Premoćna pobjeda Davida Camerona na prošlotjednim izborima povlači i ispunjenje obećanja o referendumu 2017. na kojem će Velika Britanija odlučivati o ostanku u EU. Budući da je Nigel Farage, šef euroskeptične Nezavisne stranke, osvojio samo jedno mjesto u parlamentu, očekuje se da ni referendum neće biti tako dramatičan.
Preizborne ankete kao imalo ozbiljniji koncept izgleda da su definitivno pokopane nakon parlamentarnih izbora u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prošlotjedna utrka političkih stranaka jedan je od najnaživljih pokazatelja rastuće neupotrebljivosti ispitivanja javnog mnijenja, ali i potpune dezorientiranosti birača. Jedan dan misle jedno, drugi dan nešto sasvim drugo i u takvim okolnostima prognoze su postale potpuno besmislene. Očekivanja su tako govorila o jednima od najneizvjesnijih izbora u dugo vremena (posljednja anketa prije glasanja Ipsos MORI-ja dala je konzervativcima 36, a laboristima 35 posto), a rezultat je bio čvrsta i uvjerljiva pobjeda konzervativaca aktualnog premijera David Cameron. Štoviše, to je prvi put od 1983. i ere Margaret Thatcher da je neka stranka na vlasti uspjela povećati broj zastupnika poslije izbora.
Nakon prebrojavanja glasova, njegova je stranka osvojila 331 mandat od ukupno 650 dostupnih (36,9 posto), a laboristi Eda Milibanda zabilježili su jedan od najgorih rezultata uopće, uzevši 232 (30,5 posto). Ništa nježniji birači nisu bili ni prema koalicijskom partneru dosadašnje vlade liberalnim demokratima Nicka Clegga, kojima je pripalo osam mandata, odnosno 47 manje nego na prošlim izborima. Posljednji je u nizu gubitnika osebujni Nigel Farage, šef euroskeptične Nezavisne stranke, koja je osvojila tek jedno mjesto u parlamentu, jedno, ali nevrijedno. Sva trojica ekspresno su dala ostavku na mjesto šefa stranke, čime je velika pobjeda desnog centra zaokružena, Cameron je jednostavno pomeo konkurenciju i ostavio cijelu ‘znanost’ izbornog predviđanja u čudu.
No nije sve tako crno, prognoziranja u pogledu Škotske i njezine nacionalističke stranke SNP dobro su predvidjela trend i mogu se uhvatiti barem za to. Nicola Sturgeon, nasljednica Alexa Salmonda, koji je odstupio s mjesta šefa SNP-a nakon propasti škotskog referendumu o neovisnosti, ostvarila je sjajan rezultat i izbrisala laburiste iz Škotske. Njezina stranka izravno je odgovorna za odvlačenje tradicionalno laburistima naklonjene regije, i treća je u Ujedinjenom Kraljevstvu, s 56 osvojenih mandata, čak 50 više nego na zadnjim izborima. Da će do takvog razvoja doći, bilo je očito i tu nije bilo iznenađenja, ali zahvaljujući očajnom rezultatu laburista, nagađanja o eventualnoj koaliciji sa SNP-om i zajedničkom formiranju vlade propala su. Ni sjajan škotski rezultat nije dovoljan za približavanje konzervativcima, koji će sada nesmetano moći vladati, bez utega liberala. S druge strane, veliki uspjeh stranke čija je temeljna platforma škotska nezavisnost otvorio je pitanje novih problema s ‘odmetnutom’ sjevernom regijom, posebice imajući u vidu mogući izlazak Ujedinjenoga Kraljevstva iz Europske unije.
Naime, pobjeda konzervativaca ujedno znači i referendum o izlasku (ostanku) u Uniji koji je Cameron čvrsto obećao biračima u slučaju pobjede na izborima. Štoviše, već se priprema zakon kojim bi to obećanje postalo ‘upisano u kamen’. Htio ne htio, premijer se stjerao u kut i teško da će moći izbjeći ispunjavanje tog obećanja, a Škoti su jasno dali do znanja da ne žele izlaziti iz EU. Upravo iz tog razloga, jedan od prvih poteza iz Londona bilo je odašiljanje prijateljskih tonova dopunjenih novim obećanjima o daljnjem jačanju škotske autonomije unutar kraljevstva. Hoće li to biti dovoljno, teško je ocijeniti jer riječ je o prvoklasnom političkom problemu. Ako većina na referendumu odluči izaći iz EU, što Škoti nikako ne žele, bit će iznimno teško održati mir u kući drugim ustupcima.
