Kanada otvara europskim tvrtkama javnu nabavku na svim razinama

Nakon šest godina pregovaranja potpisan je ugovor o trgovini između Kanade i Europske unije (CETA). Procjenjuje se da će nova pravila igre s Kanadom dići europski BDP za 0,02 – 0,03 posto. No, taj mali udjel znači zapravo rast od oko tri milijarde eura na godinu. Naporan proces nije ni blizu kraja jer treba proći ratifikaciju, ali za Stevea Verheula, glavnoga kanadskog pregovarača, knjiga je zatvorena. Sljedećih godinu dana gledat će i znojiti se na svakom glasovanju u parlamentu, ali na to ne može utjecati. U opuštenom razgovoru za Lider Verheul se osvrnuo na proces, probleme, ali i dao pogled na američko-europske pregovore koji su u tijeku. Uz osmjeh priznao je da ne bi volio biti u koži pregovarača u TTIP-u jer ti će pregovori biti mnogo teži i zahtjevniji. S nama je podijelio razmišljanja o najvećem problemu koji će imati obje strane i kako iskustva iz pregovora o CETA-i mogu pomoći.

Koliko je teško bilo pregovarati s kolegama iz Europske unije, koje je predvodio Mauro Petriccione? Bilo je stvarno teško pregovarati. Od početka su pregovori bili intenzivni i ozbiljni, nismo imali pauzu ili prekid skoro šest godina koliko je sve trajalo. Bilo je jako teško, u nekim trenucima i više od toga, ali uspjeli smo na obostrano zadovoljstvo.

Kako je izgledao proces pregovara od početka? Prije pregovora napravili smo studiju da vidimo koji su nam interesi u cijelom procesu i što točno želimo dobiti od trgovinskog sporazuma. Kada smo počeli, postavljali smo si ciljeve. U prvom krugu pregovora sa mnom u Bruxellesu bilo je više od 200 ljudi i ondje smo pokrili sve teme o kojima će se pregovarati, a broj uključenih postupno se smanjivao. Prvo smo, naravno, rješavali lakše stvari i išli prema težim i pritom se radilo u manjim grupama. Na kraju sam za najteže stvari pregovarao direktno s glavnim pregovaračem Europske unije Maurom Petriccioneom.

Koja su područja bila najteža? Gdje ste potrošili najviše vremena? Intelektualna prava bila su dosta zahtjevna, pogotovo vezana uz farmaceutiku. Poljoprivredni dio ugovora također je bio iznimno zahtjevan, kao i dio vezan uz financijske institucije. Glavni cilj Europske unije u pregovorima bio je da im se omogući pristup javnoj nabavi na svim razinama i to je oduzelo dosta vremena. To su bili najteži dijelovi pregovora. Rezultat je ugovor s više od 1500 stranica i mogu reći da je to najkompleksniji ugovor koji je Kanada s nekim potpisala. Razlog je i širina koju smo imali i dubina koju smo rješavali.

Spominjali ste ciljeve u pregovorima. Jeste li ih sve ispunili ili ste u nekim dijelovima odustali od zacrtanog? Kada smo počeli, imali smo ambiciozne ciljeve i jedni i drugi. Kad smo naišli na neke različitosti, mogli smo birati hoćemo li odustati od postavljenog cilja ili ći i iznad njega. Na kraju smo se u većini slučajeva odlučili na podizanje standarda. Nismo se ni na jednom području razlišili, ali neka smo zbog različitih pogleda rješavali dulje nego što je bilo planirano. Postigli smo sve svoje ključne ciljeve, a mislim i da je Europska unija ispunila svoje. Na kraju je bitno da smo dobili dobro izbalansiran ugovor od kojeg će obje strane imati koristi.

Koje su najveće prednosti tog ugovora za Kanadu i Europsku uniju? Najveća prednost ugovora za Kanadu je u prodaji dobara jer ćemo imati neometan pristup tržištu većem od 500 milijuna ljudi i to bez carina. To će biti prednost u odnosu na druge zemlje koje imaju carine. To je bio naš glavni cilj. Za Europsku uniju najveća prednost bit će u procesu javne nabave, koja će biti otvorena na…