Vladimir Koroman traži od države deset milijuna kuna godišnje apanaže za Brodarski institut. Pokazni je primjer države koja ne zna što bi sa svojim vlasništvom. Danima se piše o egzodusu stručnjaka iz Instituta. Otišlo je dvadesetak inženjera nezadovoljnih plaćom i neperspektivnošću. Glavni direktor Instituta Vladimir Koroman traži od vlasnika desetak milijuna kuna na godinu, što je više od četvrtine prihoda, a predstavnik vlasnika Mladen Pejnović tvrdi da Brodarski mora sam zaraditi za plaće, i to je sasvim legitiman zahtjev. Koroman odgovara da mogu skucati za plaće, ali da nemaju ‘sape’ izdvajati za razvoj i infrastrukturu. A tu je i vrijedna oprema i slastan zalogaj od 10 hektara zemljišta. Danas se dižu krediti za plaće koji samo odgadaju neizbježno. Ne vrijedi tu nikakav ‘minuli rad’ od 65 godina u kojima je izrađeno i ispitano 1400 modela brodova i 1200 modela propelera, projektirani deseci ratnih brodova i podmornica. Institut nije spasio ni opjevani putnički katamaran Millenium Diamond za Olimpijske igre u Londonu 2012. I upravo te slavne godine Institut je nabio 12 milijuna kuna gubitka, od čega nikako da se oporavi. Stoga je legitimno pitanje treba li Hrvatska brodarski pokazni ‘butik za šminkanje državnog ugleda’ ili je katamaran bio na klimavim poslovnim nožicama. U međuvremenu je direktor navodno dao na razmatranje plan restrukturiranja. Kako je na čelu Instituta još od 2004., imao je vremena napisati ga. A i ova je vlast imala vremena zatražiti pravi program na vrijeme. Ne (samo) od direktora, nego putem javnog natječaja. Na koji se može javiti i sadašnji šef Instituta. I to ne samo s programom preživljavanja, nego s pravim razvojnim dokumentom, za koji bi i država kao dobar gospodar iskorištala investicijski poguranac. No onda bi deset hektara zemljišta bilo iskorišteno na produktivan način, i bez kupoprodaje.
Istog dana kad je Nino Pavić pokrenuo Jutarnji list, samo 17 godina poslije, njegov sin Miran pokrenuo je portal Telegram. Novine nikad ne treba ocjenjivati prema prvom broju. Prvi broj samo je pokazna vježba, od koje je lošiji samo – drugi broj. No svake novine koje imaju ambiciju preživljavanja poslije se moraju popraviti. Ni nove portale ne treba prosuđivati prema prvom ‘prvoj stranici’. To bi moglo vrijediti i za Telegram, ‘portal za politička i kulturna pitanja’ Pavićeve skupine, koju je Hanžeković prognao iz EPH. Nazire se što bi Pavić htjeli, ali teško će ostvariti ambiciozan cilj od sto tisuća unique korisnika u prvih sto dana. Najavljuje se kombinacija originalnih priča, reportaža i dokumentarnih serijala, ali pretpostavlja se u furioznom tempu bespuća internetske zbiljnosti. I još pod arhaičnim nazivom Telegram iako su brzojade odavno pregazili mobiteli. Zvuči dovoljno kontradiktorno da bi – Možda, ali s veelikim ‘M’ – moglo i uspjeti. Pogotovo ako će Pavićev Telegram imati i ekskluzivne materijale poput svog imenjaka, časopisa koji je prije 48 godina.
Napokon se i HRT može pohvaliti jednom serijom, pa makar i seri-jom skandala. Još se nije stišala buka i bruka s otkazima Elizabeti Gojan i Hloverki Novak Srzić, a medijsku pozornost preuzima žestoka svađa dvojice pjevača – Jacquesa Houdeka i Tonyja Cetinskog, koji su se skoro potukli u subotu navečer kad su se ugusile kamere u licencnom i dobro gledanom ‘Voiceu’. Tko zna, da ih je upoznao, možda bi Wagner umjesto opere ‘Majstori pjevači’ komponirao makar ope-retu ‘Mentori pjevači’. Ha HTV-u zadovoljno trlja ruke – dobili su dodatni prostor za reklamu, i priželjkuju još veću gledanost. U međuvremenu je zatražena sudska zabrana emitiranja dviju posljednjih epizoda druge sezone serije ‘Počivali u miru’. Sudska trakavica oko prava i dugova mogla je biti poguranac za rejting. A najnovije veselje priredio je Roman Majetić. ‘Kralj sapunica’ nudi HRT-u novu seriju, iako je odmah otkriveno da je od ranijih projekata ostavio 100 milijuna kuna duga. Reklama i prije prve klape! Mora da na RTL-u i Novoj grozničavo smišljaju kako isproducirati vlastite skandale kojima bi parirali majstorima s Prisavlja.
