Patentiranje proizvoda skupo je i komplicirano. Zato se poduzetnicima ono isplati samo onda kad imaju viziju i znaju što time mogu dobiti te koje su prednosti (ili nedostaci) patenta u odnosu na klasični trgovački ugovor. Primjerice, kad je Vjekoslav Majetić iznio procjenu vrijednosti Dokinga pet puta veću od prihoda, mnogi nisu odmah shvatili da je u tvrtkinu vrijednost uračunat i njezin intelektualni kapital, što je institut koji se kod nas rijetko i premalo poštuje.
Prema podacima Zavoda za statistiku o industrijskom vlasništvu, u RH je u ožujku ove godine valjano bilo 5327 patenata, od čega su 4803 prijave patenata stranih kompanija radi komercijalizacije na našem tržištu. Dakle, samo su 524 patenta, među kojima nekima istječe zaštita, domaća. Zapravo iz godine u godinu pada broj prijava domaćih patenata, pa ih je tako 2010. bilo 257, 2011. 230, 2012. 217, a 2013. 230. Lani samo 170. Za usporedbu, kompanija Bosch godišnje prijava oko 4700 patenata, a IBM 6000. A ni statistika podnositelja zahtjeva za žig ili industrijski dizajn, iako veća, ne osvjetljava stanje. Kada uz to oduzmete možda zanimljive, ali komercijalno neisplative ideje, postavlja se pitanje o čemu je riječ i gdje je zemlja znanja koja se zaključne u razvoju inovativnih tehnologija?
Za Državni zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV), središnje mjesto za promicanje svih oblika intelektualnog vlasništva, problem je u teškoj gospodarskoj situaciji u Hrvatskoj te niskoj svijesti poduzetnika i inovatora. Na primjedbe nekih da dio odgovornosti za lošu inovacijsku klimu snosi i Zavod odgovaraju da nigrde u Vladinim dokumentima nisu istaknuti kao problem i to je za DZIV očito dovoljno.
Neven Marković, tajnik Saveza inovatora Hrvatske (SIH), tvrdi da te brojke jasno govore o stvarnim ulaganjima. Primjerice, IRB samostalno financira vlastiti patentni portfelj i na to godišnje potroši pola milijuna kuna, koji nakon toga zapinje zbog nedostatka agencija za transfer tehnologija na sveučilišnoj i državnoj razini. Stoga apeliraju da se organizira transparentni protok kapitala državnog novca kojim bi IRB-ov model postao dugoročno održiv – ističe dr. Mario Cindrić, voditelj projekta EU RapidCell, predsjednik Povjerenstva za intelektualno vlasništvo IRB-a. Trenutačno je u IRB-ovu portfelju 15 prihvaćenih patenata.
Cindrić naglašava da je dobar primjer razvoja nedavno predstavljena IRB-ova metoda detekcije tumorskih stanica i patogenih organizama, razvijena s Prehrambeno-biotehnološkim fakultetom iz Zagreba, a temeljena je na zaštićenom reagensu i računalnoj metodi. Ovaj primjer pokazuje onaj ‘savršeni balans’ kad uložite u opremu i ljude koji rade temeljna istraživanja, ta istraživanja dovode do inovacije koju zaštitite patentom, patent dalje razvijate u prototip zanimljiv tržištu, komercijalizirate i vraćate uloženo višestruko – kaže Cindrić. Prvi zaštićeni patent (reagens) dobio je novi život sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj (IPA projekt). IRB je tim putem dobio pet milijuna kuna za razvoj brze detekcije patogenih i tumorskih stanica, a rezultat je funkcionalan, gotov proizvod spreman za tržište. Za njegov komercijalni život brine se tvrtka SemGen d.o.o.
No ta je ista priča drukčija kada ste mali poduzetnik, poput znanstvenika i inovatora Vilka Žiljka, koji stoji iza inovacija Infraredesign, čime se stvara dvostruka slika, jedna vidljiva oku, a druga vidljiva samo s pomoću infracrvenog svjetla, a koja se može aplicirati na najrazličitije materijale. Samo na tom području Žiljak ima pet patenata, a dvostruko više inovacija koje ima i ne pokušava zaštititi. – Moja je prednost ta što je iza ovih inovacija veliko stručno znanje nas četiri do pet multidisciplinarnih znanstvenika, pa nas nije lako kopirati. No zaštitio bih ja i više inovacija, u pripremi ih imamo 10-ak, ali odustajem kada mi se sedam godina iz DZIV-a nitko ne javlja – više ni ljut, već apatičan kaže Žiljak.
