Digitalna revolucija

Lider je 500 tjedana pratio racionalno ponašanje poslovne zajednice, njezino prilagođavanje digitalnoj revoluciji i tržišnim okolnostima te rušio lažnu nadu da se od politike može nešto očekivati.

Dakle, ovo je 500. broj poslovnog tjednika Lider. Kad smo prije deset godina kretali, izdavači nekih konkurentskih projekata (koji su u međuvremenu ugašeni) davali su nam maksimalno šest mjeseci. A evo nas živahnih i nakon 500 tjedana… Ipak, ova kolumna neće biti o nama (imamo tekst u broju Lidera tim povodom, ali s čitateljima u glavnoj ulozi). Tema ovih Ekonomalija bila bi pokušaj sumiranja što se to dogodilo u ovih 500 tjedana kad je o ekonomskom životu riječ.

Dovoljno je prolistati svaki stoti do sada izdani Lider i potvrditi tezu kako su se u tih 500 tjedana tehnološke promjene, kao posljedica digitalne revolucije, kretale prema nekoj eksponencijalnoj krivulji. Promjene u biznisu, na razini privatnih poduzeća, išle su nekom vrstom linearne krivulje. A događaji u politici i makroekonomiji, u najboljem slučaju, bili su na tom zamišljenom grafikonu – ravn crta. Mnogo folklora, nimalo konstruktivnih inovacija.

Od 2005. do danas digitalne tehnologije, od interneta, preko digitalizacije gotovo svih proizvodnih tehnologija, do rušenja većine ranijih poslovnih modela, donijele su najviše promjena u našim privatnim i poslovnim životima. Poduzetnici i menadžeri pokušavaju mijenjati svoj način poslovanja kako ne bi postali žrtve te revolucije. Osim s tehnološkim promjenama igrači na tržištu morali su se naučiti živjeti i u novoj normali, nastaloj nakon financijskoga globalnog sloma 2008. godine. Silom prilika, danas preživjele tvrtke i njihovi zaposlenici prilagodili su se dobu veće konkurencije, smanjenih razlika u cijeni i sve razmaženijih kupaca. Pronađene su unutrašnje rezerve za koje se u dobra vremena tvrdilo da ih nema. Sjelo se u automobile i avione i počelo tražiti kupce izvan Hrvatske. Moždane vijuge napinju se do krajnjih granica kako bi se smislili novi inovativni projekti od kojih će tvrtka živjeti. Nekad je bila dovoljna jedna ideja za tri godine. Danas trebaju tri ideje da se preživi jedna godina.

Samo se u politici i makroekonomiji ništa bitno nije promijenilo. Probalo se s desnim, probalo se s lijevim vlađama… bez pomaka. Parlament je i dalje kokošnjac, vlada je odlučno neodlučna i bezidejna, javni sektor ostao je u analognom kodu… Vlada kaže da ne može u reforme jer je javnost protiv njih. Fiskalnih reformi nema. Zaduživanje raste. Iz centralne banke, u koju mnogi gledaju kao zadnju slamku spas, kažu kako oni održavaju stabilnost i da ništa više ne mogu učiniti… Sve se to ponavlja svih ovih 500 tjedana. Listanjem starih Lidera, sve do ovih najnovijih, vidi se da smo, možda i nesvjesno, pratili racionalno ponašanje poslovne zajednice, čiji smo medijski odvjetnici i pomoćnici u približavanju primjera dobre prakse. Pokazuje se da se okrećemo temama koje su neposredno praktične u poslovnom životu. Pokušavamo lobirati kod političara, ali naglasak je ipak na tome kako se prilagoditi digitalnoj revoluciji, tržišnim okolnostima i rušenju lažne nade da se od politike može nešto očekivati.

Ako ima utjehe, ni na globalnoj se razini u ovih 500 tjedana nije dogodila naročita makroekonomskoa i politička inovacija. Kad punke jedan balon, stvara se novi i čeka se da i on punke. S ponosom mogu reći da je u 100. broju Lidera (kolovoz 2008.) naš kolumnist Žarko Primorac najavio globalni slom. Uz navođenje misli Petera Druckera kako danas postoji realna ekonomija (proizvodnja, potrošnja, izvoz, uvoz…) i ekonomija simbola (novac, kredit, vrijednosnice, opcije, derivati…). I da se rascep povećava. Trenutačno vlada zatišje. Lideru i njegovim čitateljima ne preostaje drugo nego i dalje pratiti signale i smišljati kako da poslovna zajednica sa što manje ozljeda prebrodi nevremena koja dolaze.