika, a ostale smo preraspodijelili premda su nam i dalje višak. Srećom, izborili smo se za neke nove poslove pa možemo održavati socijalni mir uz višak ljudi. Eto, tako je nama država izišla ususret. Ovih dana preuzimamo hotel Zagreb u Duilovu u Splitu. To nije Pleterov hotel, nego MORH-ov, a mi preuzimamo još tridesetak zaposlenika. Prema našim predviđanjima, u hladnom pogonu dovoljno nam je 17. Dakle, mi ovaj višak stalno zaposlenih uvijek moramo staviti sebi na leđa, što je velik financijski teret. Gdje je tu država koja nam pomaže? Druga stvar, da bi taj hotel mogao raditi na tržištu, u njega moramo ulagati. Nismo ga ni preuzeli, a već smo investirali milijun kuna i još ćemo dva milijuna. A mi ga samo upotrebljavamo, nije u našem vlasništvu, i ako se za šest mjeseci pojavi kupac, država će ga prodati, tako da smo mi, zapravo, njezin servis.
-
Možete li to brojčano izreći? – MORH je prije na prijevoz i podjelu hrane trošio devet milijuna kuna; otkako mi to radimo, stoji ga tri milijuna. Za pranje rublja trošio je 12,5 milijuna, a sada ga stoji oko tri milijuna. Osim toga, na sve to više nema režijske troškove, pa mu je i to ušteda od 10 milijuna, što je ukupno iznad 22 milijuna ušteda za MORH samo na navedenim stavkama.
-
Znači, ipak vi plaćate režijske i komunalne troškove, a ne MORH? – Upravo tako, premda je prema Vladinoj odluci iz 2007. za objekte koji su dani Pleteru na uporabu ostavljena mogućnost dogovora o troškovima, što do danas nije napravljeno. I to smo pristali preuzeti na sebe iako je to više jer su naši realni režijski i komunalni troškovi od sedam do osam milijuna kuna.
Morh putem pletera samo na prehrani štedi više od sto milijuna kuna na godinu
Kakve planove imate sa zasad jedinim hotelom na tržištu, pulskim Velim Jožom? – Nemamo planove, na uporabi je i sav je prihod naš, kao i svi rashodi, nema veze s MORH-om. A što s njime napraviti? Omogućiti što veću iskorištenost soba jer je uzaludno govoriti o nekom podizanju standarda. Zgrada je iz austrougarskog doba, zaštićeni je objekt, pa čak i izmjena unutarnjih vrata zahtjeva odobrenje nadležnih službi. Pri tome kapacitet nije toliki da bi ulaganje bilo isplativo. Mi u Pleteru ne znamo koliko ćemo upravljati njime, no učinili smo što smo mogli da bude u plusu, što se prvi put dogodilo 2013. i od tada prihod raste premda smo i ondje imali znatan višak ljudi.
Pretpostavljam da će onda slično biti sa splitskom investicijom? – Vjerujem da ćemo za godinu-dvije doći do toga da hotel financira sâm sebe, a prednost mu je fantastična lokacija. No da razjasnim: nije to bila naša tržišna odluka, nego odluka vlasnika.
Prati vas glas da loše hranite vojnik, što kažete na to? – To je došlo do te mjere da me prijatelji iz MORH-a pitaju je li moguće da naplaćujem 35 kuna po obroku. Ponajprije, doista me zanima kako se većina njih hrani kod kuće, zatim, riječ je o subvencioniranim obrocima koje ne plaća vojnik, a stoje 22 kune. Zanimljivo, u restoranima otvorenog tipa u kojima ljudi plaćaju punu cijenu zadovoljni su prehranom. Osim toga, mi hranimo i jedan privatni dječji vrtić sa 150 djece dnevnim cateringom iz jednoga od svojih restorana. Vlasnici tog vrtića oduševljeni su kvalitetom, a kolege iz MORH-a najviše prigovora imaju upravo na hranu iz tog restorana. Isto kuhari, ista hrana… pa vi meni recite što da ja na to kažem.
