Za poslodavce više sigurnosti u odnosu s Poreznom upravom

Od 17. ožujka uvedena je obveza poreznom tijelu da na pisani zahtjev poreznog obveznika donese obvezujuće mišljenje o poreznom tretmanu budućih i namjeravanih transakcija. To će mišljenje obvezivati i Poreznu upravu u daljnjem postupku.

O uzoru na države s uređenim poreznim sustavima i visokim stupnjem suradnje između poreznih tijela i obveznika koji plaćaju porez, posljednjim izmjenama Općega poreznog zakona u hrvatski je porezni sustav uveden novi, do sada nepoznat institut ‘obvezujućeg mišljenja’. Ono bi trebalo unaprijediti odnose između poreznih administracija i poreznih obveznika u Hrvatskoj. Odnos između poreznog tijela i poreznog obveznika ima dva obilježja: porezno-pravno i porezno-dužničko. U porezno-pravnom odnosu svaka strana ostvaruje svoja prava i obveze, a u porezno-dužničkom odnosu porezno tijelo naplaćuje porez, eventualne zatezne kamate na porezni dug i možebitne kazne za učinjene porezne prekršaje, a porezni obveznik ostvaruje pravo na povrat preplaćenog poreza i kamata. Budući da se porezi plaćaju prisilno, obje strane u taj odnos ulaze po sili zakona i njihova su međusobna prava i obveze uređena mnogim propisima.

Studionici poreznog postupka po prirodi su stvari suprotstavljene strane. Ključni je cilj njihova odnosa ostvarivanje naplate poreza i drugih javnih davanja, poštujući zakon kojim je propisana obveza plaćanja tog poreza, odnosno javnog davanja. Već i dosadašnji propisi obvezuju obje strane da u ostvarenju tog cilja postupaju u dobroj vjeri. Što se za koju stranu smatra postupanjem u dobroj vjeri, propisano je posebnim pravilnikom (NN br. 59/09.). On izričito određuje pravo poreznog obveznika da bude unaprijed obaviješten o svojim pravima i obvezama u postupcima koji se vode pred poreznim tijelom, pravo poreznog obveznika da u svrhu postavlja usmena i pisana pitanja. Porezno tijelo čak je dužno poučiti poreznog obveznika o njegovim pravima, uputiti ga da angažira pomagača ili poreznog savjetnika ako ocijeni da bi mu nepoznavanje propisa ili nestručnost mogli našteti. Dakako, porezno tijelo ima obvezu u dobroj vjeri pomagati poreznom obvezniku, ali pazeći da to ne bude na štetu javnog interesa. Od poreznog obveznika zahtijeva se i očekuje korektno postupanje, što podrazumijeva njegovu obvezu obračunavanja i plaćanja poreza u propisanim rokovima i na zakonit način te davanje istinitih i potpunih podataka o svim činjenicama koje utječu na ispunjavanje porezne obveze.

Najnovije izmjene Općeg poreznog zakona idu korak dalje u razradi postupanja u dobroj vjeri. U duhu sve većeg otvaranja Porezne uprave prema poreznim obveznicima, od 17. ožujka 2015. uvedena je obveza poreznog tijela da na pisani zahtjev poreznog obveznika donese obvezujuće mišljenje o poreznom tretmanu budućih i namjeravanih transakcija. Obvezujuće mišljenje zapravo je uputa o postupanju u određenom porezno relevantnom događaju i poreznom obvezniku jamči da će porezno tijelo u nadzoru taj događaj, odnosno takve ponovljene transakcije, porezno prosuđivati u skladu s danim mišljenjem.

Za porezne obveznike to znači viši stupanj pravne sigurnosti i omogućava bržu prosudbu o isplativosti poslovnih poduhvata te u skladu s tim donošenje poslovnih odluka utemeljenih na manje neizvjesnosti.

Porezni propisi sve su kompliciraniji i njihova pravilna primjena sve je zahtjevnija, a s obzirom na to da je porezni sustav samo dio ukupnosti pravnog i ekonomskog sustava države, nerijetko ne nude jednostavne odgovore na sve brža i sve složenija događanja u poslovnoj sferi. Ako poduzetnik želi biti posve siguran u vezi s poreznim posljedicama neke transakcije, poslovnog pothvata i sl., moći će od Porezne uprave zatražiti obvezujuće mišljenje. Iako su izmjene zakona već stupile na snagu, treba još pričekati donošenje posebnog pravilnika kojim će se propisati područja poreznog prava o kojima porezni obveznik može zatražiti obvezujuće mišljenje, kojem će se organizacijskom dijelu Porezne uprave, odnosno ustrojstvenoj jedinici, podnosit zahtjev za izdavanje mišljenja, što zahtjev mora sadržavati, u kojoj se formi podnosi, rok u kojem je porezno tijelo dužno dati odgovor i, dakako – cijenu koju porezni obveznik treba platiti za izdavanje takva mišljenja. Troškove izdavanja obvezujućeg mišljenja u cijelosti će snositi porezni obveznik. Ta se mišljenja neće javno objavljivati kao što se sada objavljaju odgovori i upute Središnjeg ureda Porezne uprave koji se odnose na sve porezne obveznike jer će se obvezujuće mišljenje odnositi samo na onoga komu je izdano.