KAD POČNU PALJBU PITANJIMA: ‘GDJE SI BIO?’, ‘S KIM SI BIO?’, ‘ZAŠTO GLEDAŠ DRUGE?’, BRENDOVI SVAKOGA MORAJU DIRNUTI U ŽIVAC. ALI ZNATIŽELJA IH NEĆE UBITI. SAMO ĆE VAS PRETVORITI U PARTNERE.
U miljati jesu, predatori jesu, znatiželjni jesu, pa bi osobe sklene generaliziranju ili one kojima logika nije osobito važna brendove mogli zamijeniti s mačkama. No kad počnu paljbu pitanjima: ‘Gdje si bio?’, ‘S kim si bio?’, ‘Zašto gledaš druge?’ pa uz ono neizbježno ‘Sviđam li ti se još?’ zakucaju onim ‘A kad ćeš se vratiti?’, ne dirnu u živac samo kolerike, sangvinike nego i melankolike i flegmatike, sve četiri kategorije ljudi kako ih je podijelio još filozof i liječnik Hipokrat.
Vrlina ili mana A kad je prije 25 stoljeća radio tu podjelu ljudi prema temperamentu, jednu od najslavnijih kategorizacija svih vremena, Hipokrat je pogriješio jer je kao kriterij odredio tjelesni sok koji, mislio je, prevladava u čovječjem tijelu. Danas taj kriterij zvuči smiješno, ali Hipokrat bi zacijelo i sada radije pogriješio pokušavajući razumjeti što se oko njega događa nego samo prekriženih ruku bezvoljno pratio kako drugi s jednako smiješnim kriterijima pokušavaju kategorizirati sve živo i neživo, od poznatih odredišta do lijepih nacija, od slušanih pjesama do najdražih emotikona, od najvrednijih brendova do onih s najdonjim potrošačima. Pogreška ga nije stajala života. Nije ni znatiželja, ta vrlina ili mana, kako god hoćete. A ako je znatiželja ubila mačku (onu iz izreke), a nije Hipokrata (toga temperamentnog tipa), tipkovnica nekoga komu je kao intuitivne draži od zakona logike nije mogla istipkati nijedan drugi zaključak nego da brendovi imaju najmanje 50-postotnu šansu da će preživjeti unatoč najriratnijoj znatiželji.
