Hrvatskoj treba mudar motivator s pokrićem!

Hrvaškoj treba mudar motivator s pokrićem! Koji će javnosti plasirati pravi omjer defenzivnih i ofenzivnih rješenja. Znamo gdje ćemo patiti, ali gdje ćemo u isto vrijeme pobjeđivati?

Što vrijedi u novinarstvu, vrijedi i u makroekonomskoj politici svake zemlje. Loše i prosječne, neambiciozne i neinovativne vlade čekaju da im ‘urednici’ iz međunarodne zajednice napišu zadatke. Premijeri lideri takvu si sramotu ne dopuštaju. Oni i njihovi timovi stvore svoje ekonomsko programe i ne moraju ćuti na saslušanja u Bruxellesu ili Washington.

Ova paralela između novinarstva i politike nameće se ovih dana kad se očekuje kakve će ekonomske preporuke stići iz Europske komisije u proceduri prekomjernog deficita. I hoće li ‘urednici’ iz Europske unije dati zadatak hrvatskoj vladi da u nekom trenutku potpadne pod proceduru prekomjernih makroekonomskih neravnoteža.

Nije sporno da hrvatski javni dug nezaustavljivo raste i da kočnice sve slabije drže. Pitanje je u kojem bi se trenutku moglo dogoditi iskakanje. Upućeni će u neformalnim razgovorima dati rok od najviše godinu dana. To se poklapa s izborima i nastupom ekipa koja će pobijediti na parlamentarnim izborima. Kad je prije tri godine Kukuriku koalicija došla na vlast, iskusni profesor i bivši ministar financija Mato Crkvenac govorio je kako treba napraviti program koji će biti uvjerljiv međunarodnim financijskim krugovima. Njime se kupuje nekoliko mjeseci. A onda ga treba početi provoditi. Nažalost, Crkvenac nije bio među Milanovićevim odabranicima, a ‘Plan 21’ vrlo se brzo urušio. Ako HDZ bude sastavljao novu vladu, stvari će se ponoviti. Nikomu u svijetu ne treba hrvatski bankrot. Blagonaklono se daje kredit novoj vladi. Ali ako se Kukuriku koalicija uspjela švercati četiri godine, teško da će to biti omogućeno novoj vladi.

Nažalost, signali koji do sada dolaze iz redova mogućih pobjednika ne ohrabruju. Kao i kod prethodnika, svode se na ‘2D tehnologiju’. Bez treće dimenzije. Prva je dimenzija povlačenje, to je rezanje troškova (zdravstvo, mirovine…). Druga je dimenzija poboljšanje kvalitete administracije i olakšanje uvjeta za poslovanje tvrtki. Obje su dimenzije neizbježne, ali bez ‘3D tehnologije’ niti će se provesti niti bi, kad se i ne bi razvijale – dale očekivane rezultate.

U toj ‘trećoj dimenziji’ moralo bi biti sadržano liderstvo u svim svojim oblicima. Karamarkove dvije godine prolaska kroz ‘dolinu suza’ krajnje su nemotivirajuće. Ako se traže žrtve, treba vrlo jasno pokazati gdje će se ići na pobjede. Opća mjesta da će smanjenje državne potrošnje i provedba strukturnih reformi ‘privući investitore’ sigurno neće djelovati motivirajuće. Treća dimenzija podrazumijeva maksimalno fokusiranje premijera i glavnih ekonomskih ministara na sve oblike poticanja proizvodnje za izvoz. Samo dramatičnim porastom prodaje robe i usluga po svijetu hrvatsko društvo može imati kohezijsku snagu da se spriječi dramatično socijalno i političko raspadanje.

Iznimno cijenim ekonomista Josipa Budimira iz HSLS-a, koji je, kao dio HDZ-ove koalicije, ovih dana iznosio svoje prijedloge reformi. Ali čak i on, šaljući poruke samo iz prve i druge dimenzije, propušta priliku ući u nužnu treću dimenziju. Hrvatskoj treba mudar motivator s pokrićem! Koji će javnosti plasirati pravi omjer defenzivnih i ofenzivnih rješenja. Znamo gdje ćemo patiti, ali gdje ćemo u isto vrijeme pobjeđivati? Iz HDZ-a je za kraj lipnja najavljen objavljivanje ekonomskog programa. Bit će veliko iznenađenje ako u taj dugonajavljeni i uz pomoć njemačkih stručnjaka pripremani dokument bude uključena ta treća dimenzija. Zar je tako teško na nekoliko dana zatvoriti jednoga dobrog ekonomista, jednog psihologa i jednog spin-doktora i ne pustiti ih na zrak dok ne ‘porode’ ekonomski utemeljen program koji će uvažiti ovdašnju psihologiju masa i načine na koje se maksimira broj glasova na izborima? Naravno, isto pitanje vrijedi za SDP i njegove satelite.