To pitam tragom izvješća Državne revizije o MORH-u u kojem se govori o nekvaliteti i netransparentnosti vaših usluga. – Dok revizija radi kako radi, najradije ne bih ni zalazio u to. Naime, riječ je o subjektivnim procjenama, bez argumentacije. Volio bih vidjeti na osnovi kojih argumenta nata pišu da su obroci mali i da nisu kvalitetni, ali s obzirom na to da Revizija odlazi u MORH, a ne u Pleter, nisam u poziciji to pitati. Kako oni dođu do takvog zaključka i nama to pripišu u odgovornost, a MORH-ova inspekcija daje pozitivno izvješće o tome da se držimo svih njihovih standarda i zahtjeva? Pa jesu li zavirili u MORH-ove normative po kojima smo dužni raditi i svaki im mjesec moramo predložiti jelovnike i dobiti odobrenje? Štoviše, u izvješću MORH-ove revizije oni napišu da je Pleter ostvario dobit od 35 milijuna kuna i ostanu živi. Pa što da na to kažem? Govore o nerealnim cijenama, a MORH putem Pletera samo na prehrani štedi iznad 100 milijuna kuna na godinu. Kad smo, naime, preuzeli poslove prehrane, te je godine samo na stavci nabave namirnica za prehranu MORH imao planirano više novca nego što ga danas stoji kompletna usluga prehrane. Štoviše, sve to stoji ga 20 posto manje.
Pa je li bilo nekih inicijativa da se napokon raščiste ti odnosi s MORH-om, Vladom, odluci što je vaše, a što ne? – Predložili smo MORH-u od 10 do 15 milijuna kuna ulaganja za uređenje triju restorana, s time da nas se odšteti ako izademo van prije nego što amortiziramo sredstva. Onda su neki financijski stručnjaci objasnili da je to povećanje javnog duga, dakle stvaranje obveze. Ne bih ulazio u to, ali stavio sam svoje mišljenje na papir i mislim da prostora za uštede još ima, ali i da bi se moglo razmišljati o nekim vrstama partnerstva vezano uz gradnju infrastrukture i smještajnih vojnih objekata. To sam i ponudio MORH-u, moje je stajalište se vojnik ne bi smio baviti opslužništvom, provjerom loživa ulja, grijanjem, popravcima, a danas je stanje takvo. To je preuranjeno jer se u Hrvatskoj ne shvaća što je, zapravo, dužnost vojske. Prije nekoliko godina govorilo se o uključivanju zaštitara u čuvanje objekata pa je nastala bura – neshvaćanja. Nije vojnik tu da čuva skladište i stražu, on to radi na vojnoj misiji. Vojnik svaku zemlju previše stoji za takve poslove. Pa na ulazu u Pentagon ne stoji ni narednik ni vojnik, nego zaštitar.
Što bi se ipak trebalo dogoditi da imate normalnu poslovnu situaciju? Je li u pitanju politika? – Došao sam k službeniku zaduženome za državne tvrtke. ‘Što trebate?’ pita on. ‘Mi ne trebamo ništa, mi nudimo mogućnost da uz pomoć nas riješite neka svoja opterećenja.’ On nije ni znao za nas jer pozitivno posluje. S nama nema problema, pa se o nama i ne razmišlja. Zato doista ne znam… Ljudi koji rade u državnim institucijama trebali bi najprije raditi za državu pa onda za sebe. Najvažnije je da smo u poslovnim krugovima na dobrom glasu kao korektni, pravodobni. Tako i dobivamo poslove.
Kakva je vizija za dalje? – Cilj je jasan, povećanje prihoda i broja zaposlenih. Upravo zato znatno ulažemo u prekvalifikaciju i edukaciju da bismo podignuli kvalitetu usluga. Uspjeh je kad tvrtka koju država ne subvencionira zaposli 150 ljudi, kao mi posljednjih godinu dana, ali to nikoga ne zanima, dosad nije… Investicije su samo kratkog daha, da možemo poslovati, i to malo kvalitetnije s obzirom na to da potražnja na tržištu to zahtjeva. Primjerice, sada smo kupili jedan luksuzni šator od tisuću kvadrata da bismo mogli biti konkurentniji u cateringu. Dobra strategija bilo je ulaganje u marketing, stoga posljednjih nekoliko godina malo više ulažemo u marketing da bi se pročulo za nas iako je i to znatno manje u odnosu na tvrtke naše veličine. Osim toga, brendirali smo restorane Bistro Plus koji su u nekim ministarstvima, npr. u Ministarstvu financija – Poreznoj upravi, Ministarstvu uprave, Ministarstvu vanjskih poslova, te otvorili restorane na pet mjesta diljem Hrvatske za otvoreno tržište. Posebnu pozornost pridajemo trgovini Hrvatski vojnik i novoj liniji odjeće Outline koja dolazi u tri vojne boje i namijenjena je ljubiteljima vojnog stila odijevanja. Razvijamo tu trgovinu koja sve bolje posluje jer i civilni znaju da nudimo vrhunsku odjeću i obuću.
