Opet otkriveni

Zbog svojih su fantastičnih svojstava namirnice koje sadržavaju vrlo visoke razine fitonutrijenata dobile titulu superhrane. No nije baš sve tako super: od 2007. u Europskoj uniji zabranjeno je označavanje i reklamiranje proizvoda kao ‘superhrane’. Iznimka je ako iza tog proizvoda stoji vjerodostojno medicinsko istraživanje.

I njih su svrstali u superhranu:

1. Bobice goji – rastu u zaštićenim dolinama Mongolije i Tibet, sadržavaju 500 puta više vitamina C nego naranča

2. Ječmena trava – sadržava 11 puta više kalija od krvljevog mljeva, pet puta više željeza od špinata i sedam puta više vitamina C od narančina soka. Bogata je vitaminom B12

3. Kakao – vrijedan je sirov kakao koji nije termički obrađen. Sirovo zrno kakaa najbolji je izvor antioksidansa u svijetu

4. Klorela – AFA alga, bogata proteinima, vitaminima B, C i E i važnim mineralima

5. Kokos – mladi kokos jedan je od najboljih prirodnih izvora elektrolita

6. Prah maca – dobiva se od korištena biljke mace, aromatične superhrane podrijetlom iz Perua

7. Matićna mliječ – taj vrhunac pčelinjih proizvoda liječi, hrani i obnavlja tijelo. Mnogi je smatraju najboljom namirnicom na svijetu

8. Noni – ljekovita svojstva tog voća poznata su stanovnicima Polinezije više od 1500 godina

9. Pelud – sadržava od pet do sedam puta više bjelančevina od mesa. Savršen je izvor vitamina (A, B, C, D, E, K), minerala (sadržava 28 minerala) te minerala u tragovima

10. Propolis – prirodni antibiotik koji štiti od bakterija i jača imunost. Za razliku od običnih antibiotika propolis djeluje i na virus

11. Pšenična trava – dobiva se klijanjem sjemenki pšenice, sadržava mnogo enzima i ima detoksikacijski učinak. Za razliku od pšenice ne sadržava gluten

12. Spirulina – mikroalg, sadržava 70 posto bjelančevina, zdrava za dijabetičare koji žele smršavjeti

S obzirom na to da se današnje vrijeme jako razlikuje od onoga prije deset, dvadeset ili pedeset godina, i to ne samo zbog načina života ili posla, nije ni čudo da su se promijenile i prehrambene navike. Budući da se sve više radi, teži se brzoj hrani. Samo da se pojede nešto i zadovolji osnovna ljudska potreba, a što smo pojeli, nije važno. To je znatno povećalo pretilost, broj zdravstvenih problema, čak i smrtnost. Način prehrane i hrana koja se konzumira odjedanput su postali jako važni. Naravno, suvremeno društvo nije moglo stati samo na tome nego se otišlo korak dalje. Posljednjih godina sve češće možemo pročitati nešto o takozvanoj superhrani.

Za neke namirnice odavno smo čuli i znamo da su jako hranjive i zdrave, ali ih nikada nismo svrstavali u kategoriju superhrane. Doduše, takva kategorija nije postojala do prije deset-dvadeset godina. U njoj su npr. kelj, kokos, kakao, propolis i kopriva. No rijetki su čuli za namirnice kao što su wakame, dulse, spirulina, korela ili bobice goji. Riječ je o različitim morskim algama, mikroalgama, bobicama koje rastu u dolinama Mongolije i Tibet.

Takva hrana, kažu neki, iznimno je dobra i zdrava za ljudski organizam, pogotovo jer u sebi ima određene prirodne spojeve koji ljudskom organizmu mogu jako pomoći. Superhrana je, dakle, hrana koja u sebi ima vrlo visoke razine fitonutrijenata. Riječ je o antioksidansima koji pomažu protiv bolesti srca, raka, osteoporozne i Alzheimerove bolesti. Najviše tih spojeva sadržavaju voće, povrće i cjevovite žitarice.

Neki tvrde da neke namirnice sadržavaju toliko visoku razinu antioksidansa, vitamina i minerala da posjeduju posebna ljekovita i detoksikacijska svojstva. Takvi proizvodi u svijetu se sve više prodaju, a ni Hrvatsku nije zaobišao taj trend. No superhrana je marketinški pojam koji opisuje hranu koja navodno ima do sada opisana svojstva. Taj termin rijetko upotrebljavaju znanstvenici koji se bave nutricionizmom. Neki od njih čak osporavaju da pojedine namirnice imaju takva ljekovita svojstva. Tako je od 2007. u Europskoj uniji zabranjeno označavanje i reklamiranje proizvoda kao ‘superhrane’ ako iza njega ne stoji vjerodostojno medicinsko istraživanje.

Mnogi prehrabreni proizvodi u posljednje su vrijeme svrstani u kategoriju superhrane, iako je odavno poznata njihova nutritivna vrijednost. Takvi su primjeri bobičasto voće, orašasti plodovi, sjemenke općenito, tamno zeleno povrće kao što su kelj, špinat, raštica, blitva i brokula. Tu su i agrumi i citrusi, ribe kao što su losos, skuša, srdela i tako dalje. Za neke namirnice koje se često svrstavaju u superhranu još nema nikakvog dokaza hranjivosti. Primjerice, za bobice, pogotovo borovnicu, koja ima tri osnovna nutrijenta – vitamin C, vitamin K i magnezij. Mnogo su hranjiviji kelj i špinat, recimo.

Britanska udruga Cancer Research napominje da se superhrana vrlo često reklamira kao hrana koja ima sposobnost spriječiti, pa i liječiti neke bolesti, čak i rak.

‘Ne smijete se oslanjati na takozvanu superhranu kako biste smanjili rizik od raka. Takva hrana ne može zamijeniti općenito zdravu i uravnoteženu prehranu. Potencijalne zdravstvene prednosti i pozitivni učinci takve vrste hrane koju se naziva superhranom znanstvene studije često osporavaju i ne podržavaju. Primjerice, u jednoj studiji piše da konzumiranje sirovoga kakaa ima pozitivne učinke na krvni tlak i zdravlje srca, a druga istraživanja osporavaju taj učinak, odnosno ne dovode u vezu konzumiranje sirovoga kakaa i liječenje kardiovaskularnih bolesti’, obavještava udruga Cancer Research.

Bez obzira na to je li nešto superhrana ili nije, treba se hraniti što zdravije. Umjerenost je najbolja superhrana. Jer kad se sve zbroji i oduzme, čini se da su ručkovi koje su kuhale naše bake i prabake bili superobroci sa sljedovima superhrane, zar ne?